HDZ vrti gdje burgija neće

Država se pljačka od “stoljeća sedmog”, sve je isto, samo su metode različite, uvijek nove. Zna se!

Puno, jako je puno načina na koji se potkrada država. Načini su usavršavani, razrađivani su modeli pljačke, pa onda primjenjivani u praksi.
Bilo je tu svega, od kokošarskih, bahatih, po sistemu ne može nam niko ništa, kada su se poduzeće, cijele tvornice, kombinati otimali doslovce za šaku dinara, kroz čuvene managerske kredite, koje u HDZ-u podobni i oku ugodni gologuzani kupovali tvornice na kredite, isplatu kojih su jamčili tvornicom, kombinatom, koje su tek namjeravali kupit.
Tako se stvoreno gospodarstvo.
Koje više-manje ne postoji, ili samo u tragovima, uspoređujući snagu gospodarstva One Koja Je Krepala.
Od nekretnina, tvornica, šuma, luka, kombinata, davno je sve pokradeno što se moglo. Njima upravljaju tikvani koji su uglavnom svojta tih heroja privatizacije.
Postavljani na ta mjesta uglavnom po sistemu sperme.
Sinovi, kćeri, svojta.


Nipošto po stručnosti. Pa kao pravi tatini i mamini sinovi, izvlače iz firmi kojima upravljaju do zadnje lipe. Cijedeći iz zaposlenika zadnju lipu, uskraćujući im bilo kakva prava za dostojan život.
Polovica zaposlenih dobiva plaće manje od prosjeka, koji je treba reći iskreno, zakurac. 6.500 kuna.
Osamstotinjak EUR-a.
Ali, novaca nikada dosta. Još, treba još, uvijek još.
Čitam, nešto sam jučer i objavio, o nabavci brodova za potrebe Jadrolinije.
Čitam, a zbunjen sam. Gledam datum, datum je friški.
Trljam oči, ništa mi nije jasno.
Znate ono, kada imate osjećaj da ste nešto doživjeli, a događa se sada.
Ministarstvo isto , ono, mora, prometa i infrastrukture.
Ministarstvo zemlje i komadića neba nad pokradenom zemljom.
Pod komandom Olega Butkovića.
Obrazac isti.

HŽ Infrastruktura

Poduzeća različita, jedno se zove HŽ Infrastruktura, drugo se zove Jadrolinija. Poduzeća kojima oduvijek drma HDZ.
Čak i za vrijeme vladavine crvenih nesposobnjakovića koji su netaknutima ostavili sve HDZ ovce, koji donose odluke, pripremaju ih, navode vodu na svoj mlin.

U HŽ-u su inženjeri dugo vijećali i definirali strojeve za čišćenje snijega. Snjegočistača, komada dva. Identična. Rekli bi, blizance.
Tu njihova odgovornost staje. Dakle, onaj niži sloj, stručni je odradio svoj posao.
Oni su napravili svoj posao. Odredili što se traži.
Sada na scenu stupaju one lopine iz gornjeg sloja, oni koji kupuju, koji tuđim kurcem po plotu mlate.
Oni donose odluke, što kupiti, kada kupiti, od koga kupiti, za koliko love kupiti.
Naravno, tuđe love.
Uopće nije bitno, radi li se o lovi državnoj, ili iz EU fondova. Oni donose odluke.
Po najpoznatijoj naučnoj metodi IMT (Ima l’ mene tute?)
Pa donose odluku o kupovni kod dobavljača sa kojim je sve dogovoreno. Ispod žita.
Pod formom javne nabave.
Za HDZ ove doktore kokošarskih nauka, sada počinje klasični obrazac krađe.

Pa kupuju dva stroja, supermoderna, sa dva motora, koji čiste snijeg kao što malo dijete pojede čokoladicu.
Čak šalju i svoje sluga i vazale da pregledavaju strojeve u proizvodnji. Koji nisu vidjeli da fali jedan motor na svakom stroju. Jer nisu htjeli vidit.
Uglavnom proizvođač je isporučio dva stroja, rekli bi krnja. Umjesto da strojevi imaju dva motora svaki, kupuju strojeve sa jednim motorom, svaki.
Motor više-manje, pa tko će to vidjeti da fali.
A razlika deset posto od cijene.
Pola miliona eura.
Pola miliona, Sunce vam jebem lopovsko.
Kad ipak neki nadrkani željezničar shvati da fali taj mali motorin, veličine osrednjeg kombija, upregne se cijela armija štakora, uvlakulja i guzičara i ljigavaca, koji će tumačiti da je isporučeno sve kako treba. Pjenit se, filozofirat, tumačit, branit nebranjivo.
Samo da bi sačuvali svoje radno mejsto.
A motori jebeno fale.
Nema ih. A plaćeni su, dapače, plaćeni su impresivnom brzinom, dok još uopće nisu bili isporučeni.
Mačak u vreći. Plaćen skoro pet miliona kuna.
Da bi pokrili evidentni lopovluk, oni koji su krali, kažnjavanju one, koji su napisali da moraju biti dva motora, inženjere i tehničare. Ne znam da li u tim istragama najebali i portiri?
I, ti inženjeri jesu krivi, jer su lopove i sjecikese doveli u situaciju da ukradu, a oni ne mogu izdržati porivu.

Jadrolinija

Na vlas isto, sa malim, vrlo malim vremenskim razmakom, događa se sada u Jadroliniji.
Natječaj za nabavku dva katamarana.
Prvo su išli u daleki Singapur pogledat što ima.
Dobar dan, dobar dan, jel imate katamaran?
Imaju Singapurćani svašta. Imaju i kerove spremljene na deset tisuća načina, da prste obližeš, rebarca terijera u umaku od meda.
Ajme, divote od grada.
Ima i salona za masažu. Sa sretnim završetkom.
Ma uopće, taj Singapur je grad baš po mjeri seljačića kokošara.
I sve se možeš dogovorit. Ma susretljivi neki ljudi.
Toliko su dragi, da su seljačići puni povjerenja, dok su glockali rebarca terijera u umakom od meda, rekli da su Singapurćani, baš ono, jebeno dragi ljudi, ne trebaju nikakva jamstava davat, da ih neće zajebat.
A ionako, lova nije njihova, boli ih kurac. Daj uzmi još malo, dobar je ovaj čuko.
Pa kada su se vratili na ovaj komadić zabiti, do sita prežderani kerovima i umacima, sretno izmasirani, raspisali su javni natječaj za kupti te jebene katamarane.
Za četiri katamarana.
Ajmo po redu.
Za dva katamarana predviđena je cijena ono koji su odredili Singapurćani.
U natječaju nisu jedino napisali tko je dobavljač.
No dobro, treba biti iskren i pošten, pa reći, da se nije spominjao niti salon za masažu สันติสุขสวรรค์ (Nebeski mir), u Singapurskoj Temple street.
Druga dva katamarana kupiti će u Nizozemskoj.
Nikada mi nije jasno, glavni grad te Nizozemske je Amsterdam, a u isto vrijeme je i glavni grad Holandije.
Kak to može bit, jel neko zna? Isto ko kada na televiziji govore jednom Iran, a drugi puta Irak.
Ej, ljudi, pa što vam je?
U tom Amsterdamu isto ima svašta, ima kanala, marihuane, coffee shopova, banana shopova (ne bih baš pričao, kako se i iz čega, tamo konzumiraju banane, ovo jedan fini portal, a ja sam pristojan i konzervativan čovjek).
Ima i salona za masažu koliko ti volja želi. Sa sretnim završetkom, naravno.
Koji ćeš kurac ić tamo ako izađeš nesretan?
Pa su tako sretno izmasirani rukovodijoci Jadrolinije, po istom natječaju kupili još dva katamarana, od tih Nizozemaca i li Holanđana, vrag bi ga znao?
Koji su pet milja eura jeftiniji od onih, koje su kupili kod bratskog singapurskog naroda. A i ti Amsterdanćani su neki fini ljudi, ne treba tako fine odnose kvariti nekakvim garancijama.
Kada su kod kuće pregledavali dokumentaciju, shvatili su da su ti katamarani, za kurac.
Ne odgovaraju namjeni za koju su ih ovi izmasirani frajeri kupili.
Krivo kupilo dva broda za vozit ljude.
Di ćeš mislit o svrsi katamarana dok te dvije maserke masiraju, stišću, gnječe, muzu?
Pa nisi neki pervertit.
Brže bolje išli su se žalit. Brže bolje, malo kurac. Dobrano nakon isteka roka za žalbe.
U žalbu su napisali

„ Znate mi smo se malo zajebali, kupili smo kod vas krive brodove, sve su krive one jebene maserke, nemojte se ljutit, vratite nam naše pare“.
Malo kurac, tok za žalbe je prošo, pa su im lijepo odgovorili da poslije jebanja nema kajanja, i da im ga mogu popušit.
Ko što puše u salonu za intimnu masažu.

Vidi još:  Uljanik: Živi zid prijavio Jakovčića OLAF-u

Pa je pukla bruka.
Neka gnjida je anonimno prijavila sve skupa, ministru, murji, ma svima koji znaju čitat.
Kada su počela propitkivanja, odjednom, niko ništa nije znao.
Što si viši na ljestvici, manje znaš, ko i obično.

Znate mi smo se malo zajebali, kupili smo kod vas krive brodove, sve su krive one jebene maserke, nemojte se ljutit, vratite nam naše pare.

Ministar Oleg Butković

Odjednom i ministar Butković ništa ne zna.
Pa se čudi ko pura dreku. Junferica kurcu.
Pa presavio tabak i nepismeno napisao, tražeći od njih pismeni odgovor, nipošto pisani.
Jer, on je ministar i voli pismene ljude.
Nadalje, molim pismeno očitovanje svakog člana Uprave pojedinačno, o slijedećem:

Je li Jadrolinija prije otvaranja natječaja za nabavku brzih plovila (katamarana) dobila ponudu trgovačkog društva Damen, a koji su kasnije odabrani odlukom o odabiru? 
Da li je nakon donošenja Odluke o odabiru i Odluke o poništenju za 3. i 4. grupu brzih plovila – katamarana Jadrolinija zaprimila dopis bilo kojeg ponuditelja iz kojeg bi se naslućivala mogućnost pokretanja tužbe za naknadu štete prema Jadroliniji? 
Molimo za objašnjenje zašto je u postupku pregleda i ocjena ponude za 3. i 4. grupu katamarana odabrana ponuda ponuditelja brodova koji nisu zadovoljavali uvjetima iz natječajne dokumentacije i čija je to odgovornost? 
Da li je uobičajeno da u javnim nabavama koje provodi Jadrolinija ne postavljati uvjete u pogledu jamstava, a ukoliko je uobičajeno, zašto u predmetnom postupku javne nabave nisu postavljeni zahtjevi za jamstva iako se radi o vrlo značajnoj vrijednosti nabave.”
pa se na kraju predomislio, pa traži pisano očitovanje članova uprave po svim traženjima i pitanjima pojedinačno u roku od sedam dana od ovog pismena.

Jebate, pismo pismeno, pisano, pismena, sve mi se pomiješalo, ni kurca ne razumijem, uprava malo slovo, Uprava veliko slovo. Sve to na dvije stranice.
Ili su ipak strane?
Po sistemu piškit ću, kakit ću.

Upravo onom sistemu kako su i kupovani brodovi.
Za trideset i tri miliona EUR-a.
33.000.000 EUR-a.

Vidi još:  HDZ-ov profesor tjelesnog postao direktor Turističke zajednice Zadar

Izvor :

Spectator

Komentari

comments