Crna strana rada u Njemačkoj: Spavaju u kontejnerima, gladuju, nasjedaju na prijevare

Interni podaci njemačke carine otkrivaju kako je samo u prvih šest mjeseci prošle godine pokrenuto 65.7555 postupaka protiv ilegalnih radnika, a koliko ih još radi na crno bez da su otkriveni gotovo je nemoguće procijeniti. Među deset zemalja koje su glavni izvoznici radnika na crno nalaze se Albanija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Kosovo. Iznimku čini Crna Gora, ali smatra se da je premala da bi ušla u njemačku statistiku.

Uz to, ilegalni radnici na njemačko tržište dolaze i iz Turske, Fane, Ukrajine, Moldavije i Vijetnama. Riječ je prvenstveno o radnicima u građevinskom sektoru te restoranima i hotelima. Uglavnom je riječ o ljudima koji borave u prenatrpanim sobama pa čak i kontejnerima, sve to više podsjeća na robovlasništvo, negoli na posao.

A takva sudbina sustiže i one koji su visokooobrazovani o čemu svjedoči primjer Dne, o kojem se raspisao Deutsche Welle. Premda je riječ o IT-je vcu, koji je dobar posao mogao pronaći i na Balkanu, on je sudbinu odlučio okušati u Njemačkoj. Povjerovao je neznancima te tu počinje njegova agonija. Rekli su mu da će za 200 eura, koliko treba uplatiti, dobiti smještaj, a morao je sam pokriti troškove puta do bavarskog Spiegelaua. Obećan mu je posao u struci, ali i soba u koju se trebao smjestiti te dakako neizostavna dozvola za rad. Čim je došao, shvatio je kako je nasjeo na prijevaru jer se našao pred starom, seoskom kućom u lošem stanju.

Dočekali su ga deseci ljudi, kako iz Srbije i BiH tako i iz Hrvatske. Bili su potrpani u desetak soba, a cijena za njegov smještaj naglo je porasla na 500 eura mjesečno. Da bi mu sredili dokumentaciju samoprozvani agenti zahtijevali su od njega 15 posto provizije od svake plaće, a zatražili su i njegovu putovnicu, što je bio okidač da se vrati kući. U strahu od njemačkog pravosuđa ovaj mladić nije htio otkriti svoj identitet, a jednako tako svjestan je kako su posrednici dobro umreženi prevaranti.

Darko Sekulić iz Srbije preko tvrtke Sluger otišao je raditi u Sloveniju iz koje se zaputio za Austriju, da bi na koncu završio u Njemačkoj, a on pak svoj indentitet, ni sudbinu ne krije. ”Četiri kreveta u jednom kontejneru, hrana je bila naša, a u blizini smo imali trgovinu i dobivali 50 eura tjedno za hranu. Bilo je nemoguće od toga se prehraniti. Trošio sam i novac koji sam ponio iz Srbije. Nikakav ugovor nismo imali, nešto smo popunjavali u tvrtki, ali ne znam što je to bilo”, prepričava Darko koji se također vratio kući te odlučio istjerati pravdu i podnio kaznene prijave u Valjevu i Mariboru, nakon čega su mu se javili brojni prevareni. Primao je i prijetnje ubojstvom, ali i prijetnje da će ga prijaviti za rad na crno. Upravo zbog toga mnogi o ovakvim sudbinama koje su ih zadesile u Njemačkoj ne usuđuju se javno govoriti.

Izvor :

dnevno

Komentari

comments