Izbori u SDP-u (unutarstranački)

O tome ja pričam,

maltretiram cenjeni publikum već nekoliko mjeseci.
O demokraciji.


Demokracija kao pojam, poprilično je star, negdje oko 2.500 godina prije nas.
Iz vremena prije astronomske transformacije, dok je Zemlja bila još ravna ploča, i dok se Sunce okretalo oko Zemlje. Dodouše postoje oni koji i danas misle da je zemlja ravna ploča, oni su uglavnom kod nas grupirani, većina u HDZ-u, a manji dio u SDP-u.
Jer, kako inače objasniti da je demokracija sociološko kulturna tekovina, kako inače objasniti da bi svaka ljudska zajednica trebala težiti idealu jednakosti?
Da su ljudi prema pravima i obavezama jednaki. 
Naravno svedeni na istu mjeru.
Pred sudom, prilikom upisa u školu ili na fakultet, prilikom odabira kandidata za zaposlenje?
U demokracijama se izbor u politička tijela vrši glasanjem.
Obično tajnim.
Čovjek se kandidira i onda kao prvo, mora biti svjestan da će o njemu na površinu isplivati sve. 
I što mu se sviđa i ono što bi htio zatajiti.
Tako možemo saznati da je netko u mladosti bio odličan šahist, nogometaš, genijalac u sviranju klavira, ali ne treba puno vremena pa možemo saznati da voli oblačiti crvene kožnate tange na dlakavo dupe, u kompletu sa samostojećim čarapama.
Svašta se može saznati.
Uglavnom ružno!
E, pa tako su drugovi komunisti u Zagrebu, kako bi sačuvali dignitet stranke, dostojanstvo, u želji da ostvare ideale demokracije, dosjetili se lukavstvu.
Po njihovom poimanju, nauku naslijeđenom od J.V. Staljina, Lavrentija Berije, puna demokracija je kada svi misle isto.
Takozvana popeglana demokracija. Demokracija bez mozga.
Brainfree democracy.
Malo kurac.
U svrhu dostizanja nirvane oni su pobacali dobar dio članstva, navodno oko trideset posto iz stranke. U Zagrebu.
Jer nisu plaćali članarinu. Pa su tako izbacili ljude koji su bili dužni sto kuna, uz članarinu od pet kuna, dakle penziće, ali su u stranci ostajali krkani koji su zaposleni, uz članarinu dvadeset kuna, a dug preko dvije tisuće kuna.
Dakle lik koji ne plaća članarinu deset godina ostaje, ali penzić koji možda nema, ili je zaboravio platiti, on je izbrisan.
A penzići i to oni stari su glavna udarna snaga stranke.
Oni svojim elanom i poletom nose stranku.
Izračunato je da je u Zagrebu, prosjek onih koji su se kandidirali za liste 65,7 godina.
PROSIJEK!
Ima onih od 40, ali i čilagera u pelenama protiv inkontinecije koji su svijesni svoje ogromne snage, poleta i uvijek hoće još i još.
Na funkcijama su već godinama, pod njihovim vodstvom stranka je upala u drek, a oni su svjesni da samo oni mogu promijeniti situaciju.
Gurnuti je još više u drek.
To je kasta bez srama i stida, takvi stogodišnji elitisti uništavaju stranku.
Ljudi koji su otvoreni za nove ideje, ljudi koji se svakodnevno, kako bi rekao Šojić ”vaćaju sa trendovi”.
Dakle, ljudi u punom naponu snage.
Ljudi za sva vremena.
Od obračuna sa Rankovićem i Stefanovićem, 1965 do danas.
Sve se to radi to demokratski – da bi se izabrao kandidat kojega podržava vrh stranke (bez doktora, koji podržava Alex, u prikrivenoj namjeri da makne Beru, ako jednom ta babetina koja je napravila više zla SDP-u od sviju zajedno, pobijedi).

A kandidat uprave sa iblerovog + Mojmira je opjevani lingvističar, govornik, stručnjak za kase uzajamne pomoći, svjetski putnik na račun firme, nepozvani jelac pečenih prasića, gospodin D. Hrestak.
Na stranu što devedeset posto članstva zna da iza te strategije izbacivanja neistomišljenika stoji on, uz podršku g. Z. Brumnića i blagoslov Bernardića, sve da bi bio izabran, on takve optužbe odbacuje.
I čudi se ko pura dreku.
Danas sam čitao članak na tu temu.
Ružan je.
Ako je istina, a znam da jest, moj inbox je prepun takvih priča, ovo je tragedija.
Zar ti ljudi nemaju ni malo srama?
Zar im nije neugodno sresti bivše prijatelje iz stranke, koji su izbačeni radi nekakvih perverznih ideala demokracije koji eto, oni njeguju, pa su oni koji suprotno misle izbačeni.
Ko fol radi love.
Nije, jer, oni srama nemaju.
Da imaju, izašli bi iz stranke ili bi se sakrili negdje u mišju rupu kada vide svoje rezultate.
Sve skupa je strašno gadljivo.
Pogubio sam se u pisanju, evo vam slika, pa čitajte.
U veliku molbu.

Šaljite sliku dalje.

Neka ljudi znaju pravu istinu o zbivanjima u Zagrebu.

Spectator

Vidi još:  Članovi masovno napuštaju stranku, a evo i zašto!

Izvor :

Spectator

Komentari

comments