Dobili Energopetrol na leasing!?

Na optuženičkoj klupi  su se 2014. našli   Nedžad Branković, Namik Bušatlić, Rešad Žutić, Kaserna Ćutlić, te odvjetnik Ahmed Žilić, profesor Sead Kreso, Anka Šešlija, Mirko Puljić, Alma Haseta i Safet Proho. Njih se teretilo za sklapanje štetnog ugovora koji je koštao Federaciju BiH gotovo 18 milijuna eura. Prema optužnici, oni su omogućili da kupac, umjesto da uplati vlastita sredstva bez obaveze obračunavanja kamata i njihovih vraćanja, financira i tako uđe u posjed 66 posto dionica, odnosno da financira kupovinu Energopetrola iz njegovih budućih prihoda, za što su razradili čitav sistem  davanja kredita sami sebi i obračunavanja kojekakvih kamata.

Usporedo s epskom borbom za svaku konvertibilnu marku koju su vodili Vlada BiH i konzorcij Ina MOL, za cijelo vrijeme njihovog natezanja oko Energopetrola trajala je i borba radnika, sindikata i malih dioničara za zaštitu njihovih interesa. Gerila je počela još u svibnju 2005. kada je privatizacija prešla iz faze čaršijskih priča  da se Sulejman Tihić i Stjepan Mesić nešto dogovaraju o prodaji Energopetrola Ini, u  najavljenu  prodaju.

Kao što smo pisali u prošlom broju, dio radnika i malih dioničara se pobunio jer je direktor Energopetrola, Namik Bušatlić, postavljen u povjerenstvo za odabir najpovoljnijeg ponuđača. Naime, oni   su optuživali ministra energetike, rudarstva i industrije Federacije Bosne i Hercegovine, Izeta Žigića, da je to učinio protuzakonito. I to iz više razloga. Prvo, prema njima Bušatlić nije ni  smio biti postavljen za direktora Energopetrola, jer je bio osuđivan za gospodarski kriminal. Osim toga, radio je i kao savjetnik u Ini i imao je prihode od toga, pa je tako, sjedeći na dvije stolice, bio u očitoj koliziji interesa. I treći, ne manje važan argument za njihovo protivljenje njegovom izboru je bio taj da su ga optuživali da je namjerno financijski unakazio Energopetrol kako bi omogućio Ini da ga što jeftinije preuzme. I da ga je Ina za taj posao čak i potkupila. Zbog toga su podnesene kaznene prijave protiv obojice Županijskom tužiteljstvu u Sarajevu i Financijskoj policiji Federacije BiH. A ovi su pokrenuli Financijsku policiju…

Uspješne prijave radnika i malih dioničara

U lipnju iste godine oglasili su mediji Federacije BiH da su Ministarstvo financija Federacije i njegova Porezna uprava obznanili da Ina duguje Energopetrolu 35 milijuna KM (oko 18 milijuna eura), znatno više od 22 milijuna kako se prije tvrdilo, pa je to još više podgrijalo sumnje da netko u Energopetrolu igra za “konzorcij” Ina Mol i namješta mu Energopetrol. Dodatni benzin na vatru je vrlo uspješno dolijevao i ministar Izet Žigić tvrdeći u svim medijima  da bi Federacija s tim novcem mogla sama vratiti u život posrnuli Energopetrol, pa  da ga uopće ne bi ni trebala prodavati… No, i Ina je imala svoje argumente. Dio tih potraživanja je bio već poznat i osporavan, pa se sve nalazilo na sudu. Iz Ine su poručivali da će se o njihovom dugu znati    tek po sudskoj presudi koju će oni poštovati. Zato će u Ini čekati na presudu, a osim toga, imaju i oni nekoliko milijuna eura potraživanja od Energopetrola…
Kaznena prijava radnika i malih dioničara, te izvještaj Financijske policije koji je stigao u međuvremenu, ipak su bili osnova na kojoj je 2006. sarajevsko kantonalno  tužilaštvo pokrenulo predistražni postupak kako bi utvrdilo, ima li na osnovu prikupljenih indicija objektivnih razloga da se krene i u nešto ozbiljnije.  Nakon uvida u dokumente i saslušanja federalnog premijera Ahmeda Hađispahića i ministra Žigića,  zaključeno je da razloga i te kako ima, pa je pred kantonalnim istražnim organima počela prava pravcata procesija najviših kantonalnih dužnosnika.

Vidi još:  PERNARA ZASULI UVREDAMA ZBOG OVE IZJAVE ‘Hrvati iz BiH sad vide kako je kad nama dolaze autobusi HDZ-ovih glasača iz Hercegovine’

U njoj su se nalazili, umjesto Ahmeda Hađipašića, koji je u međuvremenu umro, njegov nasljednik Nedžad Branković, tada već bivši direktor Energopetrola Namik Bušatlić (koji je za uspješno odrađen posao oko dokapitalizacije dobio bogatu otpremninu i nagradu od Mola), čelnici komisije za privatizaciju Rešad Žutić i Kaserna Ćutlić. Procesiji su na repuu bili i neki niže rangirani vladini apartčici. Ne manje impozantan bio je i onaj dio kolone u kojem su se nalazili svjedoci, jer su u njemu ispred istražitelja prodefilirali svi ministri na dužnostima od 2002. do 2006. godine.
Istraživalo se dugo i uporno, a istraga je rezultirala 2014. optužnicom  Državnog odvjetništva Županije Sarajevo koju je Općinski sud u Sarajevu prihvatio, pa su se tako na optuženičkoj klupi  našli, osim već spomenutih  Brankovića, Bušatlića, Žutića i Ćutlića, još i odvjetnik Ahmed Žilić, profesor Sead Kreso, Anka Šešlija, Mirko Puljić, Alma Haseta i Safet Proho.

Njih se teretilo za sklapanje štetnog ugovora koji je koštao Federaciju BiH gotovo 18 milijuna eura. Prema optužnici, oni su omogućili da kupac, umjesto da uplati vlastita sredstva bez obaveze obračunavanja kamata i njihovih vraćanja, financira i tako uđe u posjed 66 posto dionica, odnosno da financira kupovinu Energopetrola iz njegovih budućih prihoda, za što su razradili čitav sistem  davanja kredita sami sebi i obračunavanja kojekakvih kamata.

Iz optužnice se može iščitati gdje su Molovi maheri pokupili ideje za taj financijski inženjering. Naime, bile su to kao jaje jajetu slične financijske makinacije koje su neodoljivo podsjećale na menađerske kredite 90-ih godina u Hrvatskoj, kada su novopečeni tajkuni otplaćivali svoje stečevine prihodima iz njihovog redovnog poslovanja. Jedina razlika je bila da  iza njih nije stajala država i zato je vrč puknuo.
Ukratko, optužnica  tereti optužene da su sredili konzorciju Ina Mol da, umjesto da plati za svojih 67 posto dionica i tako uđe u vlasništvo Energopetrola kao većinski vlasnik, dobije Energopetrol na – financijski leasing. Sudski postupak je još u toku.

Gdje je nestalo 35,7 milijuna KM?

Inače, 2010. je počeo još jedan kazneni postupak koji je za Hrvtasku interesantniji jer su se na listi osumnjičenih našla  i imena poznatog dvojca Hernadi i Dragičević. I ovaj put su pokretači bili efendije iz Udruženja dioničara, akcionara i udjeličara BiH. Oni su se nakon velikih peripetija uspjeli nekako domoći jednog od najtajnijeg i najstrože od javnosti skrivanog  dokumenta – Ugovora o dokapitalizaciji Energopetrola. Nakon pomnog čitanja, ekipa iz Udruženja je zaključila da je ono što su pročitali, vrijedno krivične prijave protiv bivšeg federalnog premijera, opet, Ahmeta Hadžipašića i aktualnog ministra energetike, Vahida Heće.

No,  kada je još i Odbor za reviziju Energopetrola podnio svoj Izvještaj, sve su se karte poklopile. A kako i ne bi, kad je u njemu stajalo da je npr.  27. ožujka 2009., konzorcij doznačio Energopetrolu u skladu s ugovorom 55 milijuna KM, od kojih je u kompaniju uloženo samo – 19,3 milijuna! Da stvar bude ljepša, konzorcij je i do tih 55 milijuna došao na poseban način: založili su imovinu Energopetrola, pa umjesto da su u kompaniju uložili svježu gotovinu,  oni su na njen teret digli – kredit! No, ni to im nije bilo dosta, pa su kompaniju teretili i za kamate po tom kreditu. A gdje je nestala razlika od 35,7 milijuna KM – nitko nije znao reći…
Po istom sistemu je konzorcij 2010. isplatio dodatnih 95 milijuna KM, i tako po njegovom mišljenju, ispunio svoju obvezu da u kompaniju uloži – 150 miljuna KM. Međutim, Odbor za reviziju nije bio tog mišljenja jer je ustanovio da konzorcij u kupnju nije uložio ni jedan jedini vlastiti pfennig već je, umjesto da istrese  gotovinu prema uzancama ugovora o preuzimnju 66 posto dionica,  navalio na grbaču kompanije 150 milijuna kredita koje će ona sama otplaćivati! Kako i to hrvatski zvuči!?
Međutim, konzorcij je pokušao dokazati svoju istinu pa je čak i unajmio revizijsku kuću “Deloitte” da napravi “neovisnu reviziju”. Naravno, ta je “neovisna revizija”, dala mišljenje da su sva kreditna zaduženja ipak bila ulaganje u Energopetrol što, međutim, uopće nije impresioniralo Vladu BiH koja ju je glatko odbacila. I tako se na listi optuženih našlo petnaest članova Nadzornog odbora i Uprave Energopetrola. Krivične prijave su u ovim makincijma zaradili momci iz Upravnog odbora: Berislav Gaše, Mladen Proštnika, Juraj Jergović, Zsolt Petha, Zahida Pite, Attile Dsupina, Karola Robak i Laszla Barth. Upravu kompanije u optužnici reprezentiraju Franjo Božić, Miroslav Polak, Željko Smojver, Melisa Kulaglić, Zoltn Tasacsa i Andreas Burkus, Andrasa Burkus i Gabor Ordoga.

Vidi još:  KOMŠIĆ PROGLASIO POBJEDU, ČOVIĆ NEIZRAVNO PRIZNAO PORAZ: ‘Ovo može izazvati neviđenu krizu’

No, istraga se nije zaustavila samo na njima, jer je svakome u Federaciji bilo jasno da oni nikako ne mogu biti i master mindsi cijelog lopovluka, pa je proširena krivična prijava 2016. zahvatila i dvojac – Tomislav Dragičević i Zsolt Hernadi, koji su tako, zajedno s mađarskim državljaninom Zoltanom Varadyjem, menađerom u Molu, stekli status osumnjičenika. Njih tužilaštvo sumnjiči za makinacije još kod potpisivanja štetnog ugovora kojim je 2006. konzorcij stekao 66 posto dionica Energopetrola, pa je stoga zatražilo od našeg i mađarskog prvosuđa pravnu pomoć kako bi moglo saslušati svu trojicu.

Političke implikacije

Bit će vrlo interesantno vidjeti kako će se ovaj put ponašati mađarska država. Hoće li se opet, kao u slučaju hrvatskog zahtjeva za svjedočenje Hernadija, organizirati montirani sudski proces na kojem će časni gospodin biti po blitz postupku oslobođen svih sumnji, što je puno vjerojatnije, ili će Hernadi svjedočiti u Tužiteljstvu Sarajevske županije, što je manje vjerojatno.
No, izgleda da je to sve prepunilo čašu Molovim stratezima, pa su odlučili na elegantan način se izvući iz svega što su zamijesili u BiH, pa su prodali svoj dio Ini, kako piše federacijska štampa. Iako bi bilo puno ispravnije napisati da su tako Mađari, u stvari, sebi oprali ruke, a uvalili kamen u torbu Hrvatskoj. Jer će za sve sada biti odgovorna hrvatska Ina koja je kupovinom preuzela i obveze, pa bi se moglo dogoditi da snosi i posljedice štete. Da se Molu žurilo, vidi se i po cijeni koju je tražio za svoj dio, onih 33,5 posto dionica za koje, u stvari, nije isplatio ni pfeninga, već se poslužio financijskim leasingom.

Dakle, Mol je prodao Ini svoj dio za samo pola milijuna KM, iako je on nominalno bio težak 37,5 milijuna KM. No, to nije sumnjivo ni jednoj instituciji u Hrvatskoj, iako su zbog vlasničkih odnosa u Ina Molu, te dionice i dalje u rukama Mađara, pa oni i dalje imaju efektivni  nadzor nad Energopetrolom. A osim toga, dionice će  zasigurno podići I cijenu otkupa njihovih dionica u slučaju da dođe do renacionalizacije Ine, pa će Mađari uzeti i onu lovu koju uopće nisu uložili u dokapitalizaciju, akoju će dati naši porezni obveznici.

Vidi još:  Franjevci iskazali potporu Draganu Čoviću, kandidatu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH

Naravno da sve ima i političke implikacije. U susjednoj državi se već dugo čuju optužbe da Ina želi napraviti Federaciji ono što je Mol napravio Hrvatskoj. Točnije, da je želi napravi energetski ovisnoj o seb,i a kako se tamo smatra da je Ina ipak hrvatsko državno poduzeće, to se neminovno sve vraća na područje međudržavnih odnosa. I zateže ih… a Mađari nam se sa sigurne udaljenosti – smiju…

Nije Sanader bio sam…

* Zbog makincija oko Energopetrola već je 27 osoba, što optuženih, što pod istragom, za razliku od slučaja Ina Mol u Hrvatskoj gdje je optužena samo jedna osoba – Ivo Sanader. Slučajevi su po financijskom i gospodarskom značaju, kao i po političkim posljedicama i posljedicama po nacionalne interese  – teško usporedivi. Pa je svakom punoljetnom građaninu ove zemlje jasno da dr. Ivo to nije mogao sve sam odraditi i da bi osim njega na listi optuženih trebala biti još mnoga zvučna, ali i ona manje zvučna imena. Od bivših članova Vlada, pa do ‘mađarona’ u Ini. Dakle, lista bi trebala biti znatno duža od one u Federaciji BiH…
………………………………………………………………………………………………………* Za razliku od našeg DORH-a i ostalih institucija sistema koje očito nisu odradile svoj posao kako treba, a niti ga ne rade , institucije u susjednoj nam državi su ipak dovele pred pravosuđe sudionika lopovluka. Zato im valja čestitati…
……………………………………………………………………………………………….
* Upravni odbor Ine, u kojem su sjedila petorica Hrvata i dvojica Mađara koje su 2005. godine svesrdno podržali  Ivan Šuker i Božidar Kalmeta kao članovi Nadzornog odbora, za nula kuna i protivno ugovorima potpisanim kod prodaje 25 posto+1 dionice Ine Molu, predao je Molu – tržište Srbije. Šteta za naše gospodarstvo se mjeri u milijardama kuna. U Hrvatskoj, u kojoj je javna tajna da je Mol potkupio sve koje je mogao, to do današnjeg dana nikome nije sumnjivo, a naročito ne DORH-u, SOA-i ili nekome drugom iz te branše. U Federaciji BiH, kako stvari stoje, to ne bi samo tako lako prošlo.
…………………………………………………………………………………………………… *Interesantno je da je 2007. jedan čelnik Mola izjavio, kako oni ne bi imali ništa protiv da gorivo nabavljaju u rafineriji Bosanski Brod, jer bi im to bilo jeftinije nego da ga dovoze iz vlastite Duna rafinerije u Mađarskoj. Rafineriju Sisak nije ni spomenuo. Indikativno! ………………………………………………………………………………………………………

* Zanimljivo je da je čitavo vrijeme natezanja oko stjecanja 66 posto dionica Energopetrola, pokretanja istraga i podizanja tužbi protiv odgovornih za lopovluke, konzorcij – nesmetano poslovao. Tako su organizirali i road showove, nagradne igre i promocije svojih novih goriva Euroclass. Ina je sasvim normalno preuzela Molove dionice, iako je iz najviših  federacijskih instanci grmilo o poništenju cijele dokapitalizacije. A onda se još  javila da otkupi i sve preostale dionice, pa i one državne,  kako bi došla u 100 postotno vlasništvo Energopetrola!

Izvor :

dnevno

Komentari

comments