MORGELLONS – SINTETIČKA BOLEST

Bolest morgellons se širi i mogla bi postati globalna pandemija, ali mediji još uvijek šute o svemu tome.

Zamislite da konstantno imate neobjašnjive senzacije na koži koje vam stvaraju nelagodu, da vam se pojavljuju neobične rane na koži te da iako se osjećate iznimno fizički bolesni kad odete doktoru on vam govori da je vaše stanje psihosomatsko… Ovaj scenarij nije nimalo nemoguć. Nakon svinjske gripe u javnosti kruže priče o novoj bolesti. Njezin naziv je “morgellons”. Ime potječe od neobjašnjive bolesti koja se pojavila na koži djece, a dokumentirana je u Francuskoj početkom 17. stoljeća. Nepoznato je postoji li kakva direktna povezanost te bolesti i ove koja vreba u sadašnjosti. Međutim, Mary Leitao istražujući neobjašnjive pojave na koži svog sina upotrijebila je taj naziv te se on zadržao u upotrebi. 

Neobjašnjivi simptomi

Danas postoji više od 13 000 obitelji koje su prijavile da su zaražene s morgellonsom, ali vjeruje se da je prava brojka puno veća. Većina ovih prijava uključuje više oboljelih članova unutar jedne obitelji, što uključuje i velik broj djece. Prema izvještajima roditelja, većina oboljele djece nije više u stanju baviti se sportom ili pohađati školu zbog tjeskobe, boli i poteškoća koje se javljaju kod koncentracije. Odrasli su jednako pogođeni s ovom bolešću te nisu u stanju odlaziti na posao. Najviše izvještaja o bolesti do sad je stiglo iz Kalifornije, Teksasa i Floride, ali ona je zabilježena i diljem Europe, Južne Afrike, Japana, Filipina, Indonezije i Australije. Primijećeno je da velik postotak oboljelih, sudeći prema različitim izvorima od 50% do 95%, također boluje od lajmske bolesti koju prenose krpelji. To je navelo neke istraživače na zaključak da infekcija bakterijom Borrelia burgdoferi, koja uzrokuje lajmsku bolest, utječe na imunološki sustav oboljelog i dopušta morgellonsu da postane oportunistička koinfekcija.

Bolest morgellons se širi i mogla bi postati globalna pandemija, ali mediji još uvijek šute o svemu tome. Njezinom utjecaju su podložni ljudi, životinje i insekti. Nejasno je na koji način se prenosi ova bolest. No, činjenica je da se samo neki ljudi mogu zaraziti. Medicinskoj profesiji nisu promakla neobjašnjiva oboljenja te su osnovali Zakladu za istraživanje morgellonsa sa ciljem da se više obrati pozornost na ovu bolest. Ovu bolest mnogi smatraju kroničnom infekcijskom bolesti, a sudeći prema podacima vrlo je vjerojatno da je zarazna. Prema svjedočenjima pacijenata nemoguće je riječima objasniti nevjerojatnu patnju koju iskušavaju. Njezini simptomi uključuju jaki kožni osip popraćen svrabom, senzacije poput grickanja i puzanja, ozljede na koži, tjeskobu, gubitak memorije, promjene raspoloženja i ozbiljne neurološke manifestacije. Opširnije gledano, ozljede na koži se najčešće javljaju spontano same od sebe praćene intenzivnim svrbežom. Međutim, čak i kad se ne javljaju same od sebe, ozljede se pretvaraju u otvorene rane koje zarastaju abnormalno i nepotpuno. Simptom koji podsjeća na scene iz SF filmova je i osjećaj puzanja, kako ispod kože tako i na njoj. Pacijenti to uspoređuju s bubama koje se kreću po njihovoj koži. Ovaj se osjećaj javlja povremeno, ali zanimljivo je da ga neki pacijenti povezuju s vidljivim kukcima, člankonošcima i drugim parazitima. Nerijetko pacijenti i liječnici pronalaze vlakna na i u ranama na koži. Zabilježena je pojava bijelih, plavih, zelenih, crvenih i crnih vlakana, koja su flourescentna kad se gledaju pod ultraljubičastim svjetlom. Vlakna stvaraju iznimno jake bolove u tijelu i u potpunosti ga perforiraju. Povremeno znaju izaći na površinu kože, ali ako ih se pokuša izvaditi vrate se nazad. Također, granule veličinom i oblikom slične zrncima pijeska liječnici povremeno izvade iz napukle ili oštećene kože pacijenata. Umor koji zaraženi osjećaju dovoljno je jak da ometa normalne životne aktivnosti, a mentalne sposobnosti pacijenti opisuju kao “maglu u mozgu”. Često je pojavljivanje poremećaja u ponašanju kod mnogih pacijenata, kao što je poremećaj pažnje, poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, manično-depresivna psihoza ili opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Deluzije ili ozbiljan problem?

Mnogi pacijenti osjećaju se napušteno od strane medicinske zajednice, dok s druge strane osjećaju bizarne i vrlo bolne simptome. Problem je u tome što ne mogu dobiti adekvatnu medicinsku njegu, jer za sada ne postoji lijek za ovu bolest. Veliki broj pacijenata iskušava ogromne financijske probleme te nemaju zdravstveno osiguranje jer ne mogu više raditi. Zbog svega toga su beznadni i preplašeni. Navodno, tračak nade postoji u tome što se neki pacijenti mogu liječiti s antibioticima. Uz duže korištenje pomoću njih se mogu ukloniti mnogi simptomi. Primjerice, dr. William Harvey iz Houstona u Teksasu smatra da je bolest povezana s lajmskom bolešću, i tvrdi da ju je uspješno liječio antibioticima. Istraživanja i kliničko iskustvo te broj liječenih je još na početku, tako da je teško reći može li ovaj način liječenja pomoći svakome. Također, dr. George Schwartz iz Santa Fea u Novom Meksiku vjeruje da bi uzrok mogli biti bakterija Stenotrophomonas maltophilia koja se širi vodom, i navodno je uspješno tretirao pacijente antibioticima, lijekovima protiv glista i dijatomejskom zemljom.

Neki liječnici iako su voljni liječiti oboljele, zbog ne poznavanja uzroka ove bolesti, jer njezino objašnjenje ne postoji u medicinskoj literaturi, mogu krivo protumačiti što se događa s njihovim pacijentima. Iako će neki od njih isključiti mogućnost psihosomatskih oboljenja, postoji jako puno slučajeva da dijagnoza koju daju pacijentima glasi da imaju mentalnu bolest zbog koje izmišljaju i zamišljaju da su napadnuti od strane parazita. Većina liječnika odmah zaključuje da pacijenti krivo interpretiraju svoje stanje. Medicinska zajednica još nije službeno priznala morgellons i oboljele se obično etiketira kao psihijatrijske slučajeve s deluzijskom parazitozom ili monosimptomatskom hipohondrijom. Prema tvrdnji Zaklade za istraživanje morgellonsa, gotovo ni jedan pacijent nije od svog liječnika primio ispravan dijagnostički tjelesni pregled. Dijagnoza se najčešće bazira na temelju povijesti uz nepotpune pretrage. Dodatni problem stvara to što kad se pacijenti jednom proglase mentalno bolesnima, tada liječnici imaju (neadekvatan) odgovor na svako pacijentovo pitanje. Oni koji dobiju dijagnozu da su mentalno bolesti, a zapravo boluju od morgellonsa, liječnici im govore da sami sebi stvaraju rane na koži te da time privlače pažnju. Također, u slučaju da dođe do prenošenja bolesti na partnera, liječnici to nazivaju međusobnim podržavanjem deluzija.

Dodatne nejasnoće pojavile su se kad je američka televizijska postaja 2005. godine objavila reportažu u kojoj je potvrđeno da u Americi više tisuća ljudi ima takve simptome. Zanimljivo je da je većina oboljelih iz medicinske profesije. Godine 2006. u Americi je Odjel za zdravstvene službe izjavio da dok ne bude postojao vjerodostojan, nacionalni standard za dijagnozu ovog stanja, nema temelja da ga se smatra bolešću koju treba prijavljivati. No, pritisak pacijenata koji su bili uvjereni da imaju morgellons je prevladao i počelo je organiziranje komisija za istraživanje bolesti kako bi se utvrdilo postoji li ona zaista. Kad se sve zbroji i oduzme, postavlja se pitanje-jesu li to doista deluzije kod stotina tisuća oboljelih diljem svijeta?

Ljudi-strojevi-robovi

Neki cijelu priču oko morgellonsa povezuju s chemtrailsima, avionskim tragovima koji se sastoje od raznih bioloških i kemijskih agenasa. Chemtrailsi su navodno dio neke tajne operacije i raspršuju se nad mnogim dijelovima svijeta. Budući da je morgellons nova i još nepriznata bolest, teško je procijeniti njezinu geografsku rasprostranjenost. Međutim, postoje podaci koji ukazuju da se vrlo moguće širenje ove bolesti prostorno i vremenski poklapa s chemtrails operacijama. No, ovo je samo površina stvari. Određeni podaci upućuju na to da se u pozadini priče o mogellonsima krije tajna vladina tehnologija. Smatra se da je morgellons nanostroj baziran na silikonu i izvanzemaljskoj tehnologiji. Sudeći prema tome, vrlo je moguće da ga je netko kreirao u laboratoriju. Budući da nitko na svijetu nije upoznat s takvom vrstom tehnologije (barem ne u javnosti!), mnogi odbacuju ove ideje. Ako se gleda iz perspektive namjernog puštanja morgellonsa među ljude, kao temelj toga smatra se tajni vladin eksperiment, bolest izvanzemaljskog podrijetla ili oboje. Početkom 2007. godine objavljena je definicija morgellonsa, koja glasi: komunikabilna, nanotehnološka invazija na ljudsko tijelo u obliku samospajajućih, samoreplicirajućih nanocijevi, nanonožica i nanomatrica sa senzorima i drugim nanokonfiguracijama, od kojih neke nose genetski izmijenjenu i izrezanu DNK i RNK. Navodno ovi nanostrojevi uspijevaju u alkalijskim pH uvjetima i koriste bioelektričnu energiju tijela za svoju energiju. Postoji mogućnost da mogu primati određene mikrovalne i EMF signale i informacije. No, ono što je sigurno je to da ovi nanostrojevi prodiru u cjelokupni tjelesni sustav.

Morgellons se sastoji od sićušnih pomičnih i inteligentnih vlakana koja napadaju domaćina postupno zamjenjujući dijelove njegova tijela. Brojna istraživanja ovih vlakana pokazala su da se ne radi o biološkim vlaknima. Problem s morgellonsima je u tome što je to vrlo agresivna bolest, koja ako ju se napada uzvraća natrag tako da jače napada zaražene. Ova bolest ljude čini u potpunosti pasivnima te im ne dopušta da obavljaju bilo koju vrstu fizičke aktivnosti, jer jedino kad su mirni daje im trenutke mira. Ako se radi o namjernoj vladinoj želji za zarazom stanovništva, kao krajnja svrha toga uzima se mogućnost čipiranja ljudi. Budući da postoje određene teorije koje idu u prilog čipiranju, činjenica je da bi jako mali broj ljudi pristao dobrovoljno na takav proces. Iz tog razloga, zaraza predstavlja najbolji način za izvršenje tog “paklenog” plana.

Ima li lijeka?

Svaki mjesec sve više ljudi postaje svjesno ove bolesti. CDC (The US Centers for Disease Control and Prevention) radi na epidemiološkom istraživanju ove bolesti. Prije ili kasnije, istina u vezi morgellonsa će izaći na vidjelo, a  samim time i najbolji način liječenja. Zadatak CDC-a obuhvaća razumijevanje njezinih bioloških mehanizama, identificiranje njezinih elemenata i određivanje tretmana potrebnog za brzi i kompletan oporavak. No, za istraživanje ove bolesti potrebne su i određene donacije istraživačima o čemu jednim dijelom ovisi brzina samog istraživanja. Iako neki sugeriraju da se radi o bioterorizmu, ne postoje konkretni dokazi koji mogu to potvrditi. Navodno se za uzrok ove bolesti smatra neka bakterija koja je promakla budnom oku znanosti i sada uzrokuje ogromne probleme u svijetu. Međutim, određeni podaci govore da CDC ne želi priznati pravu pozadinu morgellons bolesti.

Dr.sc. Randy S. Wymore, profesor na Centru za znanost o zdravlju Državnog sveučilišta u Oklahomi, trenutni je direktor istraživanja koja provodi Zaklada za istraživanje morgellonsa. Za ovu bolest kaže da je najveći misterij kojim se ikada bavio. Neobične senzacije koje ova bolest izaziva na koži još uvijek su zagonetka. Wymore kaže da su njegovi testovi opovrgnuli mogućnost da se radi o tekstilnim vlaknima. No, testovi su opovrgnuli i da se radi o crvima, kukcima, životinjskom materijalu ili ljudskim dlakama. Prema njegovim riječima, vlakna ne potječu niti od vanjskog zagađenja. Umjesto toga, radi se o tvarima koje se na neki način materijaliziraju u tijelu, očigledno kao artefakti nečega infektivnog. Iako je uzrok još uvijek nepoznat, Wymore će uskoro započeti s kliničkim pokusima te u javnosti potvrđuje da oboljeli definitivno ne pate od deluzija.





Izvor :

FM

Komentari

comments