40. OBLJETNICA SMRTI ELVISA PRESLEYA Bio je seks-simbol rocka, ali skončao je kao umorni lav u zlatnim kavezima Las Vegasa

+100%-Danas se navršava 40 godina otkako je umro Elvis Presley. Još malo pa će Kralj duže biti pokojnik negoli je živio, a službeno je konstatirano da je umro od srčanog udara do kojeg je najvjerojatnije dovela zloporaba lijekova koji su izazivali dugotrajne konstipacije i oštećenja jetara.

Poznato je i da je imao visoki tlak i glaukom, uvećano, time i atrofirano srce te cijeli niz drugih zdravstvenih problema. Možda je potajno uzimao i droge, premda se početkom 70-ih tadašnjem američkom predsjedniku Nixonu pokušao prodati kao potencijalni “tajni agent FBI-a” koji bi se razračunao s narko bosovima, hipi kulturom i Crnim panterama.

Još dublji uzrok smrti ležao je u tome što se Elvis tijekom karijere nije izmaknuo presingu i kontroli svog menadžera, samozvanog pukovnika Toma Parkera, zbog čega je počinio i niz karijernih kompromisa.

Nakon povratka iz vojske koju je služio u Njemačkoj, umjesto da početkom 60-ih nastavi s rock & rollom, snimao je niz bedastih filmova, smiješne pjesmice i na njemačkom, a nakon efektnog comebacka, 1968. godine zabilježenog i na albumu i na fenomenalnom tv nastupu, ubrzo otišao u zlatni kavez Las Vegasa u kojem je u konačnici živio poput starog lava na lancu.

Simbolično, u tom je kavezu, ali na posjedu Graceland, i umro, nakon što se svijet već zarazio discom i inficirao punkom, kad se Elvis već činio zastarjelim i dotrajalim premda je “u pravom biznisu” proveo tek 22 godine.

Tisuće sedativa

Parker je pritiskao liječnike poput dr. Georgea C. Nichopoulosa da Elvisu propisuju količine sedativa, amfetamina i lijekova protiv bolova koji bi pobili cijelu četu medicinskih fenomena poput Keitha Richardsa. Navodno je u prvih osam mjeseci 1977. godine Nichopoulos prepisao Elvisu desetak tisuća doza takvih lijekova. Bizarno, ali zbog sličnih razloga 25. lipnja 2009. godine zaginut će i Kralj popa Michael Jackson, možda jedini koji se u 80-ima mogao mjeriti sa slavom Elvisa iz 50-ih koji i danas zarađuje više od drugih pokojnih pop i rock zvijezda pa i od niza živućih glazbenika i pjevača.

Pitanje za budućnost glasi tko ne bi otišao pogledati hologramskog Elvisa u pratnji živih glazbenika na jednom takvom, virtualnom live nastupu, a to nas dovodi i do maštanja što je sve Elvis, da se na vrijeme riješio pukovnika Parkera i da je poživio, mogao snimiti do konca 20. stoljeća. Tada bi navršio 65. godinu života, što je u prizmi današnje konstelacije pop glazbe – potvrdio bi to i prošle godine preminuli Leonard Cohen – gotovo pa druga mladost.

Tko zna kako bi zvučao Elvis da je poput Johnyja Casha u poznijim godinama dospio u ruke Ricka Rubina, kao što se sličnom tretmanu u režiji producenta Ethana Johnsa podvrgnuo Tom Jones. Koliko je Elvisov vokal, a i to smo posredno doznali kroz Princeovu “Kiss” u izvedbi Toma Jonesa, podesan za razne stilove pokazali su i njegovi albumi u rasponu od rock & rolla preko rhythm & bluesa i gospela do country & westerna i easy listeninga. Uostalom, čuli smo kako je u okružju suvremene plesne glazbe, kroz JXL-ov big beat remiks skladbe “A Little Less Conversation”, zvučao Elvis. Ni manje ni više nego sjajno.

Poklon majci

Ove godine, sa snimkama iz praskozorja Elvisove karijere i velike rock & roll eksplozije, stiže album “A Boy From Tupelo” na kojem su sabrane praktički sve snimke ostvarene za Sun Records. De facto, od acetata “My Happiness/That’s When Your Heartaches Begins” koji je za par dolara u kolovozu 1953. godine snimio u Sun studiju kao poklon majci do posljednjih snimaka za Sun Records iz 1955. godine.

O poklonu majci govori legenda, no Peter Guralnick, najveći stručnjak za Elvisovu povijest, tvrdi da je Presley takvu snimku mogao jeftinije snimiti na nekim drugim lokacijama u Memphisu, ali da je namjerno ušao u Sun kako bi “ostavio trag”.

Tadašnjoj Sunovoj tajnici Marion Keisker rekao je da “pjeva sve glazbene stilove”, ali i da “ne sliči ni na koga”. Uskoro će se to pokazati točnim jer je Sam Phillips, vlasnik Suna, zaključio da je napokon našao bijelca koji može pjevati poput crnca, odnosno sve što poželi, a da ne sliči na druge.

Nije Elvis bio jedini koji je sredinom 50-ih začeo rock & roll, no upravo ga je on omasovio i pretvorio u tada najpopularniji glazbeni žanr. Tonski zapisi s albuma “A Boy From Tupelo”, premda većina poznata od ranije, osim što predočuju kako se kalio Elvis – prvo kroz demo pa studijske, a potom i rane live i radijske snimke – daju uvid i u praskozorje popularne kulture kakva do njegova postanka gotovo da i nije postojala.

Naime, blues, jazz, folk i country 30-ih i 40-ih nisu – i zbog tehnoloških, ekonomskih, socijalnih, medijskih i demografskih razloga – posjedovali magnitudu rocka & rolla. Moglo se o popularnoj glazbi i ranije govoriti, napose zbog pjevača poput Franka Sinatre i Binga Crosbyja te poneke country & western, big band jazz i rhythm & blues zvijezde, no tek s Presleyjem dobivamo popularnu kulturu kakvu poznajemo posljednjih šezdeset godina.

Tek je zbog njega postao moguć proboj Beatlesa, Dylana i Stonesa te gotovo svega što se dogodilo nakon njih do danas, uključivši i uspjehe pjevačica poput Beyonce i Lady Gage.

Bio je božanstvo

U tom smislu Springsteenova rečenica izrečena prigodom uvođenja Boba Dylana u Rock & Roll Hall Of Fame – “Dylan je oslobodio vaše umove kao što je Elvis oslobodio vaša tijela” – pogađa srž ne samo Elvisa i Dylana, nego i rock i pop glazbe. Robert Christgau, jedan od najdugovječnijih i najvažnijih američkih rock kritičara, sredinom 80-ih je zaključio da je “Elvis (bio) obožavan poput božanstva jer je uz pronalazak rock & rolla (bio) i najveći pjevač balada uz Franka Sinatru” čime je “potaknuo obožavanje od strane milijuna žena diljem svijeta” što se ubrzo pretvorilo u “beatlemaniju”.

Elvis je, dakle, bio i jedan od prvih pravih seks simbola popularne glazbe koji je rock & roll pretvorio u “međunarodni jezik pop glazbe”, kako kaže Christgau, a bez ta dva univerzalna postignuća ne bi bilo ni pop-kulture kakvu smo upoznali do danas. Zametak svega toga su demo, studijske i live snimke sabrane na albumu jednostavnog naziva “A Boy From Tupelo”; skromnog momka iz istoimenog gradića koji je u Memphis došao snimiti pjesmu-dvije za majku.

“Poklon majci” ubrzo će prerasti u najveću glazbenu revoluciju i mijenu kulturološke paradigme (Zapadnog) svijeta 20. stoljeća, a djela tužno i prerano preminulog Elvisa rezonirati u suvremenoj popularnoj kulturi čak i onda kad se izravni utjecaj Kralja u njoj više ne bude jasno čuo.

Cure nepoznati detalji iz Elvisova života: Dragulje je kupovao po zahodima, a konju je dao ime Star Trek

Sjećanje na Kralja i dalje je vrlo živo pa samo u Graceland, imanje u Memphisu na kojem je rock ikona preminula, svake godine dođe oko 600 tisuća ljudi. Najviše, naravno, oko datuma smrti, 16. kolovoza. Kičastim cvjetnim aranžmanima, svijećama i memorabilijama zatrpan je i sada, u povodu 40. obljetnice, njegov grob u Meditation Gardenu, raskošnom vrtu na tom imanju. Svi veliki svjetski mediji bave se Elvisom Presleyjem uoči okrugle obljetnice pa tako Billboard donosi ispovijesti njegova draguljara koje dosad nikad nisu objavljene.

Lowell Hays tako je ispričao kako je prisustvovao privatnoj filmskoj projekciji na koje je Presley inače zvao samo najbolje prijatelje. Ondje su i započeli poslovnu suradnju, Hays je postao njegov osobni draguljar.

– Dođi ovamo – rekao mu je Elvis na Badnjak i pozvao ga u toalet. – Stavi svoju torbu u moje krilo – rekao mu je. Hays, danas 78-godišnjak, ga je poslušao i otvorio torbu punu nakita, a Presley je odabrao dijamantni nakit za svoju tetku, oca i curu s kojom je bio te večeri.
– Bila je to prva od ukupno 200 kupovina koje je Elvis obavio sa mnom, sve iz te moje smeđe kožne torbe – ispričao je Hays. Jedno od najluđih sjećanja na Kralja rocka bilo je kad ga je prvi put posjetio u Gracelandu.

– Elvis je stajao vani na kiši u kaputu od nerca i pucao iz pištolja. Zbog takvih situacija zvali smo ga “luđak” jer nikad nismo znali što će sljedeće napraviti – prisjetio se Hays.
Dobro poznat podatak je, pišu britanski mediji, da Elvis nikad nije pjevao u Velikoj Britaniji. Samo jednom je prošao kroz zemlju, i to kad se vraćao s odsluženja vojnog roka u Njemačkoj. Presjedao je u Glasgowu i nije otišao dalje od aerodromskog bara. Tamo je okupljenima navodno rekao: “Ovo je divna zemlja i jednom ću je morati razgledati kako treba”.

Priscilla Presley, njegova bivša žena, u jučerašnjem intervjuu je, pak, rekla kako je Elvis unatoč tome osjećao posebnu vezu s Englezima.
– Pokazala sam mu album pun slika britanskih fanova. Iznenadio se činjenicom da ga u zemlji u kojoj nikad nije bio obožava toliko ljudi – tvrdi Priscilla.

Među manje poznatom trivijom podatak je koji je iskopao Mirror, da je Elvis Presley bio veliki fan “Zvjezdanih staza”.
– Toliko je volio tu seriju da je čak i svojeg konja nazvao Star Trek – otkrila je Celeste Yarnall, glumica koja je s njime glumila u jednom filmu za dokumentarni film koji se u povodu obljetnice emitira na Sky Artsu.

Kanadski tabloid Toronto Sun, pak, tvrdi da je Elvis Presley znao da se Priscilla odmah nakon razvoda upustila u ljubavnu vezu s Robertom Kardashianom, ocem starlete Kim Kardashian, te čak prisluškivao par dok su vodili ljubav. (T. Novak)

AUTOR: Aleksandar Dragaš

Izvor :

jutarnji

Komentari

comments