Argentinska sraćka

Argentinska sraćka

Postoje ljudi žderonje.
Koji bi guzice dali za dobar komad mesa, dobru čašu vina.
Dubili na glavi.


Interesantno je gledati te guzičare kako se utrpavaju domaćinu, za dobru porciju fine hrane.
Ne znam, nekako s godinama mi raste prag tolerancije. Pa puno stvari više ne pratim onako uživo, jer mi poraste živac.
Tako danas čitam da je vrla nam vladarica u posjeti Argentini opet dobila proljev.
Nakrcala se pa joj opet nije dobro.
Ko onomad ljute madžarske hrane. Ili srpskih papričica.
Ko golub je. 
Gdje sleti, prosere se.
Valjda je pojela malo više fantastične argentinske Provolete, pa ju je naduvalo.
Ondak je krenulo.
Sa pametnim izjavama.
“Nakon Drugog svjetskog rata mnogi Hrvati upravo u Argentini tražili i našli prostor slobode u kojem su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda i domovine”.
Da li su te pobjegulje u staroj domovini stvorile slobodnu hrvatsku državu? Po njoj jesu. Po civiliziranom svijetu nisu.
Stvorili su nakaradu.
Pa su nakon što su je stvorili, a ona otišla u tri pičke materine, otišli stvarati svoje nekakve enklave u zabitima Argentine?
Kakva je to Hrvatska?
Pampaska Hrvatska?

Dakle, oni koji su herojski pobjegli na kraju Drugog svjetskog rata su domoljubi.
Jebalo im se za Domovinu, za građane kojima su toliko dobroga napravili.
A što smo mi, odnosno naši roditelji i djedovi koji su ostali?
Karoljubi?
Tako nam predsjednica po potrebi, postaje zagriženi antifašist, pa odmah nakon toga ljubiteljica nerealiziranih domoljuba.
Što je slijedeće?

Nema previše veze sa temom, o Njezinom putovanju u Argentinu i nadutosti izazvanoj provoletom.
Ali da kažem.
Godinama nas cijepe i karaju sa Stepinčevom crkvom, ulogom te crkve u Drugom svjetskom ratu.
Uprli se popovi pričati o povijesti kako je oni vide i traže da je i mi gledamo istim naočalama.
Pa da pitam.
Pogledajmo današnje djelovanje Crkve u Hrvata, kako joj tepaju, premda je to samo Katolička crkva, u vrijeme kada postoji puno otpora prema zatucanosti, sijanju mržnje.
Ajde pomislite, kako bi ta crkva djelovala da je na vlasti vojni režim, da je progon nepoćudnih i različitih ozakonjen?
Što bi radio Košić da je biskup u takva vremena?
Ma dao bi ruku za to.
Dakle, kako bi djelovala Crkva u Hrvata u takva vremena?

Upravo tako kao što je djelovala Stepinčeva crkva.

Spectator

Vidi još:  Quod licet Iovi, non licet bovi, ili dragi HDZ-ovci, Što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu

Izvor :

Spectator

Komentari

comments