Po najpoznatijem zagrebačkom fakinu zove se i jedna od gradskih birtija.

Tada je svaki zagrebački kvart imao svoju grupu fakina. Dečki brzi na šakama, mogli bismo ih opisati. No, nije se svaki fakin uspio uspeti na tron, stekavši kultni status glavnog gradskog “štemera”.

Vinku Kokolju to je pošlo za rukom. Punog imena, Vinko Kokolj “Vimpi” svoj je nadimak zadobio svrgnuvši s trona dotadašnjeg glavnog štemera, Popaja.

Bile su to šezdesete godine u Zagrebu. Zlatno vrijeme zagrebačkih fakina i začetke kvartovskih bandi, opisao je slikar Antun Mateš prisjećajući se svog djetinjstva u knjizi “Šezdesete u Zagrebu”.

Trešnjevka,Trnja, Peščenica, Dubrava, Ferenščica, Sigečica, Volovčica, Tkalčićeva i Maksimirska naselja ponosili su se respektabilnim kvartovskim bandama. Vodila se borba za prevlast.

“Ljeti su Maksimirska jezera bila naša rivijera, a posebnu vlasničku tapiju imali smo na tzv. Četvrto jezero skupa s braćom iz Dubrave, dok je Treće jezero bilo pod nadzorom klape s Barutanskog jarka.” opisuje u knjizi Mateš koji je i sam pripadao jednoj od bandi, onoj iz Maksimirskih naselja čiji je vođa bio Stjepan Kos, zvan Šerif.

Već spomenuti Vimpi ipak je bio najkarizmatičniji zagrebački fakin. To dokazuje i činjenica da je, novinar i spisatelj Pero Zlatar o njemu napisao roman – “Bitange mirno”.

Kako navodi Mateš u svojoj knjizi, “milicajci” su uhićivali fakine te ih smještali u odgojne ustanove. Takva sudbina zadesila je i našeg Vimpija kojem je ponuđen izbor – zatvor ili društveno koristan rad na omladinskim radnim akcijama.

No, kao svaki fakin, Vimpi se odlučio za kreativno rješenje. Oformio je brigadu fakina koji su onda pokazivali da su bolji od drugih. Kažu da se potpuno predao tom poslu, no njegovi fakini ipak nisu dobili udarničku nagradu kao najbolja ekipa. To ga je toliko uvrijedilo da je nokautirao zapovjednika akcije.

Ostavio je trag u sadašnjosti

Ovaj vođa bande s Antunovca i dan danas je tema zagrebačkih mitova i rasprava. Je li doista caffe bar “Vimpi” u nekadašnjem Miškecovom prolazu dobio ime po njemu? Ma nemoguće, tvrde skeptici neskloni vjerovati u urbane legende.

No, Zagreb je čudesan grad, a njegove urbane legende nerijetko iznenade “nevjerne Tome”. Caffe bar “Vimpi” ne samo da nosi ime po poznatom zagrebačkom fakinu, nego ga je on sam i otvorio davnih devedesetih godina.

“Taj je bil stari fajter! Ja sam mu sređivao zadnji kafić u Miškecovom prolazu(i danas se zove “Vimpi”) tam negdi ’93. On je imao 75 godina, a “komad” 28 godina. Murjak mi je moral čuvati auto od pauka jer je bio parkiran unutra u prolazu da ne nosimo alat zdalekog.  Svi su imali veliki respekt prema tom dedi. Uostalom i ja, budući da me malo zajebal na računu a nisam ni pisnuo.” pohvalio se jedan sugrađanin na zagrebačkom forumu.

Ipak, nije Vimpi jedini ostavio svoj trag na zagrebačkim ulicama. I o spomenutom vođi bande s Makimisrkih naselja, Stjepanu Kosu Šerifu kruže legende zasnovane na stvarnim događajima. Kvartovske priče kazuju kako je Šerif jednom zgodom prebio milicajca otevši mu i pištolj.

“O njemu bi se mogla knjiga napisati, i to s pozamašnim brojem stranica. Taj lik… većina kvarta ga i te kako pamti.” kaže jedan od starosjedioca Maksimirskih naselja.

Izvor :

zagrebinfo

Comments

comments