Headline News

Luftwaffe nad Zagrebom BORIS DEŽULOVIĆ KOLUMNA:

Njemački padobranac Zlatko Hasanbegović nije, naime, ni nekakav Tomislav Karamarko, ni kojekakav Vaso Brkić ili Mijo Crnoja, da mu se izjave vade iz već zloglasnog „konteksta“, goleme crne jame iz koje zli antifašistoidi već mjesecima crpe skandalozne izjave HDZ-ovih komandosa i sturmbannführera. Četvrtak je bio, rano ujutro, kad je tihu pučinu neba nad Osječenicom i […]

image_pdfimage_print

Njemački padobranac Zlatko Hasanbegović nije, naime, ni nekakav Tomislav Karamarko, ni kojekakav Vaso Brkić ili Mijo Crnoja, da mu se izjave vade iz već zloglasnog „konteksta“, goleme crne jame iz koje zli antifašistoidi već mjesecima crpe skandalozne izjave HDZ-ovih komandosa i sturmbannführera.

Četvrtak je bio, rano ujutro, kad je tihu pučinu neba nad Osječenicom i Klekovačom namreškala zla neka, daleka tutnjava.

Rano jutro je bilo, šest sati i trideset minuta, kad su se na zapadnoj polovici neba pojavili avioni. Šest sati i trideset pet minuta brojilo je jutro kad je pet eskadrila Luftwaffea s moćnim lovcima-bombarderima Junkers JU-87 – zloglasne Sturzkampfflugzeuge, u nas poznatijima pod skraćenim nazivom „štuke“ – nad Drvarom istovarilo četiri stotine i četrdeset bombi.

Četvrtak je bio, rano ujutro, 25. svibnja 1944. Njemačke su „štuke“ precizno pogodile sve komunikacijske kanale i čvorove partizanskih snaga, Vrhovnog štaba i savezničkih misija u drvarskom džepu, komadu oslobođenog teritorija usred Nezavisne države Hrvatske.

Do sedam ujutro, partizani i saveznici oko Drvara ostali su tako bez struje, poljske telefonije i radio-veze, i sve je bilo spremno za transportne Junkerse JU-52 sa devet stotina komandosa iz 500.  Padobranskog bataljona Waffen SS-a.

Zapamtite taj detalj, važan je za ovu priču.

Uništavanje savezničke komunikacijske mreže na tlu bio je naime tek prvi, ali – ispostavit će se kasnije – i jedini u potpunosti uspjeli io ambiciozno zamišljene operacije Rösselsprung, Konjićev skok. Adolf Hitler operaciju je osobno povjerio svom iskusnom obavještajnom operativcu, sturmbannführeru Ottu Skorzenyju – mastermindu tajnih operacija SS-Sicherheistdiensta, što se godinu ranije proslavio oslobađanjem Benita Mussolinija: ukratko, kako je to Führer zamislio, plan je bio da padobranci uhvate maršala Tita i sprovedu ga u koncentracijski logor Sachsenhausen kraj Berlina, te tako unište antifašistički pokret otpora u NDH.

Džabe su, međutim, nakon onesposobljavanja partizanskih i savezničkih radio-odašiljača padobranci iz 500. SS- Fallschirmjägerbataillona s Titovom fotografijom presretali ljude po Drvaru i okolnim brdima; džabe su grad i okolicu opkolili i pretresali vojnici iz Petnaestog planinskog korpusa i 7. SS-divizije Prinz Eugen, i hrvatski legionari iz 369. „Vražje“ i 373. „Tigar“ divizije Wehrmachta, i Prva regimenta Brandenburške divizije zajedno s četnicima Dinarske divizije popa Momčila Đujića – komandant Narodnooslobodilačke vojske sa cjelokupnim je Vrhovnim štabom već napustio svoje skrovište u pećini iznad grada i povlačio se prema Kupresu.

Spektakularna akcija Konjićev skok veličanstveno je tako prdnula u čabar: štoviše, iako su akciju njemački pedantno isplanirali kao iznenađenje za Titov rođendan, on je i u drvarskoj pećini te srijede prenoćio sasvim slučajno. Obično je, naime, spavao u drugoj jednoj pećini, u selu Bastasi, ali je te noći ostao u Drvaru jer je večer prije u mjesnom kinu gledao Zoju, film Lava Oskaroviča Arnštama o sovjetskoj ratnoj heroini Zoji Kosmodemjanskoj, što će se nakon rata naći i u službenom programu prvog festivala u Cannesu.

Bio je to, što se zna, najteži poraz njemačkih desantnih snaga na cijelom svjetskom prvenstvu. Tito je nekoliko dana kasnije sa Kupreškog polja odletio u talijanski Bari, i niti dva tjedna kasnije – istog onog dana kad su se saveznici iskrcali na Normandiju – britanskim vojnim brodom iz Barija isplovio za Vis. Hitler je pak, saznavši za kolosalni neuspjeh operacije, potpuno popizdio.

„Izgleda da se zbog neuspjelog desanta na Drvar Führer jako ljuti, i da viče ‘Izdaja, izdaja!’“, zapisao je tih dana u svoj dnevnik general Glaise von Horstenau, vojni izaslanik pri njemačkom veleposlanstvu u NDH.

„Naprotiv, operacija onesposobljavanja komunikacijskih i informacijskih kanala partizana i saveznika na tlu, usred NDH, u potpunosti je uspjela“, podsjetio ga je ministar kulture Zlatko Hasanbegović, pa pojasnio: „Nije to bio desant na Drvar, već desant na medije.“

Tako nekako odgovorio bi njemačkom generalu Zlatko Hasanbegović, samo da ga huda sudbina za život, karijeru i ministarstvo u Vladi nije namjestila sedamdeset i koju godinu prekasno, i da je tog četvrtka ujutro bio, recimo, ministar narodne prosvjete u Vladi Nezavisne Države Hrvatske, umjesto svog davnog zemljaka i kolege sa zagrebačkog Filozofskog falkulteta, Julija Makaneca.

Umjesto tamo i tada, huda ga je sudba izmjestila iz njegova konteksta i namjestila ovdje i sada, za ministra kulture u Običnoj Republici Hrvatskoj, da sluša kako neka Jelena Berković, izvršna direktorica GONG-a, govori kako posljednji potezi vlasti – raspuštanje Povjerenstva za neprofitne medije i Vijeća za elektroničke medije – predstavljaju „desant na medije“.

Desant na medije? „Ne, to je desant na Drvar“, kratko je odgovorio ministar kulture s mangupskim osmjehom na licu, upavši u vlastiti kontekst iz čista mira, baš, jebiga, poput padobranca. Ali padobranca s jasnim zadatkom, uputama i fotografijom u džepu.

Njemački padobranac Zlatko Hasanbegović nije, naime, ni nekakav Tomislav Karamarko, ni kojekakav Vaso Brkić ili Mijo Crnoja, da mu se izjave vade iz već zloglasnog „konteksta“, goleme crne jame iz koje zli antifašistoidi već mjesecima crpe skandalozne izjave HDZ-ovih komandosa i sturmbannführera. Nije ministar kulture u Hrvata, daleko bilo, ni kakav violončelist, filolog ili pjesnik jezika bržeg od pameti, pa da mu se omaknuta izjava o desantu na Drvar vadi iz konstruiranog konteksta. Jezik i pamet ministra kulture Zlatka Hasanbegovića pomno su usklađeni, jer on je historiograf s licencom, doktor povijesnih znanosti, povjesničar kojemu Drugi svjetski rat pritom nije samo u općenitom opisu radnog mjesta, već i usko područje stručnog interesa.

Kad tako svoje političke poteze naziva desantom na Drvar, Zlatko Hasanbegović – za razliku od Milijana Vase Brkića, Velimira Bate Bujanca ili, štajaznam, Ivana Vlada Tepeša – vrlo dobro zna što govori: o Drugom svjetskom ratu i operaciji Konjićev skok on zna sve.

Odgovor na optužbe o medijskim čistkama u Hrvatskoj ovaj put nije Hasanbegoviću izvađen iz mračnog nacističkog konteksta, već je on sam – pod punom materijalnom odgovornošću povjesničara i moralnom odgovornošću ministra – za njega izgradio takav kontekst.

Zadihan, pod punom ratnom opremom, hrvatski je ministar kulture tako konačno stigao u Drvar, pa s onom Titovom bistom izbačenom s Pantovčaka obilazi grad i okolicu. Ali avaj, djelić historije prekasno.

„Znamo tog tipa, išao je ovdje u kino“, potvrđuju mu u Drvaru gledajući Titovu bistu, „bio vam je ovdje do maloprije, nema ni sedamdeset dvije godine da se s Jovankom i Kardeljem uputio tamo, iza Ćazimove kuće, prema Kupresu.“

Vrlo svjesno i vrlo kvalificirano Zlatko Hasanbegović se, eto, tri kvarta stoljeća nakon 1945. – „godine najveće hrvatske tragedije“, kako je sam definirao svoj kontekst – javlja kao dobrovoljac za operaciju Rösselsprung. Prostor za zlonamjerno kontekstualiziranje suzio je tako tek na jedno zlonamjerno pitanje: ako je čišćenje hrvatskog novinarstva „desant na Drvar“, i ako se u tako izabranom kontekstu identificirao s nacistima, što je onda točno među njima Zlatko Hasanbegović, gdje je on tog četvrtka ujutro?

Vidi li se naš ministar kulture kao mastermind te operacije – SS-Sturmbannführer Otto Skorzeny, ili Gerneraloberst Lothar Rendulić, komandant 2. Panzerarmee – ili se prijavljuje kao obični vojnik, pilot „štuke“, ustaški časnik za vezu, legionar 369. Hrvatske „vražje“ divizije, ili možda, tko zna, jedan od četnika iz Dinarske divizije?

Desant na Drvar u njegovom pomno uređenom privatnom kontekstu funkcionira, naime, kao upravo savršena metafora. Ne samo da su s jedne, „njegove“ strane, svi iz velike domoljubne koalicije – Hitlerov Wehrmacht, Himmlerov Wafen-SS, hrvatski legionari, Pavelićevi ustaše i Đujićevi četnici – nego ni s druge, neprijateljske, nisu samo jugoslavenski partizani: uz Titov su štab i sovjetska, američka i britanska vojna misija, u kojoj se u tom trenutku, kao snažna simbolička i formalna ovjera savezničke podrške, pod bombama Hasanbegovićevih „štuka“ u Drvaru nalazi i sâm Randolph Churchill, sin jedinac britanskog ratnog premijera.

Područje interesa Zlatka Hasanbegovića, kako vidimo, tog je četvrtka mnogo šire od uskog resornog djelokruga: ne baca ministar kulture bombe samo da bi zatvorio kina s ruskim filmovima i kanskim festivalskim programom. Nema više skrivanja: mangupskom, usputnom i nehajnom izjavom o desantu na Drvar, nepravedno zanemarenom u gomili smeća izvađenog iz famoznog „konteksta“, Hasanbegović zapravo vrlo izravno, kompetencijom povjesničara i ministra, i simbolički i formalno, definira taj kontekst kao neprijateljski prema svakom antifašizmu – hrvatskom i savezničkom, istočnom i zapadnom – vraćajući Hrvatsku u četvrtak, 25. svibnja 1944., u naručje neumrlom Führeru.

„Desant na medije? Ne, to je desant na Drvar“, kaže tako ministar kulture iz čista mira, baš poput padobranca iz 500. SS-Fallschirmjägerbataillona – nije, eto, ofanziva na sedmu silu, već sama Sedma ofanziva – pa pojašnjava kako su čistke i smjene na HTV-u i vijećima za neprofitne i elektroničke medije tek precizno i učinkovito uništavanje komunikacijske mreže antifašističkih saveznika u srcu NDH: samo, shvatili ste, prvi dio ambiciozno zamišljene operacije Rösselsprung.

Kulturführer Zlatko Hasanbegović svoje je, eto, obavio, na redu su kamaradi dolje na terenu: SS-ovci, ustaše i četnici.

Ovaj put valjda neće zajebati stvar.

Share Button

Komentari

comments

You may also like

By 

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li dalicom.eu koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi dalicom.eu i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Dalicom.eu ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na dalicom.eu. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Dalicom.eu koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti dalicom.eu koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Dalicom.eu koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja dalicom.eu ili partner omogućuje se putem kolačića koje dalicom.eu, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close