Kako su babetine zajebale proteste protiv Vučića

Kako su babetine zajebale proteste protiv Vučića
(Dobro je, jako dobro što nas je Vučić posjetio)

Posjet predsjednika Srbije približava se kraju. U ovo vrijeme on praćen strahovitim osiguranjem juri k Franji Tuđmanu.


Prvi susret sa Hrvatskom, a da nije onaj Virovitica – Karlobag, bio je sa Franjom Tuđmanom. 
I na kraju će opet Franji.
Koji ga strpljivo i dostojanstveno čeka. Da Vučić dođe njemu.
Hladnom i čvrstom, poput armiranog betona.
Dočekala ga je Predsjednica izvrgnuta baražnoj paljbi svih mogućih dugogodišnjih privilegiranih sisavaca državnog proračuna.
Što su njihovi napadi bili žešći, njezin majčinski zagrljaj Vučiću bio je topliji.
Danas je Vučić posjetio Srbe u Vrginmostu, darovao je školi desetak laptopa, a darovao je i kombi i traktor, što će naravno izazvati salve komentara na portalima, obzirom da naši sugrađani, Srbi, čim se pojave bilo gdje, odmah od dežurnih sijača mržnje dobivaju etiketu “traktoristi” kojom ti pravi domoljubi i katolici krste sve Srbe.
Vučićev posjet Hrvatskoj, kratak ali nabijen programom donio je puno dobroga.
Za nas Hrvate.

Nama nije davao laptope. Nije niti traktore ni kombije.
Nije darovao ni srpske čokolade.

Dao nam je puno više.

Prvo, dao nam je nadu da počnemo vjerovati da su se ovaj puta Predsjednici otvorile oči.
Da će u trenucima kada pred spavanje, pred ogledalom skida one lepeze sa kapaka, sama sa sobom porazgovarati i priznati sama sebi da je svjesna kakav ju je profil ljudi doveo na Pantovčak.
Dao nam je do znanja, oprostite, ali barem meni je dao do znanja, da mu na kurac ide onaj etno političar Pupovac, radi kojega okrećem program na televizoru.
Rafinirano podjebavanje druga Milorada, uvijek dostojanstvenog i ozbiljnoga sa facom kakvu ima noj kad kenja, koji je skakutao po školi u Vrginmostu, na svaki Vučićev mig, kao da ima ljutu papričicu u šupku.
I to onu Ćuprijsku, onu gazde Živojina.
Pitanjem vječitom Miloradu zašto je podržao zakon o braniteljima govori puno.
Možda se ipak drug Milorad u dogledno vrijeme penzioniše? Na mig iz prestolnice svih Srba?
Hvala Bogu i Svetom Savi!
Dao je nadu u pojačavanje međusobne gospodarske suradnje, protoku roba i usluga. Ne znam što će na to reći onaj superinteligentni ministar poljoprivrede koji je uveo posebne tarife na uvoz robe iz Srbije.
Samom svojom pojavom, Vučić je pokazao da je bratija od koje su strahovale pristojne Zagrepčanke kada su išle sa posla i na posao Savskom ulicom, obične pičkice.
Šupci.
Ma kakvi šupci.
Šupendare.
Tipovi koji su onomad iznijeli na cestu plinske boce, prijetili da će ih detonirati, koji su se hrabro zaključali u crkvu Svetog Marka kada je zagustilo, nisu mogli doći Vučiću jebat mater četničku, kako bi to radili da je kojim slučajem Lignjun domaćin Vučiću.
Ma došli bi oni, ali eto, jednom je žena nešto nadrkana, valjda ima PMS, što bi reko bliski im Nedrk Ladislav, pa ga ne pusti iz kuće.
Zajebane su te babe.
Drugi je upravo izmješo fugir masu, pa je prolijeva po fugama pločica, i nije zgodno da mu se masa osuši. I sjebe pločice.
Pa mu onda žena jebe sve živo i mrtvo jer je sjebo kupaonicu.
Zajebana i ona.
Treći koji ima mirovinu od 21.000 kuna, isto ima babu. Nju smo viđali po televizijama, naravno ne na HRT, jer to ne gledamo, uglavnom ta babetina pogane jezičine, ima penziju 5.000 kuna.
Iz naslova jer je žena ovog tipa od dvadesetijednutisuću.
Taj lik dvadesetjednatisuća nije došao, jer mu je ta nadžak babetina uvrijeđena i nadrkana, jer misli da bi trebala imati barem osam tisuća kuna penziju.
Za trpit takvog konja i panjinu nesposobnu. Za bit zakonska dvugavica takve konjine treba imati barem duplo.
Pa je tako sav protest protivu dolaska Vučića propao neslavno.
Stvar su sjebale babe. I babetine.
Pa su na vjetrometini ostali razni jebivjetri.

Došli protestirat čilageri i penzići, pa su se derali koliko su im dopuštali klimavi gebisi, ali je kamera pokazivala i prekaljene veterane i borce sa kapama i NDH grbom na tikvi stare trideset godina.
Koji su na početku rata držali pod opsadom jaslice u koje su ih vodili roditelji.
Sve je to vidjela i Predsjednica.


Vidjela je i Miru Bulja kako se rafinirano, u maniri klipana iz teške zabiti obraća predsjedniku jedne države kao da su zajedno čuvali ovce.
Vidjela je i jadnog i posve dezorijentiranog klauna Božidara Alića koji u alkoholnom ludilu svuda oko sebe vidi srpske zastave.
Vidjela je i podnapitog Đakića, vidjela je i Željka Sačića, heroja iz Grubora.
Bile u i babetine – urednice filmskog programa na negledljivoj HRT.
Da društvo bude veće, povele su i svoje nevjenčane partnere.
Sve je to Predsjednica vidjela.
Vidjela je i to da na velikoj večini tih transparenata, prepunih gramatičkih grešaka, ljudi traže samo jedno. Novac. Likovi sa penzijama od sedam osam tisuća kuna.
Za drugo im se jebe.
Vidjela je i da je u Domovinskom ratu poginulo 120.000 Hrvata, a ne 15.000 kako tvrde svi oni glupavi povjesničari i ljudi koji se bave brojanjem.

Tek je sada imala priliku shvatiti kakvi su je ljudi izabrali, čija je žena, majka kraljica bila do jučer, dok su joj se oni uljuđeni smijali.

Da li je išta shvatila?
Vidjet ćemo!

Spectator

Vidi još:  Zoran Milanović neće trčati 303. sinjsku alku

Izvor :

Spectator

Komentari

comments