Grupno silovanje gospođe Tomašević

Grupno silovanje gospođe Tomašević

Živim u Hrvatskoj dvadeset i sedam godina. Prije toga živio sam u SFRJ.
Opravdavajući drevnu Aristotelovu tvrdnju da je čovjek političko biće, oduvijek sam pratio politiku i društvena zbivanja.


I nakon dvadeset i sedam godina života u Hrvatskoj, nikada nisam mogao dokučiti što je opis radnog mjesta župana.
Osobno mislim da bi se to moglo podvesti sve skupa u jednu riječ.
Uhljeb.
Podobni frajer ili ženska koji su pri vrhu stranke na vlasti, a sa kojima rukovodstvo ne zna što će, pa ih kandidira i upregne glasačku mašineriju da budu župani.
Pa jadni cijele dane smišljaju što će taj dan jesti, gdje će ići gostiti se i koju će malu prevrnuti.
Uzjogunili se župani ovijeh dana.
Onaj lički krkan gura svoju kandidatkinju da bude šefica kasice prasice, jedine firme u Lici koja donekle valja.
Jedan drugi župan je u vječitoj dilemi, teško mu je odabrati u kojoj će birtiji toga dana pojesti tunu na lešo.
Treći je Požeško slavonski župan, diplomirani ekonomist Alojz Tomašević.
Istinski Hrvat, katolik i domoljub.
Prvi znak istinskog hrvatstva, katoličanstva i domoljublja jest što u svim objavljenim biografijama nigdje ne pišu što su radili prije rata.
A na početku rata je imao trideset godina.
Jer prije rata svijet nije ni postojao.
Ako je tome tako, onda im se ne bi trebale priznati niti diplome stečene u onoj nenarodnoj državi, naročito one ekonomskog smjera, jer su devedeset posto predmeta učili o samoupravljanju.
Dakle, rečeni je Lojzek osim što je diplek, penzionirani general, a ovo mu je drugi mandat na mjestu župana.
I dok drugi dugovječni župani bildaju, grade kuće sa bazenima koji su u stvari malo veće kade, ili se prežderavaju lešo tunom, naš je Lojza, poput pravog mačo muškarca bacio udicu.
I uhvatila se mlada curica na udicu.
Rodila se kada je Lojza po Papuku ganjo četnike.
Pa se razvila ljubav. Ljubovali su gdje su stigli. Po hotelima, motelima, na livadama uz Orljavu, a i u uredu župana Požeško slavonskog, gdje ih je i zatekla gospođa županica.
Zaludu je gospodin Lojza tumačio ženi da je drugarica koja je zatečena razgaćena, in flagranti na njegovom stolu pripadnica HSLS-a, da on sa njom produbljuje moguće koalicijske odnose, jer je ona znala da je to poluistina.
(U Požegi su se dvije godine prije Štromara, onako politički dalekovidni, dosjetili i počeli u potaji produbljivati odnose sa HSLS-om).

Odnosi su bili, u svakom slučaju, to je vidjela i to zna, ali ona kao supruga pouzdano zna da se o nekoj dubini ne može govoriti.
Naprotiv!

Pa je zvocala i prigovarala tetrijebu Lojzi, koji sa onim crnim podočnjacima od nespavanja sve više počinje ličiti na merkata.
Uglavnom, bilo je tu svega, bubanja, šaketanja, jebanja majke a i uža i šira familija je dobila po pizdanjku, a kada ih je gospodin župan, diplomirani ekonomist, general i časnik, sve propisno izjebao, nije mu jednom preostalo drugo nego da primi tu dosadnu u nepovjerljivu babetinu i drmne njom u radijator i tegle sa cvijećem.

Pisala je županica i žalila se premijeru, koji to kao, nije vidio.
Boli ga kurac za neku tamo babu i neku tamo županiju.
Na ženu se sasulo drvlje i kamenje. Sa svih strana. Krenuli internetski trolovi, krenuli desni portali, krenuli građani, nije krenuo na nju samo onaj koji nije bio upoznat sa situacijom.
Gospođa Tomašević za sve ima dokaze, tako barem kaže.
Evo njezinih par izjava iz proljeća prošle godine.
“Zatekla sam ih u automobilu pred njezinom kućom”
“Budeš li sa mnom dijelila imovinu nećeš dobiti ništa. Dobit ćeš kurac. ja mogu kako hoću”
“Suprug me je tukao neovisno o tome je li bio pod utjecajem alkohola ili trijezan, a to jednom učinila i njegova ljubavnica, udarivši me u glavu i grebavši dok me je suprug držao.”
“Vozao ju je u automobilu, slao joj je novce. Imam račune. Zatekla sam ih u uredu. Kad sam ga upitala što ona tu radi, pokušala je pobjeći na druga vrata”
Žena je osim besprizornog tamburanja, kojemu je bila izvrgnuta u braku od župana i jebača Lojza, bila izvrgnuta masovnom silovanju od strane javnosti.
Jer je progovorila.
Jer je konačno smogla snage reći da je župan drugarici HSLS-ovki u svrhu produbljivanja odnosa na obali Orljave davao i novac.
Naravno, na noge su skočile i političke stranke, koje bi odma smijenile Plenkija, kad već radi vlastite bezidejnosti to ne mogu na izborima.
Interesantno, nitko od tih političkih poentera na tuđim razbijenim glavama i nosovima, na tuđem očaju nije pomislio prvo sankcionirati svoje članove koji su na FB divljali i komentirali situaciju.
Pa je tako dojučerašnja SDP-ova doministrica Zrinka na FB komentirala
“Bit ću možda šovinista, ali nasilje od dvije godine od zatražene rastave, pa što se nisi rastala nego si iako dobijaš batine ostala u braku? Ako ima ljubavnicu zašto onda nisi otišla? Čekati da završi prvi mandat pa pokretati nešto? Mislim da je ovdje priča negdje u sredini, motivi za ovo sve vuku neke dublje probleme, osobno poznajem Lojzu i nikada iz njegovog ponašanja nebi iščitala da je nasilnik!”
Kada čovjek pročita ovo, pa malo zastane i pročita izjavu ministrice Murganić, zapita se, ”Pa gdje je razlika u stavu?”
Nema je!
Na kraju, žena pritisnuta strahom, jer sam Bog zna što jeo je u ovih osam mjeseci priredila požeška HDZ-HSLS koalicija, koja svakodnevno radi na poboljšanju dubinskih odnosa, povlači prijavu protiv štemera, generala i jebača.
Na Trgu žrtava se konačno dosjetili pa odlučili, tek nakon što je podignuta optužnica protiv jebača i tabadžije Lojze, da ga izbace iz stranke.
I traže da im da mjesto župana, koje je Lojza osvojio na direktnim izborima.
Premoćno.
Jer stanovnici Požeško slavonske županije cijene svoga Lojzu.
Znaju ga u dušu.
Isti je kao i oni.


Jebač i župan veli na glas ”Evo vam kurac, ostavku nedam”
General i jebač pokazuje da ima muda. Neće se povući sa mjesta župana, što je i normalno.
Uzeli bi mu auto, ured, plaću.
Pa onda više nema obale Orljave u kasnu noć, nema natezanja na stolu u uredu kada čistačice odu, a i love bi se moglo slati manje koalicijskoj partnerici, koja bi pod hitno mogla shvatiti da je još uvijek mlada i da ima veliki koalicijski potencijal.
I tako, žrtve fašizma izbacuju župana iz stranke, kad mu ništa drugo ne mogu. On kaže da su mu ti sa trga žrtava bili kao obitelj, zaboravljajući pri tome da je on optužen kao obiteljski nasilnik.

I taman kada smo pomislili da sada na scenu stupa ona blesava situacija koja se kod nas zove ”institucije rade svoj posao”, a koja redovito završava mrtvom novorođenčađu, dolazi gospođa županica u murju, i kaže da je došla jer bi povukla optužbu protiv supruga.
Počeo je drugi krug silovanja.
Gospođe Tomašević.
Pa se izredala ista ekipa, samo je gospođu Zrinku ex doministricu zamijenila ministrica.

Nije pljunuo samo onaj koji nije stigao.

Naravno, sve to ne bi imalo nimalo smisla bez sudjelovanja u silovanju čuvenog redikula doktora Grudena.
“ Smatram, naime, da svi mi imamo putra na glavi, pa tako i županova supruga. Moguće je da ju je na ovaj potez nagnao strah, no ja nisam sklon vjerovati u to. Puno mi je realnije da je ovdje riječ o tradicionalnoj ženi koja smatra da je njena ‘odmazda’ bila prežestoka te ovim povlačenjem tužbe želi popraviti stvari”.

Jebate, da mi je vidit kako izgledaju oni koje je ovaj lik liječio.
Četrdeset godina!
I tako…
Subotnje je veče.
Sumorno, hladno, vjetar puše moslavačkim i slavonskim poljima.

Dok vi čitate, uz obalu Orljave, u županijskom audiju upaljen motor, toplo je, u debelom mraku radi se na produbljivanju odnosa. Uz analizu financijske konstrukcije.

Ali ne više HDZ-a, nego neovisnog župana i HSLS-a.

Izvor :

Spectator

Komentari

comments