Hrvatska u raljama čobana

Hrvatska u raljama čobana

Mladen Pavković, novinar, publicist.
Dugogodišnji predsjednik udruge boraca Podravke, društva debelo i izdašno financirano iz fondova superbogatog poduzeća.
Kasnije je osnovao udrugu sam. Otpao od državne sise.

U slobodno vrijeme seksualni predator koji vreba djevojčice tek propupale, tinejdžerice, iako je jarčina od 67 godina.

Sve ovo pišem, jer rečenoj individui smrknulo od pomisli da se dani obilježavanja pada Vukovara poklapaju sa planiranom noćima kazališta.
Digao mu se. Na noći kazališta.
Pa će to odjebati. A Hrvati će šutke prijeći preko toga.
Taj zapušteni starac, na kojemu se vidi da niti ne zna gdje je zgrada kazališta, bez da pita, natjerao je cijelu kulturnu hrvatsku javnost na uzmak.
Jer, to je lako. Oni su kulturni.
Nitko od njih nije se sjetio reći mu ”nabijem te na kurac, majmune zatucani, tebe i sva obilježavanja više”.
Jer su kulturne pičkice.
Koje se boje takvih đikana.

Pođimo od očitog.
Dani obilježavanja v.s. noći kazališta.
Dakle, kompatibilnost, ne suprotnost.
Po danu obilježavaš, navečer ideš u kazalište-
Veliki dio onih koji obilježavaju, a da nisu rodbina, ionako ne idu u kazalište.
Ni po danu ni po noći.
Utakmice HNLP ( Hrvatskog nogometnog lažiranog prvenstva) se smiju igrati, jer rade i kladionice.
A bez njih se ne može.
Idu u kladionice. Nedjeljne mise u novoj trenirci, nakon mise ispljuskaju ženu, pošalju kući nju i sve četvero djece, da ”ona kuva ručak, a oni nek se igraju na otaj plejstejšn”, a tata će u kladu, pa na pivu, pričati sa prijateljima o ratu.
Tata je bio u ratu pet mjeseci, a sa prijateljima priča o radu 27 godina.
Jebote.
Pravi Hrvati katolici.

Čitam da su Hrvati među najnekulturnijim zemljama u Europi.
Jer ne idu u kazalište, jer ne idu po izložbama, jer im se jebe živo za Romea i Juliju, ili nekakvog Otela.
Jer u kazalištima nema traktorista. Traktoristi su na Briunima, tamo glumataju nešto, ali predaleko je za spriječit, a trebalo bi i plivat, a nema ni sisa ni guzica. Jedino je neka ženska vadila hrvatsku zastavu iz pičke, pa su Skejo i bratija dojurii u kazalište da to vide. Ne zastavu. Pičku. To im je bila jedinstvena šansa. Dojurili su taksijima. Jer nisu znali put do kazališta.
Jer ne obilaze spomenike kulture.
Jer obilaze spomenike onima koji su se bavili istrebljivanjem kulture.
I istrebljivanjem ljudi.
Umjesto da su trijebili grah, oni su trijebili ljude. Kao grah. Kao muhe.
Jer na stadionima urliču pozdrave u čast gorerečenih istrebljivača.
Jer ne popravljaju zube.
Jer su nedotupavni. Jer se veliki dio Europljana nelagodno osjeća u blizini velikog dijela Hrvata.

Hrvatska nije samo među najnekulturnijim zemljama Evrope.
Hrvatska je među najporobljenijim zemljama Europe.
Hrvatska je porobljena. Vezana, pribijena za tlo poput Gulivera ,nitima vezanog za zemlju
Porobili ga Liliputanci.
Hrvatsku su zarobili oni koji su je oslobodili.
Hrvatska je talac dragovoljaca i kako se svi oni ne zovu.
Oni imaju pravo na mišljenje. Njihova je izvršna.
U Hrvatskoj postoje građani drugog reda. Oni su većina. Postoje da bi ispunjavali volju onih drugih.
Oni drugi, koji čine što ih je volja, oni su krkani.
Krkani ne daju ništa. Ne daju kazališta, ne daju muzeje.
Daju ratne priče, daju mržnju, obilježavanja ljudi.
Ne daju romskoj djeci stipendije koje ih pripadaju.
Mole pred bolnicama.
Nije im želja uzeti nam noći kazališta. Želja je uzeti nam mirne noći.
Pravo na miran san.

Vukovarski sam borac.
Spadao sam među one ”paravojne”. Sve svoje strahove u životu preživio sam tamo.
I sada slobodno mogu reći što god mislim.
Je, i ja imam pravo, ako i pola miliona drugih reći što mislim.
Vi nemate, jer ste porobljeni. Građani drugog reda.
Kukavice.

Nećete u kazalište. Niste ni prije!

Izvor :

Spectator

Komentari

comments