Glazbena je ikona, doktor gitare i simbol MakedonijeVlatko Stefanovski i dalje je u stvaralačkom naponu, iako je vlastitu glazbenu ostavštinu već izgradio. Pjesme kultnog benda ‘Leb i sol’ njegov su zalog za budućnost i glazbeni odgoj novih generacija, a ono što radi danas – velika je potvrda njegove umjetničke kvalitete. Posvećen je u novijem radu tradiciji, Makedoniji, melodiji, gitari. Zaljubljen je u gitaru od djetinjstva, a ta emocija odvela ga je do neviđenih visina. Stručnjaci ocjenjuju Stefanovskog jednim od najvećih europskih i svjetskih gitarista.

S one druge strane, u komunikaciji zadržava skromnost, kod kuće nastoji djeci pripremiti kuhano svakog dana, a sa svojim gubicima nosi se onako kako zna. Uz glazbu – ona je njegov životni poziv, ljubav, emocionalna terapija…

U intervjuu za 100posto prisjetio se dana kada je osnivao ‘Leb i sol’ sa svega 19 godina, odrastanja u glumačkoj obitelji, svojoj slavi, počecima… Veseli se što ga sutra očekuje koncert u Lisinskom, gdje će nastupiti sa Zagrebačkom filharmonijom pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića. Bit će to još jedan glazbeni spektakl. Vlatko nam kaže da se nada da će opravdati povjerenje. ‘Bit će bogato, emotivno, čarobno. Jednom riječju – gala! Što drugo da obećam, nego da ću se potruditi da dam sve od sebe i da opravdam povjerenje’, počinjemo intervju.

‘Dočekao nas je pokojni Dražen Vrdoljak, prvi koncert u Lapidariju, Zagreb nam se smiješio’

Ljubav prema Zagrebu Vlatko ne krije, i otkriva nam kada je ta veza s našim glavnim gradom počela. Sjećanja sežu daleko, evociraju kultni Lapidarij, prvi zagrebački koncert grupe ‘Leb i sol’… ‘Da, ta ljubav traje već četrdesetak godina, od trenutka kada sam s grupom ‘Leb i sol’ prvi put sletio na zagrebački aerodrom, gdje nas je dočekao sada već, nažalost, pokojni Dražen Vrdoljak. Bio je kišni dan, ali nam se Zagreb smiješio. Nasmijali smo se i mi njemu. Prvi koncert u Lapidariju, snimanje glazbe i nakon toga duga i bogata povijest koncerata, snimanja, suradnji, prijateljstava, dolazaka i odlazaka…’, sjeća se Vlatko.

A kako je uopće završio kao jedan od najvećih gitarista ovih prostora?Kako je došlo do ‘Leba i soli’, do danas najveće makedonske rock grupe? ‘Talent manje – više, strast i želja su ključne riječi. Vjerojatno sam se zarazio tim virusom ranije od ostalih. Negdje pred kraj osnovne škole je to krenulo, a u gimnaziji postalo ozbiljnije. Bendovi, svirke, igranke…’. Da će mu glazba postati životni odabir, nije mogao ni sanjati.

Nije očekivao ni slavu ni glazbu kao životni poziv

Kada je sa svega 19 godina osnovao ‘Leb i sol’, intencija nije bila slava,nije bilo čak niti namjere da bend pretvori u tako veliku priču. Onako kako djeca kreću u svoje strasti i ljubavi, tako je Vlatko krenuo u glazbu. ‘Ne možete krenuti od slave, već od impulsa koji vas vodi naprijed. Nesvjesno je to bilo, ne do kraja promišljeno i isplanirano… Samo naprijed, pa dokle se stigne. Nisam ni sanjao da će mi glazba biti profesija. Nisam se spremao za to, niti sam bilo kakav uspjeh ili slavu očekivao’, govori Vlatko.

Osamdesete – Da, bilo je zabavno, no bilo je i prije i poslije – zabavno je i danas

Ipak, bend je doživio ogroman uspjeh, na koji nije trebalo dugo čekati i ubrzo su postali najpoznatiji makedonski ‘izvozni proizvod’. Kako su izgledale osamdesete, kako pamti te dane? Je li bilo poroka? Zanimaju nas pikanterije, takvih priča više nema, a osamdesete imaju status božanstva među dekadama. ‘Da biste bili poročni, ne morate biti glazbenik niti rocker… Ja ne bih miješao te dvije stvari. Predrasude drže ovaj svijet zarobljenim. Da, bilo je zabavno, ne samo u osamdesetima, već i prije i poslije toga, a zabavno je i danas… Poroci vas neće napraviti boljim umjetnikom, niti čovjekom. Nisam toksičan tip, i znam svoje limite…’, priča Stefanovski. Nostalgičan je, ipak, i to po pitanju vremena prije digitalizacije. ‘Digitalizacija je olakšala puno toga, ali je i otežala još više… Mi smo založnici nove tehnologije koja nam se servira spakirana kao šareni bomboni… Jednog dana će netko isključiti internet… The end is near’, šali se Stefanovski.

Kada se bend raspao, mučilo ga je samo jedno pitanje

Bend koji je osnovao kao 19-godišnji mladić trajao je dulji niz godina. Dečki su se razišli, otkrit će se kasnije, jer nije bilo više vibre, tijekom godina je želja za zajedničkim svirkama polako izblijedila. Nakon raspada benda, postavilo se pitanje – što, kako dalje? Stefanovski se usmjerio na vlastiti, novi glazbeni put, usmjerio i na stvaranje glazbe za film i kazalište. Priznaje nam, razmišljao je što i kako dalje, pitanje je to koje sebi postavlja svaki dan. ‘Tad je oblak iznad glave bio malo teži, ali to ne znači da se sada možemo opustiti. Ako živite od svoje umjetnosti, stalno ste na ivici ponora. Make it or brake it. Treba vjerovati u ono što radite, ili treba raditi dok ne povjerujete u ono što ste napravili’, govori Stefanovski.

Slavom se ne fascinira, niti smatra da ona išta u životu garantira.‘Slava? Bilo bi super kad bi slava kupovala besmrtnost. Prevelika je ironija po tom pitanju. Jesu li slavne ptice u letu, ribe u moru ili drva u šumi? I da li im nešto fali?’.

Izgubio suprugu nakon 30 godina braka, a nedavno ostao i bez voljenog brata: ‘Pitajte mi dušu, ne postoji verbalni odgovor za te stvari’

Teret njegove slave, nada se, ne osjećaju ni njegovo dvoje djece – sin i kćer. Ipak, kaže nam, njima bi to pitanje trebalo postaviti. No, kod kuće, kaže, nema ega. ‘Trudim se skuhati im nešto toplo za ručak, treba izgurati dan. Kod kuće se ne bavimo takvim pitanjima – u kuhinji nema ega’, opisuje svoj suživot s djecom Stefanovski.

Djeci nastoji nadoknaditi veliki gubitak. Naime, nakon 30 godina braka i dvoje djece, preminula je njegova voljena supruga Gordana. Od posljedica teške bolesti otišla je 2017. godine, a Vlatko je zbog djece odlučio ostati čvrst. Nije se ni oporavio od gubitka voljene osobe, a već se dogodila nova bolna situacija. Krajem prošle godine tijekom australske turneje Stefanovskom su javili da je iznenada preminuo njegov brat, dramaturg Goran, koji je inače živio i predavao naSveučilištu Christ Church u engleskom Canterburyju. Bio je i autor tekstova pjesama za ‘Leb i sol’.

Pitamo Vlatka kako se nosi sa svim nesretnim okolnostima koje su mu se dogodile u tako kratkom periodu, na što samo kratko odgovara: ‘Pitajte mi dušu. Ne postoji verbalni odgovor za te stvari…’. Ima li glazba terapeutski učinak? ‘Nadam se da da. Ne samo za mene, već i za ostatak čovječanstva’, zaključio je Stefanovski.

Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX

Izvor :

100posto

Comments

comments