Otvaranje hipermarketa i trgovačkih centara, stvaranje novih trgovačkih zona u našim gradovima na mjestima nekadašnjih tvornica i skladišta, velika dinamika u otvaranju i zatvaranju prodavaonica… samo su neki od prostorno izraženih procesa u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina. Ti se procesi odvijaju velikom brzinom, gotovo stihijski. Često se zapitam vodi li itko brigu o tome… Naumih povodom toga napisati koju crticu o tome kako trgovački centri koji bujaju Hrvatskom utječu na ekonomski, ali i socijalni, javni prostor grada, na stvaranje novih mjesta razonode i druženja, na male dućane iz susjedstva, na promjenu funkcija i važnosti pojedinih dijelova grada (npr. Žitnjak, Jankomir i Sesvete u Zagrebu postali su od rubnih, industrijsko-skladišnih zona novi centri zagrebačke maloprodaje).


Trg bana Josipa Jelačića (snimio: M. Lukić)

Umjesto toga, vidjevši ukrašen Jelačić plac u ovo adventsko doba, s malim drvenim štancunima i bijelim krovovima šatora urešenih šestinskim rubom, sjetih se starih razglednica zagrebačke Harmice, kako se nekada zvao današnji Trg. Otvoreni šestinski kišobrani, Dora i Bara, Magda i Jaga u rubačama i črlenim rupcima…plac. I zapitah se: gdje su kupovali naši stari?


Tržnica na Jelačićevom trgu prije Prvog svjetskog rata (izvor: I. Kampuš, I. Karaman 1984: Tisućljetni Zagreb, Školska knjiga, Zagreb)

Geografija i trgovina

Geografi su od prvih desetljeća 20. stoljeća počeli sustavno istraživati trgovinu, posebno maloprodaju. Trgovina je jedna od najstarijih gradskih funkcija i ima važno mjesto u  opskrbi stanovništva, kako nekada kada je grad bio snažnije povezan sa svojom agrarnom okolicom, tako i danas kada proizvodi u našim trgovinama dolaze iz svih krajeva svijeta. Kao i ostale funkcije naselja, kao što su rad, stanovanje, rekreacija… tako je i trgovina svojim prostornim razmještajem utjecala na stvaranje specifične funkcionalne strukture i slike grada. Po lokaciji, izgledu i vrsti prodavaonica razlikuju se gradovi u različitim kulturama i regijama svijeta. Kada posjetim strani mi grad ne propuštam posjetiti njegove tržnice, bazare, stare i nove trgovačke ulice…


Prodavaonice mješovitom robom u Zagrebu sredinom 1950-ih (izvor: M.Jurić 1959: Trgovina Zagreba-prilog poznavanju trgovačke funkcije naših gradova, diplomski rad)

Od najranijih dana jezgre europskih gradova bile su, zbog svoje dostupnosti i važnosti, ključna lokacija trgovine – od gradskih sajmova za svetkovine do veličanstvenih robnih kuća 19. stoljeća. U drugoj polovici 20. stoljeća, širenjem gradova u okolicu i rastućom automobilizacijom, u europski grad pristiže inovacija iz SAD-a: trgovački centar, prvo u središtu, a potom i  na rub i između gradova. U Hrvatskoj se ovaj trend opaža od sredine 1990-ih, iako snažniji val osjećamo tek posljednjih godina s ulaskom velikih inozemnih trgovačkih lanaca. No krenimo od početka…

Zagrebačka trgovina u srednjem vijeku – sajmovi na Kaptolu, Markovu trgu i uz crkvu. Sv. Margarete

U vrijeme kada su Kaptol i Gradec bila dva odvojena i često sukobljena naselja na susjednim brežuljcima među kojima je tekao potok Medvešćak (a danas se nalazi Tkalčićeva ulica) sajmovi su bili vrlo značajan oblik trgovine. Nije svaki grad mogao imati sajam, za nj su se tražile posebne povlastice koje su podjeljivali vladari i knezovi. Sajmovi su poticali razvoj trgovine i obrta, a ostvarenim prihodima gradovi su često plaćali gradnju obrambenih zidina i obnovu nakon čestih požara. Na mjestima održavanja sajmova kasnije se pojavljuju i prvi «gradski dućani».

Zagreb je, posebno osnivanjem biskupije 1094. i titulom slobodnog kraljevskog grada 1242. te zahvaljujući povoljnom geografskom i prometnom položaju, zarana postao važnim centrom trgovine i obrta.


Najstariji poznati plan Zagreba 1517.-1526. (izvor: I. Kampuš, I. Karaman 1984: Tisućljetni Zagreb, Školska knjiga, Zagreb)

Ivan Tkalčić Krstitelj 1909. piše «… I njegov zemljišni položaj; naime velika i plodna ravnica Zagreba na jugu, s istoka i zapada ispremješani doline i brežuljci, a na sjevernom mu zaledju oduga gora uz obližnja napučena sela-mnogo doprinese takodjer, da su u promet došli i proizvodi poljodjelstva, stočarstva i šumarstva, i to:… pšenica, raž, ječam, zob, bar i sirak, konoplje i lan, bob, pasulj, leća, hmelj, mak…, domaće voće…, vino; od pčelarstva: med i vosak (med prodavao se ili čist ili u saću, a vosak na vagu ili pojedini voštani sirci),… konji, volovi, krave…, srne, zecovi, veprovi, kune i koža divljačine…, patke i guske, a rijetko i labude…, dok jelovim daskama opskrbljivahu nas obližnji Slovenci, doplavivši ih Savom do Zagreba».

Uz poljoprivredne i šumarske proizvode, trgovalo se i proizvodima lokalnih obrtnika: bačvara, brusara, ciglara, gumbara, kamenara, ključara i lokotara, kositara, krznara, postolara, suknara, sapunara, puškara, pivara…

Gdje se trgovalo u srednjevjekovnom Kaptolu i Gradecu?

Najstariji sajam u Zagrebu bio je «kraljevski sajam» koji se održavao na Kaptolu, pred utvrdama stolne crkve svake godine 20. kolovoza, na dan sv. Stjepana, kralja i zaštitnika zagrebačke crkve. Ne zna se točno kada je održan prvi sajam (neki izvori govore čak i krajem 11. stoljeća), ali sigurno je da se održavao početkom 13. stoljeća. Kraljevski je sajam trajao dva tjedna, tjedan prije i tjedan poslije dana sv. Stjepana kralja, a bio je znan po čitavom kraljevstvu hrvatskom. Agneza Szabo 1994. piše: «Tom prilikom okupljala se sila svijeta iz svih krajeva prostrane zagrebačke biskupije, pa se uz crkvenu trgovalo i svakovrsnom robom». Pristojba od prodane robe dijelila se na dva dijela: dvije trećine pripadale su Kaptolu, a trećina kruni.


Na Kaptolu (snimio: M. Lukić)

Istovremeno, na desnoj obali potoka Medvešćaka, u Gradecu, na tlu današnjeg Gornjeg grada razvijalo se  naselje s domaćim stanovništvom i strancima (mahom Njemcima, Talijanima i Mađarima). Godine 1242.g. Zlatnom bulom Bele IV. Gradec među ostalim povlasticama dobiva pravo održavanja dnevnog trga (iorum cottidianum) te pravo svečanog trga (iorum solemmne) dva dana u tjednu (ponedjeljkom i četvrtkom). Desetljeće kasnije, Bela IV. dozvoli i održavanje godišnjeg sajma, «…koji da počne sedam dana prije Markova (25. travnja, op.a.) i da traje sedam dana poslije, pak domaće i inostrane trgovce i njihovu robu, da ne će za to doba plaćati nikakove pijacovine, uzima u kraljevsku zaštitu…». markovski sajam održavao se, kako mu i samo ime kaže, uz crkvu sv. Marka.


Na Markovu trgu (snimio: M.Lukić)

Daljnjim razvojem gradske općine, u tadašnjem podgrađu koje se protezalo od Njemačke ili Šoštarske vesi (današnjeg spoja Radićeve ulice i Jelačićevog trga) do otprilike današnje Margaretske ulice, javlja se još jedan godišnji sajam, tzv. margaretski sajam. Sajam je bio uz istoimenu crkvu sv. Margarete (danas srpska pravoslavna crkva «Svetog prepobraženje gospodnjeg» na sjeverozapadnoj strani Trga Petra Preradovića), a održavao se od 1372. tijekom dva tjedna uz blagdan sv. Margarete, 13. srpnja.  U drugoj polovici 16. stoljeća spomenutim se sajmovima pridružje i treći, Božični sajam, koji se održavao uz blagdan Blažene Djevice Marije, 8. prosinca, odnosno druge nedjelje, a kasnije druge subote u prosincu. U 17. stoljeću dobiva Gradec još dva nova slobodna godišnja sajma. Za vrijeme trajanja sajmova morao je vladati «Božji mir» ili «treuga Dei», kao i u ostalim gradovima tadašnje Europe.

Zagrebački dućani u 15. stoljeću

Uz mjesta održavanja sajmova pojavile su se i prve prodavaonice. Ivan Tkalčić Krstitelj 1909. ovako ih opisuje: «… Domaći trgovci istovarivahu robu u vlastitoj kući ili pak u domaćim ili gradskim dućanima, jer gradska je općina sagradila god. 1494. oko zida župne crkve sv. Marka gradske dućane… mimogred spominjem, da tadanji zagrebački dućani niti su bili prostrani ni ukusni; u zidanih kućah bijaše obično nadsvođena soba sa dvokrilnimi vrati naluk, od kojih je jedno krilo sezalo do tala, i tuda se ulazilo u dućan, a od drugoga krila dolnja polovina bijaše zidana, i na tom je zidu obično stajala malena izložba one robe, koja se u dućanu prodavala; dućani pak po drvenim kućama, u koje se s ulice ulazilo, bijahu jednosobni…». Drveni dućani i mesnice nazivahu se «štancuni».

Drvene mesnice mogle su se vidjeti, osim na Markovu trgu, i kod Kamenitih vrata te kod Mesničkih vrata. I danas, zavirimo li pažljivije u malu prodavaonicu svijeća u Kamenitim vratima, kao da na tren oživljavaju ti stari zagrebački dućani, niti prostrani ni ukusni… Obavezno posjetite ovaj mali dućan!


U Kamenitim vratima maleni je dućan svijeća… zavirite u njega!

17. i 18. stoljeće – sajmovi i trgovina spuštaju se u varoško podgrađe uz zdenac Manduševac

Već i ranije je podgrađe uz Manduševac korišteno u trgovačke svrhe: na njemu su strani trgovci podizali svoje «štandove» i istovarivali  robu. Ali tek od sredine 17. stoljeća, kada započinje obnova tada glavnog gradskog trga, onog uz crkvu sv. Marka, zbog čega gradske vlasti naređuju rušenje drvenih dućana oko crkve, prostor oko Manduševca postaje trgovačko središte i Gradeca i Kaptola.


Izgled Zagreba na crtežu iz oko 1661. (izvor: P. Lovrić (ur.) 1994: Zagreba na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Zagreb)

Sporazumom iz 1633. stvoren je zajednički kraljevski sajam na trgu koji tada dobija naziv Harmica i koji se službeno koristi do sredine 19. stoljeća. Riječ Harmica dolazi od mađarskog harmincz što znači trideset, a označavala je trideseti dio vrijednosti robe koja se prodavala. Ispostava za plaćanje tridesetine bila je na današnjem Jelačićevom trgu i po njoj ovaj prostor dobija ime. Zagrebački su sajmovi u to doba bili vrlo dobro opskrbljeni i posjećeni. Bilo je tu i domaće i strane robe pa i delicija poput kave, čokolode, maslinova ulja i mirodija. Posebno je dobar bio izbor uvoznih tkanina. Uz brojne doseljenike, prvo iz Slovenije i sjeverne Italije, a kasnije i iz balkanskih zemalja, trgovina doživljava daljnji razvoj.

Prostorno, potez od Markova trga, preko Kamenite ulice, Kamenitih vrata i Radićeve ulice do Harmice, postaje potkraj 18. stoljeća glavna zona opskrbe zagrebačkog stanovništva prehrambenom i manufakturnom robom.

Harmica i Ilica postaju novo trgovačko središte (19. stoljeće)

Harmica i Ilica sve više postaju središta dnevnog trgovačkog i poslovnog života grada. Osim kuća, nalaze se ovdje dućani, gostionice, kavane i svratišta, a otvaraju se i prvi hoteli.


Hotel “K caru austrijanskom” u Ilici 4. U toj je zgradi početkom 20. stoljeća otvorena prva robna kuća u Zagrebu, Kastner i Öhler (izvor: I. Kampuš, I. Karaman 1984: Tisućljetni Zagreb, Školska knjiga, Zagreb)

Ipak, Harmica još uvijek nema obilježja gradskoga trga, ona je i tada još prvenstveno sajmište na kojem Turopoljci prodaju krmad, Zagorci drvo, a pred prizemnim krčmama peku se na otvorenom kobasice i odojci. Tradicija sajmovanja se nastavlja.

Mijo Krešić, poznati zagrebački trgovac i kulturni djelatnik u svojoj «Autobiografiji» piše o svom doživljaju zagrebačkog sajma prve polovice 19. stoljeća (prema citatu u Agnezi Szabo 1994): «O kraljevu godine 1833. na dan sv. Stjepana spremao se moj otac u trgovačkom poslu na veliki sajam u Zagreb… Oko devete ure ujutro na Štefanje prispjesmo u glavni grad domovine i odsjedosmo u kući nekog očeva znanca. To je dakle Zagreb! Ta živahnost, ta množina ljudstva u Ilici i na «Harmici» i na Kaptolu; tolike bogate četveroprežne kočije plemića i vlastele, grofova i baruna, nakićeni kočijaši i husari ili panduri, sila puka iz Slavonije, koji je po osam dana putovao na svojim taljigama; sajmari mađarski čak od Segedina sa slaninom, taranom, sirom, sušenim ribama iz Dunava i Tise, sa hasurami, paprikom i sapunom; Kranjci i Štajerci uz hiljade hrvatskog seljačkog puka… Ja bih volio tih godina u tom velegradu ostati nego se kući vratiti».

Skuplja roba, uvozna odjeća i ostali manufakturni proizvodi prodaju se još uvijek u trgovinama Markova trga, u Kamenitoj ili Dugoj ulici.

Sredinom 19. stoljeća osnovana je  «Prva hrvatska štedionica» (u Radićevoj ulici) koja je pomagala zagrebačkim trgovcima da dođu do potrebnih sredstava za tekuće poslovanje. Dugo vremena ostala je jedinom novčarskom ustanovom u Zagrebu.


Prva gospodarska izlozba u Zagrebu 1864. U pozadini se vidi zgrada današnjeg rektorata Sveučilišta u Zagrebu i Pravnog fakulteta. (izvor: I. Kampuš, I. Karaman 1984: Tisućljetni Zagreb, Školska knjiga, Zagreb)

Osniva se i trgovačko-obrtnička komora, a njena posebno uspješna aktivnost bila je organiziranje prve gospodarske izložbe u Zagrebu, godine 1864. Izložba je održana na tadašnjem Sajmišnom trgu, na mjestu gdje je kasnije izgrađena zgrada HNK (danas Trg maršala Tita). Druga izložba održana je 1891., a obje možemo smatrati pretečama današnjeg Zagrebačkog velesajma.

Sajmišni prostori u to su doba bili, osim na današnjem Trgu maršala Tita, i na Zrinjevcu te na današnjem Trgu Žrtava fašizma. Dakle, na gradskim trgovima koje danas smatramo užim gradskim središtem!


Sajam na današnjem Trgu maršala Tita oko 1890. (izvor: J. Šentija, B. Zadro (ur.), 1994: Zagrebačke ulice, Naklada Zadro i MGZ, Zagreb)

 
Trg maršala Tita danas


Staro sajmiste na današnjem Trgu žrtava fašizma (izvor: A. Juriša, 1994: Sličice iz sjećanja, Zagreb)


Trg žrtava fašizma danas (snimio: M. Lukić)

Početak 20. stoljeća – rođenje Dolca i prve robne kuće

Početkom prošloga, 20. stoljeća, nastavlja se pretvaranje nekadašnjeg podgrađa Kaptola i Gradeca u moderno urbano središte Donjega grada. Na sjeveru Ilica i Harmica (kasnije Jelačićev trg), na jugu željeznička pruga, a s istoka i zapada Petrinjska i Savska. No uskoro te granice postaju premale. Gradi se palača Burze i potez prema Zvonimirovoj ulici, nastaju prve radničke četvrti južnije od željezničke pruge. Grad se širi. A trgovina?


Nacrt grada Zagreba 1898. u mjerilu 1:11 520 (izvor: P. Lovrić (ur.) 1994: Zagreba na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Zagreb)

To je vrijeme nastanka prve robne kuće u Zagrebu! Bečki trgovci Dragutin Kastner i Herman Öhler, nakon nekoliko manjih trgovina u gradu, otvaraju 1903. trgovinu platnene, modne i manufakturne robe u prizemlju hotela «K caru austrijanskom» na početku Ilice. Uskoro se trgovina proširuje na cijelu zgradu i dotadašnji hotel se preuređuje u prvu robnu kuću u Zagrebu. Ponuda robe raste: od 1922. tu se mogu nabaviti modni časopisi i krojački uzorci, od 1925. sva mješovita roba, a godinu kasnije i radio-aparati. Godine 1928. izvedeno je pročelje zgrade koju danas prepoznajemo kao NAMU. Nama je sve do početka 1990-ih bila vjerojatno najpoznatija robna kuća u Hrvatskoj.


Reklama Kastnera i Öhlera iz 1925. (izvor: R. Horvat, 1994: Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj, AGM, Zagreb). Robna kuća Kastner i Öhler pridržavala se naprednih poslovnih načela za ono doba. Već 1929. osnovan je kreditni odjel i odjel za prodaju robe poštom, koji je četiri puta godišnje izdavao katalog. Izlozi su uređivani po uzoru na tadašnja središta Europe, uvedeno je obavezno označavanje i istivcanje cijena na robi i slično (izvor: B. Filipašić 1979: Prostorni razmještaj robnih kuća NAMA u Zagrebu, diplomksi rad). 

Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata obilježeno je i rođenjem danas najomiljenije zagrebačke tržnice – Dolca.  I dok se danas Zagrepčani hvale i ponose svojim placom, u doba gradnje osjećaji su bili podijeljeni. Naime 1925. cijeli prostor između Tkalčićeve, Kaptola i Opatovine srušen je da bi se mogla izgraditi tržnica i osloboditi Trg bana Jelačića od štandova. Dotada su tamo bile uličice i kuće poput gornjogradskih, slikovit kompleks starog naselja zajedno s dijelovima stoljetnih kaptolskih utvrda. Žaleći za tim starim, srušenim Dolcem, Dragutin Domjanić napisao je pjesmu Na Dolcu:

V senci od Svetoga Kralja i kulah
dremal je Kaptol, a dale 
cirkva Marijina čuvala hiže
koje na Dolcu su spale.

Došli su ljudi, kaj nisu već imali 
srca za Zagreb naš stari, 
vse su razrušili, vse su razmetali,
kak da su došli Tatari.

I s ovim riječima ostavljam te čitaoče u razmišljanju o modernim promjenama u maloprodaji našega grada. Možda nam se gradnja silnih hipermarketa i trgovačkih centara sada čini nagla, brza i bezobzirna popt naleta Tatara. No to je ritam života… Grad se mijenja, ljudi se mijenjaju. Vrijeme će reći svoje i netko će i o tome pisati pogledavši stare razglednice…

Literatura

Horvat, R. 1994: Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj, AGM, Zagreb

Kampuš, I. i Karaman, I. (1984): Tisućljetni Zagreb, od davnih naselja do suvremenog doba, Školska knjiga, Zagreb

Lovrić, P. (ur), (1994): Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Umjetnički paviljon u Zagrebu, Zagreb

Szabo, A. (1994): O starom Zagrebu, trgovini i sajmovima, Zaprešički zbornik 4

Tkalčić, I.K. (1999): O staroj zagrebačkoj trgovini i obrtima, Dom i svijet, Zagreb

Autor: 

Comments

comments