Andreju Plenkoviću je uvijek bitna samo jedna jedina stvar – Andrej Plenković

“JA mogu što god hoću!”, izjavio je premijer Andrej Plenković tijekom rasprave u hrvatskom saboru u rujnu prošle godine. Bahati Plenković i tada je demonstrirao svoju nevjerojatnu narcisoidnost, posvećujući svoj odgovor na opozicijsko pitanje vlastitoj briselskoj karijeri i pobjedi na izborima u Hrvatskoj. Za Plenkovića je u centru pažnje uvijek i jedino Plenković. Otkako je na vlasti, i dalje aktualni hrvatski premijer dokazao se kao čovjek doista velikog ega, snažno usmjeren na samoga sebe. Plenković jako voli govoriti o sebi, hvaliti sebe, započinjati rečenice s “ja”. 

No, kako su mediji otkrivali nevjerojatne skandale koji su se događali oko pisanja Lex Agrokora, i koji se događaju i danas u Agrokoru, a što je sve direktna Plenkovićeva politička i moralna odgovornost, premijerov se ton počeo mijenjati. I dalje je on većinom pričao samo o sebi, ali se bahatost počela pretvarati u ljutnju što ga se uopće proziva, a onda i u samosažaljenje zbog toga što javnost ne uviđa njegovu navodnu političku genijalnost i ogromnu požrtvovnost.
Od “Ja mogu što hoću!” do “A što mislite kako je meni?”
Promjena u tonu se mogla primijetiti već u veljači ove godine, nakon što je zbog skandaloznih poteza ostavku podnio prvi vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak, nakon čega je Plenković na press konferenciji u Banskim dvorima na novinarsko rešetanje pitanjima u jednom trenutku zavapio: “A što mislite kako je meni?”
U međuvremenu je taj narcisoidno-samosažaljivi ton posve preuzeo Plenkovićevu javnu komunikaciju otkako je Index počeo objavljivati mejlove tzv. grupe Borg, odnosno otkako je u hrvatskoj javnosti eksplodirala Afera Hotmail.
Nakon objave prvih mailova grupe Borg na Indexu, Plenković je mrtav-ozbiljan sve to komentirao sljedećim riječima: ”Zašto su mailovi izašli baš na dan kad ja dajem veliki intervju i kad primam europsku nagradu? Što ih nisu pustili prije ako su ti isti mailovi dostupni nekome, nego su baš tad čekali? Dakle, sve je orkestar, sve je tajming, sve je drama. A mi se s time nosimo, nosimo se svaki dan.”
Plenković uvjeren da je irelevantna nagrada za njegov irelevantni govor najvažnija stvar u državi
Iz svega što je objavljeno Plenković je zaključio da je najvažnije što se to dogodilo isti dan kada je davao intervju i kada je dobio nekakvu irelevantnu nagradu za svoj irelevantni govor od ekipe iz udruge s kojom je prethodno i bio povezan.
Nakon toga je Index objavio još mailova, a uslijedila je još jedna narcisoidna Plenkovićeva reakcija u kojoj je glavni argument bio njegov životopis: “Detalje ćemo do kraja istražiti i vidjeti je li bilo sukoba interesa. Sigurno nikada neću dopustiti, ni kao čovjek, ni kao predsjednik stranke, ni predsjednik vlade i političar da ugrozim sve što radim cijeli život, zbog nečega što sa mnom, u smislu bilo kakvih nedopuštenih, nezakonitih, a kamoli koruptivnih aluzija, nema veze. Nema šanse i to bi bio stvarno kretenizam. Da sad je imam krizu zbog korupcije, nema šanse.”
Psihoterapeutska seansa s Ivanom Petrović s Nove TV
Ponovno je Plenković sve okrenuo na priču o samom sebi i njegovom navodno uzoritom karakteru i životnom putu, ignorirajući političke implikacije Indexovih otkrića. On zapravo daje izjave kao netko tko je uvrijeđen lošom kritikom svojeg outfita od strane nekog stilista, a ne kao političar i premijer o konkretnoj temi.



Vrhunac samosažaljive patetike došao je pak sinoć u intervjuu koji je Plenković dao novinarki Nove TV Ivani Petrović, koja se pak više ponašala kao psihoterapeutkinja nego novinarka koja razgovara s premijerom koji se nalazi usred kolosalnog političkog skandala.
Plenković je prvo izjavio: “Žao mi je činjenice da imamo problem u jednom procesu i upravljanju jednom krizom u koju smo investirali jako puno energije, jako puno truda, jako puno dobre volje i političkog kredibiliteta i vlade i mene osobno. I stoga mi je žao da u ovom procesu nije bilo malo više obazrivosti i transparentnosti”, opet ističući kako je on osobno ključna referentna točka njegovih emocija i poteza. No, obazrivosti i transparentnosti je nedostajalo zato što se Plenković kao premijer nije potrudio da toga ima, ali on vlastitu odgovornost u tome očito ne vidi.
Petrović ga je onda sućutno pitala osjeća li se prevareno, a Plenković je ispalio još jednu izjavu natopljenu samosažaljivom egomanijom: “Pa, jedino što je meni žao, kao čovjeku i političaru, pa i kao predsjedniku vlade koji apsolutno ne samo da zazire, prezire i bori se protiv bilo kakvih aluzija na koruptivne djelatnosti, kamo li nešto što bi moglo u konačnici ispadati kao neko pogodovanje, da se dogodilo nešto što nam sada čini problem. To je ono što je meni izrazito žao i na neki način dovodi me u jednu neugodnu situaciju.”
Plenković sebe vidi kao hrvatskog Atlasa koji na ramenima drži sudbinu cijele države
I onda je došao vrhunac. “Gledajte, ja se osjećam politički kao predsjednik vlade kojem su se sručili na dnevni red svi mogući kosturi iz ormara hrvatske tranzicije. Testova, problema sa svih mogućih aspekata svakoga dana. I nosim se s njima i borim se. Nije uopće bilo pitanje kako ću se ja osjećati. Ja se osjećam tu da se brinem o općem interesu Hrvatske i svemu onome za što se zalažem cijeli svoj život i onome čemu energiju pozitivnu ulažem, kao i HDZ i vlada – da probleme rješavamo. To je jedino što je važno”, rekao je Plenković o zahtjevu SDP-a o raspuštanju sabora.
Plenković se, dakle, počeo stilizirati u hrvatskog Atlasa, koji na svojim ramenima drži sudbinu cijelog svijeta, opet je on žrtva i opet jadikuje. Pritom se čini kako je barem polusvjestan koliko je takva retorika groteskna, pa kaže da uopće nije pitanje kako se on osjeća, ali istovremeno stalno priča baš o tome kako se on osjeća.

Opet “ja, ja i ja”. Opet je Plenkoviću najvažnije što je Afera Hotmail za njega osobno neugodna i što mu skida godinama brižljivo građenu europejsku pozlatu, dok stvarni skandal koji se odnosi na očito pogodovanje i sukobe interesa, te sumnjivo bogaćenje pojedinaca povezanih s pisanjem Lex Agrokora, smatra sporednim.

Nimalo iznenađujuće, u istom je stilu nastavio i danas, kada se oglasio iz Sofije, pokušavajući spasiti svoju kožu nakon najnovije objave na Indexu. Plenković je rekao kako “ne dolazi u obzir da ja, vlada ili HDZ trpimo štetu” zbog malverzacija grupe Borg koje je Index razotkrio. Obratite pažnju na poredak – Plenkoviću je “ja” na pravom mjestu, što je usput i gramatički neispravno, jer se kod nabrajanja “ja” stavlja na zadnje mjesto. Ali ne u svijetu Andreja Plenkovića – u toj paralelnoj dimenziji u odnosu na našu realnost on je uvijek i u vezi svega na prvom mjestu.

Vidi još:  NEPODNOŠLJIV TERET ZA PLENKOVIĆA Čovjeka koji se premijeru nudi kao idealni žrtveni janjac sada može spasiti samo još jedan hrvatski paradoks

Izvor :

index

Komentari

comments