Evo što nam se sprema dok se svi svađaju oko Istanbulske konvencije!

Nastavak verbalnog građanskog rata

U Hrvatskoj je glavna tema famozna Istanbulska konvencija koja za posljedicu ima i velike svađe unutar vladajuće koalicije. Mediji uglavnom nastupaju s ukopanih svjetonazorskih pozicija i ponovno se upotrebljavaju neprimjerene i teške riječi. Stručnih analiza čitave problematike nema, ili se jednostavno gube u svoj toj galami koju stvaraju brojni javni istupi političara te predstavnika civilnog društva. Ali premijerAndrej Plenković je odlučan u provedbi ratifikacije Istanbulske konvencije i baš ga briga što o tome misle članovi njegovog HDZ-a. Iz tog razloga, trenutna politička situacija otvara novo logično pitanje o poštivanju volje hrvatskih birača. Može li se mimo volje većine naroda potpisivati međunarodne dokumente s kojima se ne slaže biračko tijelo koje vam je dalo povjerenje na izborima, odnosno je li takozvana liberalizacija hrvatskog društva prisilni proces promjene mentaliteta, kulture i tradicije hrvatskog naroda? U krajnjoj liniji, tko od svega toga ima materijalne i društvene koristi?

Destabilizacija Hrvatske i pitanje političkog suvereniteta

Destabilizacija i slabljenje Hrvatske, podjednako je u interesu kriminalnih hobotnica i sivih eminencija našeg društva i države, kao i susjeda poput Srbije koja mudro balansira između Istoka i Zapada, praveći određene ustupke, bez gubljenja političkog suvereniteta. Doduše, Srbija je prihvatila Istanbulsku konvenciju, samo velika je razlika između formalnog pristanka i praktične primjene na sve sfere društva. Potenciranje Istanbulske konvencije kao krucijalnog pitanja u Hrvatskoj, može se promatrati i kao smišljena distrakcija od rješavanja puno većih problema. Osim ideoloških Pirovih pobjeda putem političkih dekreta, trgovine i ucjena, ova Vlada, poput svih prijašnjih, seli bitke na bojna polja koja nemaju nikakve veze s poboljšanjem životnih uvjeta građana Republike Hrvatske. U trenucima dok se stanovnici Hrvatske Kostajnice bore s poplavom, u Hrvatskom Saboru raspravljaju o rodnoj ideologiji. Normalno, kad su svi tako preokupirani vječnim podjelama na lijeve i desne , tradicionalne i progresivne, nitko ne pazi što se valja iza brda, ili bolje rečeno kakva nam je geopolitička perspektiva u susjedstvu.

Što nas čeka u budućnosti i jesmo li na te događaje spremni?

Na portalu Jutarnjeg lista objavljen je tekst i video koji prenosi zabrinutu izjavu i stav glavnog zapovjednika američke vojske za Europu, Generala Scaparrottija, koji je Srbiju i srpski narod identificirao kao najveći problem na Balkanu, i to ponajviše zbog velikog utjecaja Rusije. Izjava je uzeta iz konteksta razgovora koji je Generala Scaparrotti vodio s predstavnicima Odbora za oružane snage američkog Senata. Transkripti ovih razgovora pojavili su se u medijima s različitim interpretacijama. Između ostalog General Scaparrotti je rekao:

“Oni (Rusija) su uključeni u gotovo sve aspekte Europe, na jedan ili drugi način. Regija za koju sam ja danas zabrinut jest Balkan. To je područje koje smo kroz rad međunarodne zajednice i SAD-a uspjeli održati stabilnim. Radili smo na demokratskim vladama i njihovom jačanju. Ali i Rusija radi na Balkanu, a smatram da smo mi skinuli pozornost s te regije…”
Znači, sasvim otvoreno američki General govori o utjecaju SAD-a i međunarodne zajednice na stvaranju tobože demokratskih Vlada, a zapravo poslušnih slugu koji samo provode njihove strateške odluke. Rusija ima ponešto drugačiji pristup a po svemu sudeći organizirala je pokušaj državnog udara u Crnoj Gori. Reakcija Srbije u ovom slučaju pokazuje zavidnu razinu neovisnog djelovanja. U tišini, privedeni su i protjerani ruski špijuni a isto se dogodilo i stranim agentima koji su radili za neke europske zemlje. S druge strane Hrvatske nema strategiju nacionalne sigurnosti a naš obavještajni i represivni aparat služi kao servis tajnim službama drugih država. Normalno, nema govora o protjerivanju špijuna ili bilo kakvom odbijanju poslušnosti međunarodnoj zajednici. Za Hrvatsku slijede godine stalne političke nestabilnosti i verbalnog građanskog rata. Nismo spremni za razne scenarije koji bi se mogli dogoditi u bliskoj budućnosti, jer ne postoji nacionalni konsenzus oko bilo kojeg važnog političkog pitanja. Ta sveopća buka i stalno skretanje pozornosti, rezultat je rada i stranih obavještajnih službi. Nema smjera, vizije a ni odlučnog lidera na vidiku. Ali usprkos povremenim kritikama, međunarodna zajednica Hrvatsku ne smatra posebno problematičnom državom na Balkanu. Možda je upravo u tome, naš najveći problem.

Autor: Marin Vlahović
Vidi još:  HOĆE LI DALIĆ ZA NIGERIJU POVUĆI NAJRISKANTNIJI POTEZ U SVOJOJ TRENERSKOJ KARIJERI? Ako ovaj dvojac starta protiv Nigerije, odgovor će biti - 'DA'

Izvor :

dnevno

Komentari

comments