Nakon Slavonije prazni se i Dalmacija

Iz Dnevnika jedne Dalmatinke, posuđeno od Iris.
Dragi moji, želim vas obavijestit kako s ovim postom (barem na neko vrijeme) završava naše „druženje“. Nakon mjeseci razmišljanja, donijeli smo odluku da napuštamo Hrvatsku. Brat i njegova zaručnica, ja i moji. S obzirom da iz mojih postova to niste mogli zaključit, niti sam željela iznosit navedeno do donošenja odluke – znat ćete da ovo nije bila nimalo laka odluka za donijet jer odvojit se od Splita – grada u kojem sam rođena, u kojem sam odrasla i u kojem sam htjela odgajat svoju djecu, majke/oca i prijatelja – isto je kao da ste mi odsjekli obe noge sjekirom bez anestezije.

Ne odlazimo zbog manjka financija. Odlazimo jer već dvije godine neuspješno pokušavamo dokazat vlasništvo nad zemljištem (poveća otočka parcela) na kojem smo se imali namjeru bavit poljoprivredom. Ne betoniziranjem, gradnjom vile s bazenom ili ne znam čega – već poljoprivredom! Sve što smo u ove dvi godine doživili su nesposobnost birokracije, bahatost, neznanje i neorganiziranost koji su nas doveli do saznanja kako je nekome u ovoj državi očigledno u interesu podržavat uvoz nezdrave, kemijski tretirane i umjetne hrane. Možda bi dobili zeleno svijetlo da smo imali ideju otvorit restoran, kafić ili fast food – jer u to se pretvorila Hrvatska. Slugu za turiste.

Za zemljište nas iskreno više nije briga. Umorni smo od hodanja po sudovima, općinama, državnim uredima, umorni od prolaženja katastarskih knjiga, nabavljanja papirologije i sl. Imali smo najbolju namjeru učinit nešto dobro za hrvatsku proizvodnju/gospodarstvo, pametno uložit na pošten način zarađen i ušteđen novac – a nakon svega šta smo prošli i doživili, više ni lipe ne želimo uložit pa ni da nas na kolinima mole. Uložit ćemo ga u drugoj državi, ne da bi se od ulaganja obogatili već da bi sebi osigurali stan/kuću kao preduvjet za podizanje obitelji, automobil, putovanja koja ne smatramo luksuzom već nužnošću da čovjek ostane zdrav i iskoristi svoj život (jednog kojeg ima) na najbolji mogući način.

Svi smo visokoobrazovani. S obzirom na trud i novac koji smo uložili u svoje obrazovanje ne želimo se zadovoljavat polovičnim stvarima. Starim, oronulim stanom; starim automobilima, sramotnim standardom koji nikako ne ide uz naše diplome, nemogućnošću da putujemo i uživamo u životu. Nismo učili 20 godina, uložili po nekoliko desetaka tisuća kuna u fakultetsko obrazovanje da bi živili prosječnim životom, radili ko robovi za tuđi račun i plaćali račune. Život je da se živi, a ne da se s posla ide doma i od doma do posla dok se u međuvremenu truli jer nemaš sredstava za nekakva osnovna zadovoljstva.

Nažalost, naša država ne nudi ništa. Ako si pošten, bez veza, ako nisi preselia kod babe a stan pretvoria u apartmane – možeš crknit jer će se svi oko tebe svim snagama potrudit da ne uspiješ više od njih. Ako si šef podzemlja, diler, kriminalac, ubojica, korumpirano smeće – servirat će ti sve na pladnju. Još će ti se i ulizivat u dupe kako bi izvukli dodatnu korist od tebe. Odlazimo jer je kap koja je prelila čašu ova, najgora i najnesposobnija vlada u povijesti Hrvatske. Odlazimo jer su idioti od ljudi glasove ponovo dali stranci koja ih iz mandata u mandat pljačka. Jednom od tebe mogu napravit budalu, kad im daš priliku da već po ko zna koji put od tebe nanovo prave budalu – više nisi budala nego primjerak za ozbiljnu lobotomiju mozga, kamenovanje, čupanje zubiju klištima, spaljivanje na lomači, utapanje sidrom oko vrata, metalnom kuglom oko noge i slično.

Odlazimo od neaktivnih ljudi koji dopuštaju da se od njih prave ovce, siromasi, građani drugog reda umisto da dignu svoj glas i sa tipkanja po fejsu izađu na ulice. Rade nerede, porazbijaju sve mrtvo i živo dok ovi ne shvate da je krajnje vrijeme da svi kolektivno odstupe i prepuste nekim drugim ljudima upravljanje državom ili onim šta je od nje ostalo – a nije ostalo puno. Odlazimo dok se građanima dijaspore koji u Hrvatsku dolaze na ljetovanje ne oduzme svako pravo glasa. Odlazimo dok se ne pojavi neko ko će raskrinkat sve lažne branitelje i zahtjevat od njih da vrate novac koji ničim nisu zaradili, a na kojeg imaju pravo samo oni koji su se zaista borili u ratu. Odlazimo dok ova vlada ne prestane s idiotskim idejama o raznoraznim porezima jer svaka država koja ima ekonomsku strategiju i ikakve veze s gospodarskim rastom zna da se rast može ostvarit jedino smanjivanjem nameta ne povećavanjem istih. Povećajmo poreze, da građani imaju još manje sredstava za trošit nego dosad jer im plaće nisu godinama rasle. Jel tako planirate povećat potrošnju, gospodo? Odjebite u skokovima jer veze vi s ekonomijom i instrumentima rasta nemate. Odlazimo sve dok gamad i stoka ne shvati da bi tribali počet štedit na sebi i svojim rashodima, na uhljebljivanju nove generacije glupača i kretena, na trošenju prihoda od poreza na vlastite gušte.

Kad bolje razmislim. Odlazimo zauvik i nikad se vratit nećemo.

PS. Bilo mi je drago šta smo se čitali svo ovo vrime. Zatvaram ovo poglavlje svog života, zatvaram sve što ima veze s Hrvatskom. Sljedećih dana čistim glavu od negativnih misli, okrećem se svojim snovima i željama. Nisam manje domoljub zbog toga, volim i dalje svoj grad iz kojeg sam potekla i kojeg ću uvik nosit u srcu, ali generalno i iskreno Hrvatska mene nije zaslužila. Niti sam ja zaslužila da u njoj propadam dok gledam kako se neke glavešine kojima je inteligencija ko plitak potok bogate na osiromašivanju i krađi svojih građana zbog godinama krivo vođene politike. Preporučavam vam svima koji ste u mogućnosti – odlazite odavde šta prije. Ne trošite svoje vrijeme u ovoj „banani“, iskoristite negdi svoj puni potencijal koji će drugi znat prepoznat i cijenit. Želim vam svima od srca sve najbolje.Dragi moji, želim vas obavijestit kako s ovim postom (barem na neko vrijeme) završava naše „druženje“. Nakon mjeseci razmišljanja, donijeli smo odluku da napuštamo Hrvatsku. Brat i njegova zaručnica, ja i moji. S obzirom da iz mojih postova to niste mogli zaključit, niti sam željela iznosit navedeno do donošenja odluke – znat ćete da ovo nije bila nimalo laka odluka za donijet jer odvojit se od Splita – grada u kojem sam rođena, u kojem sam odrasla i u kojem sam htjela odgajat svoju djecu, majke/oca i prijatelja – isto je kao da ste mi odsjekli obe noge sjekirom bez anestezije.

Ne odlazimo zbog manjka financija. Odlazimo jer već dvije godine neuspješno pokušavamo dokazat vlasništvo nad zemljištem (poveća otočka parcela) na kojem smo se imali namjeru bavit poljoprivredom. Ne betoniziranjem, gradnjom vile s bazenom ili ne znam čega – već poljoprivredom! Sve što smo u ove dvi godine doživili su nesposobnost birokracije, bahatost, neznanje i neorganiziranost koji su nas doveli do saznanja kako je nekome u ovoj državi očigledno u interesu podržavat uvoz nezdrave, kemijski tretirane i umjetne hrane. Možda bi dobili zeleno svijetlo da smo imali ideju otvorit restoran, kafić ili fast food – jer u to se pretvorila Hrvatska. Slugu za turiste.

Za zemljište nas iskreno više nije briga. Umorni smo od hodanja po sudovima, općinama, državnim uredima, umorni od prolaženja katastarskih knjiga, nabavljanja papirologije i sl. Imali smo najbolju namjeru učinit nešto dobro za hrvatsku proizvodnju/gospodarstvo, pametno uložit na pošten način zarađen i ušteđen novac – a nakon svega šta smo prošli i doživili, više ni lipe ne želimo uložit pa ni da nas na kolinima mole. Uložit ćemo ga u drugoj državi, ne da bi se od ulaganja obogatili već da bi sebi osigurali stan/kuću kao preduvjet za podizanje obitelji, automobil, putovanja koja ne smatramo luksuzom već nužnošću da čovjek ostane zdrav i iskoristi svoj život (jednog kojeg ima) na najbolji mogući način.

Svi smo visokoobrazovani. S obzirom na trud i novac koji smo uložili u svoje obrazovanje ne želimo se zadovoljavat polovičnim stvarima. Starim, oronulim stanom; starim automobilima, sramotnim standardom koji nikako ne ide uz naše diplome, nemogućnošću da putujemo i uživamo u životu. Nismo učili 20 godina, uložili po nekoliko desetaka tisuća kuna u fakultetsko obrazovanje da bi živili prosječnim životom, radili ko robovi za tuđi račun i plaćali račune. Život je da se živi, a ne da se s posla ide doma i od doma do posla dok se u međuvremenu truli jer nemaš sredstava za nekakva osnovna zadovoljstva.

Nažalost, naša država ne nudi ništa. Ako si pošten, bez veza, ako nisi preselia kod babe a stan pretvoria u apartmane – možeš crknit jer će se svi oko tebe svim snagama potrudit da ne uspiješ više od njih. Ako si šef podzemlja, diler, kriminalac, ubojica, korumpirano smeće – servirat će ti sve na pladnju. Još će ti se i ulizivat u dupe kako bi izvukli dodatnu korist od tebe. Odlazimo jer je kap koja je prelila čašu ova, najgora i najnesposobnija vlada u povijesti Hrvatske. Odlazimo jer su idioti od ljudi glasove ponovo dali stranci koja ih iz mandata u mandat pljačka. Jednom od tebe mogu napravit budalu, kad im daš priliku da već po ko zna koji put od tebe nanovo prave budalu – više nisi budala nego primjerak za ozbiljnu lobotomiju mozga, kamenovanje, čupanje zubiju klištima, spaljivanje na lomači, utapanje sidrom oko vrata, metalnom kuglom oko noge i slično.

Odlazimo od neaktivnih ljudi koji dopuštaju da se od njih prave ovce, siromasi, građani drugog reda umisto da dignu svoj glas i sa tipkanja po fejsu izađu na ulice. Rade nerede, porazbijaju sve mrtvo i živo dok ovi ne shvate da je krajnje vrijeme da svi kolektivno odstupe i prepuste nekim drugim ljudima upravljanje državom ili onim šta je od nje ostalo – a nije ostalo puno. Odlazimo dok se građanima dijaspore koji u Hrvatsku dolaze na ljetovanje ne oduzme svako pravo glasa. Odlazimo dok se ne pojavi neko ko će raskrinkat sve lažne branitelje i zahtjevat od njih da vrate novac koji ničim nisu zaradili, a na kojeg imaju pravo samo oni koji su se zaista borili u ratu. Odlazimo dok ova vlada ne prestane s idiotskim idejama o raznoraznim porezima jer svaka država koja ima ekonomsku strategiju i ikakve veze s gospodarskim rastom zna da se rast može ostvarit jedino smanjivanjem nameta ne povećavanjem istih. Povećajmo poreze, da građani imaju još manje sredstava za trošit nego dosad jer im plaće nisu godinama rasle. Jel tako planirate povećat potrošnju, gospodo? Odjebite u skokovima jer veze vi s ekonomijom i instrumentima rasta nemate. Odlazimo sve dok gamad i stoka ne shvati da bi tribali počet štedit na sebi i svojim rashodima, na uhljebljivanju nove generacije glupača i kretena, na trošenju prihoda od poreza na vlastite gušte.

Kad bolje razmislim. Odlazimo zauvik i nikad se vratit nećemo.

PS. Bilo mi je drago šta smo se čitali svo ovo vrime. Zatvaram ovo poglavlje svog života, zatvaram sve što ima veze s Hrvatskom. Sljedećih dana čistim glavu od negativnih misli, okrećem se svojim snovima i željama. Nisam manje domoljub zbog toga, volim i dalje svoj grad iz kojeg sam potekla i kojeg ću uvik nosit u srcu, ali generalno i iskreno Hrvatska mene nije zaslužila. Niti sam ja zaslužila da u njoj propadam dok gledam kako se neke glavešine kojima je inteligencija ko plitak potok bogate na osiromašivanju i krađi svojih građana zbog godinama krivo vođene politike. Preporučavam vam svima koji ste u mogućnosti – odlazite odavde šta prije. Ne trošite svoje vrijeme u ovoj „banani“, iskoristite negdi svoj puni potencijal koji će drugi znat prepoznat i cijenit. Želim vam svima od srca sve najbolje.

>>>SLAVONIJA SE PRAZNI, BIJES RASTE: ‘Jebite se vi i vaša Hrvatska’ poharao internet



Vidi još:  Slavonci skupili preko 100 tisuća kuna i dali ih crkvi u Bosni

Izvor :

facebook

Komentari

comments