Lutajući tako bespućima interneta, naletjeli smo na jedan mali ali jako dobar portal.Trešnjevka online se zove:

Iz službene literature možemo saznati tek šturi podatak da je Ljubljanica „ulica, nazvana 1939. prema nekadašnjem selu“ i to je manje-više sve

Šest zagrebačkih gradskih potoka što nadzemno, što podzemno protječu kroz Trešnjevku, to bi trebalo znati svako dijete imalo zainteresirano za hidrologiju svoje četvrti.

Jedan od njih, Črnomerec, vidno tangira remizu, te se kao vodena usporednica Fallerovu šetalištu, onkraj starog autoputa i Horvaćanske, negdje kod Jaruna ulijeva u Savu.

Prema pučkoj etimologiji, utkanoj u brojne gradske legende, taj bi potok, kao i istoimeni kvart, podrijetlo svoga naziva trebao vući od stare zagrebačke mitnice gdje su (jer mito je ipak i hrvatska kulturna stečevina), u davna vremena lokalni trgovci pa i potkupljivi gradski činovnici deklariranu robu navodno rado “merili na črno,” što svakako ima romantično ilegalan prizvuk, iako baš i ne odgovara stvarnosti.

Jedno od uvjerljivijih tumačenja govori o lanu koji se u potoku nekad prao uzvodno od današnje Ilice i od kojega bi se njegova voda znala i te kako zacrnjeti

Na trešnjevačkom tlu jezično je u tom kontekstu svakako zanimljiva i Ljubljanica, tramvajsko okretište na kraju nekadašnje Končareve, ali i ulica koja odatle preko potoka, koji tu negdje i ponire, vodi prema Golikovoj i Rudešu.

Iz službene literature možemo saznati tek šturi podatak kako je Ljubljanica “ulica, nazvana 1939. prema nekadašnjem selu,” i to je manje-više sve. Ali kakve veze ta trešnjevačka Ljubljanica točno ima sa slovenskom prijestolnicom i istoimenom rijekom koja protječe kroz njezino središte?

Etimologija njemačkoga ojkonima Laibach (tako se zvala i rijeka, jer “Bach“ je, znamo, na njemačkome jeziku potok), tu nam neće previše pomoći, pogotovo ako ga ovlaš prevedemo sa “spora rijeka,” što se u kontekstu Ljubljane nerijetko ističe. Uostalom, u starim njemačkim zapisima o Zagrebu nekakvom “Laibachu” nema ni traga. Bitno vjerojatnije tumačenje tog hidronima veže se, kažu lingvisti, uz latinski “alluvium” koji je i u nas opstao kao aluvij ili, pojednostavljeno rečeno, naplavina.

FOTO Mapiranje Trešnjevke: Veliki potok Črnomerec

Iz nekog razloga Črnomerec se, naposlijetku, nekoć zvao i Veliki potok, iz čega je lako iščitati kako je diljem svoga toka štošta naplavljivao, a katkada i poplavljivao, a aluvij se na kraju etimološki nazire i u podrijetlu imena gradova kao što su Ljubljana ili Klagenfurt. Potonjem  (njem. Klage, jadikovka + Furt, brod, gaz; isto vrijedi i za slovensku inačicu Celovec), se usput povijest i veže uz poplavne nedaće koje je prema legendi običavao prouzročitii zmaj koji je na izvoru rijeke Glan, kad bi muka kao došlo, znao mahnito vitlati repom.

Možda je upravo zbog toga zmaj mitski amblem i jednoga i drugoga grada (uz ljubljanskoga zmaja tu je i celovečki “Lindwurm”), a gdje se mogao sakriti neki mitski trešnjevački zmaj, o tome neka mozgaju upućeni.

Uostalom, možda Črnomerec i nije bio taj koji je kroz pusta stoljeća zagrebačke prigradske povijesti terorizirao Ljubljanicu jer se tamo i za znamenitoga prelijevanja Save 1964. godine opći vodostaj digao i te kako do grla sirotih stanovnika.

“Vrata podzemnih voda” tako ne moraju biti samo naslov poznate pjesme J. B. Štulića, već i nešto izvorno zagrebačko, trešnjevačko. Spojimo ga, Štuliću za ljubav, s “prvim tramvajem preko Trešnjevke,” pa da vidimo što ćemo dobiti. Ljepše rečeno, da nas (što potok, što tramvaj, što dvojica jutarnjih konduktera), snene odvezu na remizu, da razbijemo lozom krizu…

Autor: Boris Perić

Comments

comments