Doktor ekonomije raskrinkao mirovinski sustav: “Pljačka epskih razmjera, ovo nadilazi ukupnu štetu privatizacije!”

Doktor ekonomije i bivši dekan Ekonomskog fakulteta iz Splita Željko Garača donosi ogromnu analizu mirovinskog sustava. Između ostalog, drugi mirovinski stup naziva pljačkom epskih razmjera i procjenjuje da je ukupna nastala šteta financijski premašuje privatizaciju, Agrokor i Uljanik zajedno!

Željko Garača je za Slobodnu Dalmaciju napisao veliku analizu mirovinskog sustava, odnosno po njemu najproblematičnijeg dijela mirovinskog sustava. Naravno, radi se o II. mirovinskom stupu.

Javna rasprava, ako se to uopće moglo nazvati raspravom, je završena, a očekivani datum objave izvješća je 19. listopada, samo dan prije prosvjeda sindikata protiv mirovinske reforme.

Profesor Garača tvrdi kako je postojeća rasprava usmjerena na periferne stvari reforme, a da se diskusija o glavnom problemu mirovinskog sustava minira i svojevrsno zataškava.

Opravdanost II. mirovinskog stupa

I dok sindikati i razni drugi stručnjaci polemiziraju o tome hoće li se raditi do 65. ili 67. godine, gotovo nitko ne dovodi u pitanje svrhu i opravdanost postojanja II. stupa.

“Nema argumentiranog osporavanja mojih stavova, a još manje otvorene rasprave i sve se svodi na pojedinačne istupe bez mogućnosti iznošenja kontra argumenata.

Moguća objašnjenja su da moje teze zvuče toliko nevjerojatno da ih nitko ne uzima zaozbiljno ili da diram u ogromne financijske i druge interese pa je ignoriranje najbolja obrana”, tvrdi prof. Garača.

Profesor navodi kako je sustav posložen na takav način da je uvođenjem drugog stupa nanesena ogromna financijska šteta nacionalnoj ekonomiji, a posljedično tome i svim poreznim obveznicima.

Govori o gruboj procjeni da smo platili čak 50 milijardi kuna više PDV-a, kao direktnu posljedicu uvođenja drugog stupa:

“Platili smo i preko 50 milijardi nepotrebnih kamata zbog visokih kamatnih stopa uvjetovanih prekomjernim makroekonomskim neravnotežama, zbog deficita i javnog duga, a što je opet posljedica uvođenja drugog stupa. Sve ovo traje i dalje, a trošak raste, raste, raste…”, piše Garača.

Problem s mirovinskim osiguravajućim društvima

Profesor tvrdi da će problem s mirovinskim osiguravajućim društvima prouzročiti štetu epskih razmjera. I to 400 milijardi kuna u sljedećih 40 godina, koje će biti pretočene u vlasništvo financijskih institucija.

“Zvuči nevjerojatno, ali iako se ovim problemom intenzivno bavim par mjeseci, nisam osobno pronašao pogrešku u razmišljanju niti me itko argumentirano demantirao”, piše profesor.

Što se događa s vašim novcima prilikom umirovljenja, profesor je objasnio na jednostavnom primjeru.

Vidi još:  Najveće mirovine u državi: Mesić i dama s primanjima preko 20 tisuća kuna

Recimo da je primjer muškarac sa 65 godina života i 40 godina radnog staža, koji je za života primao prosječnu plaću, od koje je tijekom 40 godina plaćao doprinose u obvezne mirovinske fondove. Dakle, na svom će računu prilikom umirovljenika imati 300.000 kuna ušteđevine u obveznim mirovinskim fondovima. Taj novac, naime, ne postoji.

“Možda nije dovoljno poznato da novca, gotovine, u OMF-ima nema i ne treba ga biti jer je investiran da bi novac “radio za nas”. No, u tom trenutku OMF mora pribaviti gotovinu u iznosu koji je potreban za prebacivanje u MOD. Postoji više scenarija na koji OMFG može osigurati potrebna sredstva, a meni se čini najvjerojatnije da će OMF potrebnu uplatu u MOD obaviti iz tekućih uplata iz mirovinskog doprinosa te dodatno zadužiti državu za taj iznos”, piše Garača.

Umirovljenik će s MOD-om sklopiti ugovor o isplaćivanju mirovine, zajamčen na 20 godina. Visina mirovine (iz II. stupa) bi bila oko 930 kuna mjesečno, što znači da će umirovljenik minimalno dobiti 223.000 kuna kroz 20 godina. I to na osnovu uplate u MOD od 300.000 kuna. Ukupni očekivani iznos isplate je oko 337.000 kuna, a razlika nastaje kako bi se pokrila indeksacija mirovina do visine inflacije od 2 posto godišnje.

“Našem umirovljeniku preostaje samo nada u redovitu isplatu mirovine jer njegov privatni novac nije više njegov. Privid da se uistinu radi o privatnom novcu umirovljenika potpuno nestaje”, piše profesor.

U isto vrijeme, nastaje ogromna rupa u proračunu

Dakle, država je za potrebe mirovine gore spomenutog umirovljenika osigurala 300.000 kuna, dodatno se zaduživši kod obveznih mirovinskih fondova s kamatom od 4 posto, što je vrlo optimistično, navodi Garača.

To samo znači da je stvoren novi javni dug koji nije očit, iako je stvaran.

“Godišnja obveza plaćanja kamata za ovaj pojedinačan iznos je 12.000 kuna, što je više od ukupno isplaćene mirovine za našeg umirovljenika u jednoj godini. MOD, u simbiozi s matičnom bankom, mirovinu može isplaćivati samo iz prinosa od kamata koje plaća država na spomenuti dug”, piše Garača za Slobodnu Dalmaciju.

Dakle, cijela uplaćena štednja umirovljenika ostaje u MOD-u i vlasnici moda, odnosno banci, dok će mirovinu isplatiti samo od kamata koje država plaća MOD-u! Da bi stvar bila još gora, država će nastaviti plaćati spomenute kamate i nakon prestanka isplate mirovine zbog smrti umirovljenika.

Vidi još:  Najveće mirovine u državi: Mesić i dama s primanjima preko 20 tisuća kuna

“Tiha pljačka”

Crna prognoza profesora Garače izgleda još mračnije ako pogledamo što će se dogoditi u sljedećih 40 godina:

“Do tada će svi današnji zaposlenici, recimo da ih je oko 1,5 milijuna, otići u mirovinu i svaki će u MOD prosječno prebaciti 300.000 kuna. Radi jednostavnosti i ublaživanja šoka – pretpostavimo da nema inflacije.

Ako pomnožimo ova dva broja, dolazimo do iznosa od 450 milijardi kuna “našeg” novca koje će biti nepovratno isporučene privatnim financijskim institucijama. Možda je upečatljivije napisati 450.000.000.000 kuna. Konačni iznos nije precizan, vjerojatno postoji optimističniji scenarij, ali nije utješno ni da se radi o 400 ili “samo” o 300 milijardi mirokuna”, zaključuje profesor.

Prema njegovoj računici, zbog ovakvog mehanizma mirovinskog sustava, taj će proces nadići ukupnu štetu nastalu privatizacijom, Agrokorom, Uljanikom i svim drugim dubiozama hrvatskog gospodarstva.

“Ovo je potencijalno tiha pljačka nacionalnog bogatstva epskih razmjera. Mirovinska reforma mora ići u suprotnom smjeru i postupnom gašenju drugog mirovinskog stupa, da se spasi što se spasiti da.

Molim bilo koga da me argumentirano demantira, kako bih mogao mirno spavati”, zaključuje profesor za Slobodnu Dalmaciju.

A što se tiče same mirovinske reforme, prema važećem Zakonu, 15 posto od plaće odlazi u I. mirovinski stup, a 5 posto plaće u II. mirovinski stup. Pavićevom reformom će se taj odnos snaga bitno mijenjati, a u konačnici se ide za time da se 10 posto uplaćuje u prvi i 10 posto u drugi stup.

Komentari

comments