image_pdfimage_print
Travanj 1979.

 

Dođoh neki dan u školu i još na vratima me dočeka jedna frendica s novošću dana. Priča kako je čula od neke ženske, koja je to naravno čula od neke druge, kako se po zagrebu šeće manijak i ljudima odsjeca glave. meni je sve to bilo smiješno, ali ne zadugo, u razredu se nije pričalo ni o čemu drugome osim o vampirskim događajima u Maksimiru. Već za nedjelju dana svaka osoba na školi uvjeravala je druge da je upravo njena verzija o tim događajima točna, jer svi oni imaju susjede inspektore, njihove se mame znaju s ljudima koji rade na sudskoj medicini i sl. Najveći je štos što se u novinama i uopće u javnosti, nije pojavila ni najmanja vijest o tome sve do prije nekoliko dana, kada su u ”Večernjaku” i ”Vjesniku” izašli demanti (ali neslužbeni). nekima su ti demanti bili dovoljni da se u potpunosti uvjere kako je sve to nečija glupa šala, ali velik dio njih i dalje živi u strahu i uvjerenju da ih u svakom grmu čeka glavosječa.

 

 

Zabilježila sam nekoliko verzija te priče koje kruže po mojoj školi, a svima i je zajedničko da se spominju odrezane glave. O broju žrtava i drugim okolnostima pročitajte u njihovim izjavama:
N.O.: Došla mi je sestra i pitala me da li znam za te glave. Ona studira pravo i kaže da čitav faks bruji o tome. Prvo mi je rekla da je jedan klinac od 12 godina iz borongajskih limenki otišao jedno popodne s 4 dinara na tramvaj i da se više nije vratio. kasnije su ga našli u maksimiru. Tijelo mu je bilo raskomadano, u jezeru, a glava na klupi. A iz jedne osnovne škole, isto na Borongaju, nestala je jedna mala od 13 – 14 godina i nju su isto našli. Glavu na klupi, a tijelo ne znam gdje. Čula sam da murja to neće dati u javnost da se ne bi širila panika, ali mislim da je to ipak istina. Moj frajer mi je rekao da je to o klincima istina, ali da su ostale priče samo tračevi. A i kod Podsuseda su našli dvije glave nekih radnika. Izgleda da ih je netko ubacio na vlak kod Borongaja, a izbacio u Podsusedu.
G.M.: nestalo je nekoliko osoba, mislim osam, a nađeno je samo nekoliko dijelova tijela (na IV jezeru u maksimiru). Vidjela sam svojim očima jedno popodne masu policijskih kola kod restorana u Maksimiru.
F.N.: Čuo sam metar verzija. Prvo za neku žensku, frajera i dijete, da su im našli glave. Zatim o neka dva frajera u Maksimiru. Treća je za nekog stričeka i dvije ženske. A najveći biser je da su našli zubalo i metar krvi.
P.Đ.: Tri, glave su nađene na klupi u Maksimiru, tijelo u jezeru i dvije glave na Jarunu. Kompić m ije rekao kako je s nasipa vidio kordon murje oko jezera kako reflektorom šaraju i bagerima ruju po dnu. jednu ili dvije glave su našli na Tuškancu, a dvoje zaklane djece u Zapruđu. našli su i nekog psihopatu koji je pušten iz ludnice, a završio je isto u Maksimiru.
M.T.: Čula sam da netko kolje. Da su nekakvim ženskama i frajerima odrubili glave i stavili ih u plastične vrećice, ali ja sam se tome samo nasmijala.
Ž.M.: Našli su četiri glave u Maksimiru. ali sve je to sranje, jer rulja voli pričati gluposti i preuveličavati. Znam samo da je nestao jedan stari penzioner u Maksimiru i da je od toga sve poteklo.
M.Z.: Znam da ordinira u Maksimiru i da je nađeno sedam glava i da taj broj stalno raste.
J.I.: Čula sam da je to neka grupa koju su pustili s Golog otoka i da su nakon 20 – 30 godina ponovno počeli harati. Pošto stanujem preko puta Maksimira, čini mi se da je to istina. Čula sam da su bila četiri masakrirana leša, a da nigdje nije bilo krvi.
Š.D.: Glave ne odgovaraju tijelima. Zadnje tri žrtve dječak, djevojčica i jedan četrdesetogodišnjak nađeni su raskomadani a u vrećicama su im bile glave.
L.S.: Ljudi svašta pričaju, a ja ništa ne vjerujem.
I.B.: Troje ih je nađeno u Maksimiru. Bez glava.
P.T.: Čuo sam da sve to nije ništa da je sve to, u stvari, samo neki štos.
I.R.: Priča se da je taj manijak neki frajer iz Borongaja što stanuje blizu pruge.
L.J.: On je psihopat. Ubija srpom, glave ostavlja na klupi, a tijela baca u jezera. Djeca do šesnaest godina su mu najaktualnija. Inače, imala sam rođaka koji je prije nekoliko dana isto nađen bez glave, ali u Drvaru.
R.T.: Reže glave i stavlja ih u vrećice.
Z.M.: Ma stalno se o tome govori. Zubalo nađeno u Maksimiru i majka i dijete bez glave. ja u to ne vjerujem, ali mi frendice time stalno pune glavu. A stanujem blizu Maksimira pa me je isto frka kad se navečer sama vraćam kući.
S.D.: Čuj, i do sada se svašta događalo po gradu pa nitko nije radio paniku. A nikome ne pada na pamet da se sve ovo širi tamo negdje od 1. travnja. Kažem ti ja, sve je to nečija šala.
Verzija ima još masu. U nekim su osnovnim školama uplašeni nastavnici upozorili roditelje da paze na klince, a ovakve priče (8 glava, plastične vrećice, zubala i sl.) ne šire smo u školama.
Dobro, ljudi, zar nemate pametnijeg posla nego da izmišljate razne maksimirske manijake? Ili, ako već izmišljate, izmislite nešto spektakularnije, nije štos da New York ima King Konga a zagreb samo nekakvog bezveznog manijaka.

 

Share
Izvor :

zagmemento

Comments

comments