Nisam ja, nisi ti, nije on, nismo mi tko je onda dirao Pipi

Nisam ja, nisi ti, nije on, nismo mi tko je onda dirao Pipi

Ako me sjećanje ne vara, a ne vara me, već sam jednom citirao taj blesavi ljetni pjesmuljak.
Nikada nisam mislio da će ta glupa pjesmica tako dobro oslikati hrvatsku stvarnost.


Bahati klipani, koji se kada su na poziciji, ponašaju poput maharadža, cijeli svijet je njihov, mogu što hoće.
Kurčiti se statusom, slikati se po najluksuznijim destinacijama, jebavati se sa najskupljim kurvama.
Oblačiti najskuplje haljine, nositi torbice od desetak soma EUR-a, žderati kavijar, trpati losose i tartufe (da Bog da od svega toga dobili vječnu sraćku), imati otvorene pozivnice za prijeme kod NJE.
Dok su na “poziciji” oni su ti koji su aktivni u sexu, oni nas prče. 
Uz svesrdnu pomoć medija svih fela, koji im se dive. Dive se njihovoj pameti, koja im je sve ovo omogućila.
I onda, kao i u svakom sexu, dođe do promjene položaja.
Kad-tad.
Više nisu u poziciji, ma u stvari jesu, ali nekako više ono po narodski rečeno, naguženi.
I onda bahati maharadže i bahate maharani odjednom, ne znaju ništa!
Ne sjećaju se ničega, tako uvjerljivo tumače da nisu ništa znali, ničega se ne sjećaju, da čak i oni kojima je IQ za dva tri poena viši od sobne temperature skuži da to i nisu ljudi, nego recimo, majmuni, ali oni malkice retardiraniji.
Ili naprosto amebe.
Debili koji pojma nemaju ni o čemu.
Koliko smo puta gledali Šukera u Saboru, na sjednicama Vlade, u TV emisijama kako se bahato cereka rijetkim zubima, tumačeći nekakve financijske pizdarije, ne dajući drugima da ga i krivo pogledaju, kamo li proturječe, da bi neki dan na Županijskom sudu na sjednici Vlada dr. Ive Sanadera došao u pelenama protiv inkontinencije, sav zasran i pogledom glupog teleta, sa sva pitanja odgovorio ”Ne znam, Ne sjećam se, Pojma nemam”.
Svi smo mi znali da je on tele. Cijelo vrijeme.
Ali tele na poziciji koje nas guzi.
Sada nas guzi nešto manje, sada guzi suce koji mu vjeruju.
Država nam je ko Bog kada vidimo kakvi su političari kada su bivši.
Telci koji se ne sjećaju, koji ne znaju. Tek sada pokazuju pravo lice!
Pred neko vrijeme nisi mogao otvoriti nekakav magazin tipa Gloria da iznutra sa nekakvog ”eventa” nije iskočila Piruška. Sređena, skockana, savršeno uspješna, jedna od vrhovnica megauspješne kompanije.
Samouvjereno se smješkala u kameru odjevena u kompletić za koji su šnajderice Kamenskog morale raditi po tri – četiri godine.


I ona je bila na bolovanju. Nije bila tamo. Ali je svaki mjesec bubala sedamdeset tisuća kunića.
Nije ona.
Nije ni Crnjac, šupak je bio već dugo na cinkarenju onih koji su tom šupku dali sve (ni malo ih ne branim, samo je on malo gadljiviji od drugih).
Jedan po jedan će se ovih dana prati, nitko nije znao, nitko nije bio.
Todorić je ujutro išao na šišanje, pa u helikopter pa u lov.
Nakon što se naubijao bizona, medvjeda, veprova, u helikopter, pa onda doma, ili u ured, dok sav pošteni svijet spava, on udara po klasi tri i klasi četiri, knjiži autogume na zalihi, lakira bilance, kombinira RDG, piše elaborate za kredite, šalje mailove, mijenja papir u printeru, lupa po fotokopirki kada se pokvari.
Jer, nitko nije. On je sam. Oni nisu, ne sjećaju se, nisu bili, baš im se pripišalo kad se nešto događalo, pa su pišali.
Ako treba, priznat će da ih i prostata jebe, piju već dugo prostamol uno ali bez efekta, pa su sporo pišali.
Ma i na operaciju prostate će ići, ako treba, bolje i to nego kenjati u čučavac u Remetincu.
Ali nisu bili tamo.
Po obrascu Šuker, Milinović, Jandroković, Jarnjak, i ostale tabule raze.
I onda se pitam ….
Nisam ja nisi ti, nije on nismo mi, tko je onda dirao Pipi?
A Pipi sva izjebana!

Da niste vi dirali Pipi?

PS. Jedini koji je bio, koji se sjeća, a indirektno ima veze…
Zlatko Canjuga, kojemu je umirući Tuđman, u dobokoj komi, u zadnjem trenutku života rekao ”Vrati ime Dinamu”.
I on je jedini koji se sjeća.
Čudna neka familija!



Spectator

Vidi još:  Isprika čitateljima Spectatorbloga

Izvor :

Spectator

Komentari

comments