Oduvijek si SDP voli tepati da je on stranka intelektualaca.

Oduvijek si SDP voli tepati da je on stranka intelektualaca. 
Uistinu, postoje vrlo pametni ljudi koji nikako nisu u prvom navalnom redu.
Ma nisu ni u drugom.


Sam način postupanja u SDP-u pokazuje manjak pameti, koju je nadomjestila frazeologija i nasilje.
Ne mislim ovdje na fizičko nasilje, tabanje.
Intelektualno nasilje, nasilje nepristojnih nad pristojnima.
U stranci se odvijaju procesi koje bi svaki čovjek sa dobrim kućnim odgojem nazvao nepristojnim.
Ne bi rekao da su procesi svinjarija ili da su zakurac, jer ima dobar kućni odgoj, remember?
Recimo, sam proces stvaranja programa stranke.
Svakako nije dobro prepustiti izradu takvog dokumenta jednom čovjeku, pa ma kako se on zvao, pa ma kakvi su njegovi svjetonazori.
Pa bio to i Davorko Vidović.
Koji sigurno nije ekspert za gospodarstvo, pravo, Ustav.
Mnogi od prvaka u područjima koja pokriva ili bi trebao pokrivati program, članovi su stranke.
Pod prvacima ne mislim one etablirane esdepeovce koji se stalno motaju oko vrha stranke, a kojima je zvjezdani trenutak bilo članstvo u vladi ZM.
U stranci postoje brojni stručnjaci, upravo za ta područja, koji eto plaćaju dvadeset kuna članarine-
Dvadeset kuna. Znači da se nisu uvalili niti na jednu listu, jer bi im članarina bila veća, zar ne?
Ljudi naprosto rade svoj posao, u kojem su briljantni.
Ali, to ne treba SDP-u.
Nitko od njih nije uključen u stvaranje programa, program je prepušten očinstvu Davorka Vidovića i mlađahne Mije.
Za svakog pravog intelektualca i pristojnog čovjeka bilo je tužno i zaprepašćujuće gledati nastup Davorka Vidovića par dana nakon objave nacrta programa, povodom kritike toga programa od strane Željka Jovanovića.
Gospodin Vidović bi sankcionirao takve kritike.
Pisao sam o tome.
Šokiralo me, istinski.
Sada sa odmakom relativno kratkog vremena, nikako mi nije jasan razlog zašto bi gospodin Vidović nekoga sankcionirao.
Da li zbog sujete, jer je netko usudio se beknuti nešto protiv njegovog teksta, koji iskreno govoreći ne valja baš puno, osim što je odštampan na kvalitetnom papiru, pa mu je vrijednost skočila 100%?
Da li zbog prezira prema Željku Jovanoviću, koji eto, ima krimen u očima Davorka Vidovića, jer je bio član vlade Zorana Milanovića?
Osobno sam čuo na predstavljanju kandidature gospodina Bernardića, pred godinu i pol dana, gospodina Vidovića kako iskazuje pred dvjestotinjak okupljenih “Vlada Zorana Milanovića je bila najgora vlada u povijesti Hrvatske”.
Možda je gospodin Vidović i u pravu.
Možda i nije.
Meni se ne da ovdje elaborirati zašto sam uvjeren da to nije bila najgora vlada.
Fascinirala me njegova mržnja u tom trenutku.
Kao što prezrena žena mrzi muškarca koji ju je ostavio.
Činjenica je da je gospodin Vidović izjavio takvu budalaštinu, u stilu Velimira Bujanca, na partijskom skupu.
Svi šute ko pizde, a do pred desetak dana su se guzili oko Zokija da naprave selfie sa njime, pa da šalju okolo zavidnicima.
Gledao sam ga.
On je pogonjen mržnjom prema ZM.
To mu je politički modus operandi i modus vivendi.
E, da je samo njemu…
Jebate, da Zoki nije bio premijer, ne bi bilo ni Vidovića, a ni mnogih drugih koji se sada upinju Ko će pljunuti masniji hračak na njega.
To je jedino što znaju i drži ih na površini u ovoj mutnoj bari.
A zlobnici pričaju da je dolazio cviliti Zokiju da ga stavi na nekakvu listu. A Zoki nije.
I sad ima što je tražio.
Pljuvačinu.
Dati čovjeku koji je mrzitelj da napravi program stranke koja bi trebala biti između ostaloga i humana, poprilično je oksimoronski, zar ne?
No nema veze.
Pišem ovo iz dugog razloga.
Konvencija je završila po onoj sve je super, sve je za pet. Sve je usvojeno, ma sve je odlično.
Svi su si oni lijepi, svi se vole, svi su dragi, razdragani.
Sada još samo da preuzmu vlast, pa ćeš vidit belaja.
Zašto kusa pizdu nosi.
Da bi se prava ljubav pokazala već na samoj konvenciji kod grupnog fotografiranja članova konvencije iz Zagreba.
Na fotki naravno nisu bili nepoćudni. Da ne kvare sliku ovim slatkim bebicama koje su miljenici Praške.
Samo odabrani.
O borbenom pokliču “sve je na nama”, već sam odmah pisao.
Šokirao me.
Nije mi poznata činjenica da li su nekome platili da se dosjeti toga mota, pa ih je dobro smotao, ili su se toga dosjetili sami.
Bit će da su sami. Ne postoje dovoljno bezobrazni da im takvu glupost naplatee.
Ali, moto će izgleda biti vječita inspiracija zajebanciji oko njega.
Ne znam, odma mi padne na um Domagoj Hajduković, kako bremenit i umoran na blagajni Sabora podiže dnevnice i šapće činovnici koja mu broji lovu “Sve je na nama, baš nam je teško”.
Koji se kurac vaćaš bilo čega ako se moraš jadati da je sve na tebi.
Odi lijepo u birtiju, pij kavu, čitaj novine.
Nemoj mene maltretirati i jebavati sa time.
Osim toga, taj je moto i nepristojan.
Ako uzmemo u obzir da je prosjek članstva oko 65 godina, to su ljudi kojima se ustaješ u vozilima javnog prijevoza, dakle, u trećoj dobi, a onda im opandrčiš teret na leđa, klecave noge i sklerotični um, da sve bude na njima.
Nije pristojno jel’ da?


Ko da si staru baku poslao u dućan da kupi deset kila krumpira i donese ga na treći kat.

Čitam objavu gospodina Marina Knezovića.
Čovjeka kojega ne poznajem, ali ga bije glas da je istinski intelektualac, pametan, načitan.
Njegovu “fascinaciju” motom stranke.
Pratim njegov blog…
Ima jedna rečenica koja je frapantan zaključak. Jednostavan i vrlo bolan.
Pa kaže gospodin Marin pa još Knezović k tome :

“Kada Bernardić uvjerava organizaciju koja je sve manje bitna kako je sve zapravo na njoj tako je sličan tati “little miss Sunshine”, luzeru koji poučava luzere kako da ne budu luzeri.”

Dugo nisam pročitao ovako kratko i jasno sročenu misao o cjelokupnom stanju u SDP-u.

Dakle, stanje je sranje.

A za ukazivati na budalaštine tu smo mi.
A budalaština je jebeno puno. Kote se logaritamskom progresijom.
Jebate,
Sve je na nama.

Osobni blog Marina Knezovića
MARINKNEZOVIC.INFO

Spectator

Vidi još:  Spectator

Izvor :

Spectator

Komentari

comments