Oštećenici RBA zadruga trebaju se udružiti i izgubljeno će vratiti, STRAŠNO je kakve NEPRAVDE je HNB dopustio!

Nakon donošenja takozvanog ‘Škibolinog zakona‘, ogroman je interes oštećenika austrijskih RBA kreditnih zadruga za konkretnu primjenu tog zakona. Jer, više tisuća ljudi u Hrvatskoj je sklopilo ugovore s nelegalnim kreditorima, odnosno s lihvarima koji su, prema svemu sudeći, samo htjeli dokopati se njihovih nekretnina. Novi zakon omogućava građanima da spase založene kuće ili da dobiju novčanu protuvrijednost za ranije oduzetu nekretninu. Budući da zakon sam po sebi ne jamči ništa, već oštećenici sami na sudu trebaju dokazati da su izigrani, okrugli stolovi o problematici ‘Škibolinog zakona’ najposjećeniji su javni skupovi posljednjih tjedana u Hrvatskoj. O svemu tome  razgovarali smo s Milkom Križanovićem, odvjetnikom koji se specijalizirao za problematiku ugovora o kreditu s nelegalnim kreditnim zadrugama i koji je sudjelovao na svim javnim tribinama o problematici novog zakona.

Što ljude najviše zanima, što najčešće pitaju na okruglim stolovima te što im odgovarate?

Postoji veliki interes. Imao sam čast biti pozvan od osoba bliskih inicijativi izrade novog zakona o ništetnosti okupljenih oko saborskog zastupnika Marina Škibole te sam zajedno s članovima te inicijative Nenom Koljajom i Ivicom Markovićem bio sudionikom okruglih stolova u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci i Puli. Na svim tim tribinama okupio se veliki broj oštećenika koji imaju problem s neovlaštenim vjerovnicima. Pitanja koja oštećenici upućuju prvenstveno su vezana za hipoteke i ovrhe temeljem ugovora te se na tim okupljanjima daju razjašnjenja o praktičnoj primjeni tog novog zakona.

Velika vrijednost ovih skupova je razjašnjenje pojma ‘neovlaštenog vjerovnika’. Pojašnjavamo ljudima da se to odnosi na sve one koji na području Republike Hrvatske nisu imali odobrenje Hrvatske narodne banke za poslovanje, a svoja sjedišta imaju izvan Republike Hrvatske. To je jedna novina i vrlo važno zakonsko rješenje, koje daje ohrabrenje da se svaki oštećenik može staviti pod njegovu zaštitu.

Tko sve može i treba podnijeti tužbu za ništetnost ugovora o kreditu prema novom zakonu? Što ti ljudi mogu očekivati od tužbe, odnosno od presude?

Svatko onaj tko ima ugovor s neovlaštenim vjerovnikom treba podnijeti tužbu na ništetnost. Tom tužbom utvrdit će da je ugovor ništetan i da je ništetno osiguranje plaćanja koje proizlazi iz tog ugovora, očitovanje o hipoteci. Sa sigurnošću svi mogu očekivati da će sud pravilnom primjenom zakona utvrditi takav ugovor o kreditu ništetnim i staviti van pravne snage očitovanje o hipoteci, uz nalog da se takva hipoteka iz zemljišnih knjiga izbriše! To je važna pravna zaštita u izgradnji vladavine prava, jer svaki ništetan ugovor s neovlaštenim vjerovnikom prijetnja je pravnom poretku Republike Hrvatske. Očekujem da će sudovi brižljivom ocjenom svake činjenice pružiti zaštitu svakom tužitelju.

Mogu li građani koji su već izgubili kuću – jer nisu mogli vratiti kredit austrijskim RBA kreditnim zadrugama – tužbom vratiti tu kuću, ili protuvrijednost u novcu?

Prvenstveno treba utvrditi da je ugovor o kreditu ništetan i staviti ga van pravne snage. Oni koji već imaju presudu koja utvrđuje da se ne radi o ništetnosti ugovora, odnosno oni kojima je tužba odbijena, mogu od suda zahtijevati ponavljanje postupka. I netko iz njihove obitelji može tražiti utvrđenje ništetnosti, jer važno je naglasiti da ništetnost može zahtijevati svaka osoba bez pravnog interesa i u svako vrijeme. Nema ograničenja u rokovima. Nakon tog koraka, potrebno je tražiti povrat preplaćenog iznosa od glavnice. To znači da svaka strana, nakon što se utvrdi ništetnost, vraća ono što je primila, bez troškova ili kamata. Važno je istaći da oni oštećenici koji su izgubili svoje nekretnine u ovrsi moraju biti obeštećeni novčanom isplatom u tržišnoj vrijednosti nekretnine.

Austrijske kreditne zadruge, koje su nelegalno poslovale u Hrvatskoj, neće to dobro primiti?

Naravno, to je veliki udarac za neovlaštene kreditore jer ne smiju zadržati za sebe ništa više od same glavnice i tu je najveća zaštita oštećenika. Oni prema neovlaštenom vjerovniku nemaju obvezu plaćanja kamata ili bilo kakvih drugih davanja. Kao što sam pojasnio, prvi korak je utvrditi ništetnost ugovora o kreditu i svih akata koji su sa tim ugovorom povezani, a nakon toga u financijskom utvrđenju doći do podatka je li i koliko je glavnica preplaćena i tu razliku potraživati. Smisao ovog zakona zapravo ne daje bilo kakav prostor manipulacijama već podržava i utvrđuje konstrukciju sadržanu u Zakonu o obveznim odnosima. To znači da stranke ništetnog ugovora ne smiju primiti, odnosno ne smiju zadržati za sebe ništa što im ne pripada odnosno, svaka strana dužna je vratiti ono što je na početku primila. Konkretno, ukoliko je neovlašteni vjerovnik preplaćen, tu novčanu razliku dužan je vratiti oštećeniku, a oštećenik je obvezan prema neovlaštenom vjerovniku isplatiti samo do iznosa glavnice.

Zbog čega se mnogi boje tužiti za ništetnost ugovora o kreditu i nakon donošenja ‘Škibolinog zakona’? Ne vjeruju hrvatskom pravosuđu, ili nemaju novca za sudovanje?

U zadnje vrijeme suočeni smo s nepovjerenjem u hrvatsko pravosuđe. No, baš zato treba ohrabriti ljude da se stave pod zaštitu suda bez straha. Svim oštećenicima problem je nametnut. Ne radi se o ljudima koji obijesno parniče, već se radi o zaštiti elementarnih ljudskih prava i gole egzistencije. Upravo zato je bitno svakog oštećenika ohrabriti i objasniti mu njegova zakonska prava na sudsku zaštitu. Troškove postupka snosi u cijelosti ona strana koja spor izgubi i to je jedan od razloga što oštećenici moraju znati da imaju zakonsko rješenje koje im jamči uspjeh u sudskom sporu.

Kako zaustaviti već započetu ovrhu?

Vrijednost ovog zakona je što su sudovi – samim podnošenjem tužbe za ništetnost na prijedlog oštećenika u ovrsi – obvezni prekinuti sve radnje prisilne naplate do okončanja sudskog postupka u ništetnost. Takvo rješenje daje jamstvo da se neovisno o novčanoj vrijednosti može tražiti odgoda ovrhe po kojoj su sudovi dužni postupati. Novo zakonsko rješenje jamči i lakše dokazivanje da je vjerovnik zapravo neovlašten i da se ne može pozivati na ugovor temeljem kojeg namjerava provesti prisilnu naplatu jer se radi o činjenici koja je zapravo prethodno pravno pitanje koje sudovi moraju raspraviti prije nego što se provede prisilna naplata.

O koliko je ljudi ovdje riječ, odnosno koliko je oštećenika nelegalnih RBA zadruga u Hrvatskoj?

Radi se o velikom broju osoba. Osobno ih poznajem više od 200, neki su od njih moji klijenti, a postoje informacije da se radi o oko 3000 osoba koje su obuhvaćene ugovorima s neovlaštenim vjerovnicima. Ovakav podatak je zastrašujući kada uzmemo u obzir da se dopustilo da neovlašteni vjerovnici dovedu do egzistencijalne ugroze naše građane. Strašno je da o tome nisu računa vodile one državne institucije koje za to imaju mehanizme. Pri tom mislim na Hrvatsku narodnu banku – kao glavno regulatorno tijelo koje je dužno kontrolirati financijsko tržište i plasman novca. Želim vas podsjetiti da su neki od oštećenika zapravo bili potpuno kreditno nesposobni pa je tim više nejasno kako je moguće da su im krediti odobreni. Otvara se pitanje koja je bila zadnja namjera i svijest neovlaštenih kreditora u takvom postupanju. Uvjeren sam da je izgledna i osnovana sumnja na počinjenje kaznenih djela na štetu oštećenika, ali i po zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske jer se radi o velikom broju oštećenih osoba, što je dovelo do doslovnog sloma i ugroze mnogobrojnih obitelji. Oni su kroz ovršne postupke postali obitelji bez doma, praktički socijalni slučajevi. Sve zbog djelovanja neovlaštenih kreditora. Ovim se zakonom zapravo uspostavlja narušena ravnoteža.

Mogu li građani koji su ranije tužili RBA zadruge i izgubili, sada ponovno tužiti prema novom zakonu?

Da, mogu, jer se radi o novim činjenicama i okolnostima koje nisu postojale u vrijeme donošenja takvih sudskih odluka kada zakonodavni sustav nije poznavao pojam neovlaštenog kreditora. Zato sam uvjeren da će sudovi kroz nove tužbe zapravo zaštititi oštećenike utvrđenjem da takvi ugovori o kreditu ne mogu biti na snazi i obvezujući.

Je li točna informacija da je sve više presuda u korist oštećenika RBA zadruga?

Točno je da je od donošenja novog zakona o ništetnosti pristigao cijeli niz sudskih odluka koji ide u korist oštećenika dok takvih odluka prije nije bilo.

Jesu li im počeli skidati hipoteke s kuća, jesu li početi vraćati preplaćene iznose?

Nepravomoćnim sudskim presudama u korist oštećenika utvrđeno je da su ništetni kako ugovori o kreditu, tako i svi ugovori i očitovanja koja se odnose na taj ugovor pa tako i zasnovane hipoteke koje se imaju skinuti s nekretnina te se čeka pravomoćnost takvih odluka obzirom na uložene žalbe. Tek po pravomoćnosti odluka možemo govoriti o povratu preplaćenih novčanih sredstava.

Tuže li i dalje RBA zadruge novinare koji napišu da su njihovi krediti nelegalni te da je riječ o običnom lihvarenju?

Zaustavljen je trend privatnih tužbi za klevetu i uvredu. Preuzeo sam zastupanje mnogobrojnih oštećenika i osobe protiv koje su pokrenute i kaznene tužbe te sam kroz dokazni postupak zapravo zaštitio i prikazao svu neosnovanost takvih tužbi. Smatram da smo time pokazali jasan stav da nema straha od javno iznesenih stavova.

Zbog čega su masovno tužili novinare i to kaznenom sudu, tražeći visoke novčane iznose, premda ispada da je većina novinara koje su tužili – pisala istinu? Je li cilj bio preplašiti novinare i zaustaviti pisanje o ovoj strašnoj temi?

Istina će uvijek naći put, neovisno o zastrašivanju, ili bilo kakvom pritisku. Stoga smatram da ni jedna privatna tužba protiv novinara neće i ne može zaustaviti da se nešto objavi u interesu javnosti. Dovoljno o tome govori činjenica da je i politika prepoznala snagu ovog problema i zapravo reagirala donošenjem novog zakona, čime je nedvojbeno utvrđeno da su novinari koji su pisali o neovlaštenim vjerovnicima zapravo iznosili istinite činjenične tvrdnje.

Kakvu je ulogu u cijeloj priči imao PR-ovac Krešimir Macan, odnosno njegova agencija Manjgura? Nisu li oni pokušali obraniti neobranjivo, gurajući u medije informacije koje odgovaraju nelegalnim austrijskim RBA zadrugama, a koje su štetile – hrvatskim građanima – od kojih su mnogi izgubili sve što su imali, a mnogi su se ozbiljno razboljeli?

Svatko radi po svojoj savjesti i struci. Ne bih komentirao pojedince jer su zapravo nebitni. Fokusiram se na zaštitu oštećenika koji su radom nelegalnih vjerovnika dovedeni u tešku poziciju. Nisam siguran da je ijedan analitičar ili PR stručnjak uspio zaustaviti glas razuma, odnosno nastojanje da se zaštite oni koji su ugroženi ugovorima o kreditu bez kontrole Hrvatske narodne banke.

Kako komentirate činjenicu da Krešimira Macana – bez obzira na to što je radio za nelegalne austrijske kreditore, a protiv interesa brojnih građana Hrvatske – i dalje zovu kao tobože nezavisnog analitičara u brojne TV emisije na HTV i na druge velike televizije? Je li Macan neovisan analitičar i je li moralno i korektno da on na javnoj televiziji i dalje kroji javno mnijenje?

U pravu su oni koji kritiziraju izbor tema i osoba koje se očituju na pojedine teme. No, to je stvar politike urednika. Ipak, ponekad je tužno gledati da se na nacionalnoj televiziji daje prostor onim temama i komentarima koji zapravo vrijeđaju najugroženije članove društva. Smatram da javni servis mora biti u službi pojedinaca koji su ugroženi pogodovanjem krupnom kapitalu bez pokrića. Da se razumijemo, govorim načelno i sa željom da skrenem pozornost na problem da se kod nas svaka tema politizira i da nemaju svi jednak pristup medijima.

Kakav ishod očekujete u suđenju novinarki Heleni Krmpotić, koju su tužili kaznenom sudu jer je na HTV-u progovorila o mutnim poslovima, odnosno kriminalu i lihvarenju koje je godinama prolazilo nekažnjeno u Hrvatskoj?

Očekujem oslobađajuću presudu jer se radi o novinarki HRT-a koja je zbog interesa javnosti prenijela informacije i činjenične tvrdnje osoba koje su s dokazima i argumentirano izrazili svoj javni stav. Nitko ne može biti kažnjen za javno iznesenu tvrdnju koja u času iznošenja nije bila neistinita već čak štoviše, bila je usmjerena da senzibilizira javnost na gorući problem koji je kasnije – upravo zbog djelovanja javnosti – prepoznat od strane politike.  Sve to je rezultiralo donošenjem zakona ‘lex Škibola’.

Što još je važno znati o Zakonu o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnikom?

To zakonsko je rješenje konačno rješava pitanje svih oštećenika, prvenstveno vezanih kreditnom obvezom prema RBA zadrugama. No, bitno je naglasiti da se predmetni zakon odnosi na sve bankarske i novčarske institucije koje nisu imale dopuštenje Hrvatske narodne banke za poslovanje na teritoriju Republike Hrvatske. Mogu reći da je najveća kvaliteta ovog zakonskog rješenja u njegovoj direktnoj primjenjivosti na sve pravne poslove koji su u svezi s ugovorom o kreditu, ali posebno je bitno naglasiti da on u članku 4. obuhvaća i akte koji su vezani s ugovorom o kreditu pa se tako ništetnost utvrđuje i za ugovore o zajmovima.

Tko je najzaslužniji za činjenicu da je u Saboru napokon donesen jedan zakon u korist građana?

Veliku ulogu i presudan značaj za prepoznavanje problema imali su mediji, koji su glasno prenosili svu agoniju oštećenika koji su prolazili mukotrpne ovršne postupke i koji su upozoravali da je sud prelazio preko činjenice da se sve nekretnine ovršavaju temeljem pravnog posla sa bankarskim institucijama koje su nezakonito, bez suglasnosti regulatornog tijela poslovale na teritoriju Republike Hrvatske! Zaslužni su istraživački novinari poput Helene Krmpotić, koja je kao novinarka HRT-a prošla agoniju jer se usudila zadirati u problematiku poslovanja RBA zadruga i dotaknula je srž problema. Jednako su prošli i drugi koji su se usudili javno progovoriti. Prvenstveno mislim na neke oštećenike koji su istupali javno i govorili ono što novodoneseni zakon upravo označava kao razlog ništetnosti. Pritom mislim na Nenada Koljaju, Mirka Dukića, Darka Granoša i mnoge druge, pa i Nadu Landeku. Svi su oni ukazivali na činjenicu da su takvi ugovori protupravni, da su RBA djelovale bez dopuštenja HNB-a i putem posrednika koji su neovlašteno preuzimali značajne novčane iznose za posredničku naknadu, koja kao takva nigdje nije evidentirana. Svi su upozoravali na činjenicu da na te iznose nisu plaćani porezi te da su nekretnine procjenjivane protivno hrvatskom zakonu, na način da su korisnici kredita u tom dijelu oštećeni jer su prepušteni na milost i nemilost neovlaštenog kreditora. Takve tvrdnje su rezultirale kaznenim progonom i šikaniranjem. Sada napokon svaki oštećenik dobiva zakonsku zaštitu prema kojoj je takav pravni posao ništetan od dana njegovog sklapanja. Dakle, neovlašteni kreditor nema pravo na nikakve kamate, nikakve troškove obrade kredita, kao i nikakva prava potraživanja izvan onog iznosa koji je predao oštećeniku. Ako do danas koji od oštećenika nije uputio tužbu sudu, krajnje je vrijeme da to učini bez odgode. Najugroženiji oštećenici oni su u čijim postupcima se vodi ovršni postupak za prodaju nekretnine i namirenje duga iz ovrhe. U tom slučaju bez odgode treba upraviti prijedlog sudu za odgodu ovršnog postupka s prilogom tužbe za utvrđenje ugovora ništetnim. Sudovi su dužni prekiniti svako daljnje postupanje.

Koliko ste ovrha uspjeli zaustaviti do sada?

Kao punomoćnik uspio sam prekinuti 42 ovršna postupka te vjerujem da ćemo u parničnom postupku uspjeti dokazati ništetnost ugovora i time konačno i definitivno odbaciti sve pretenzije neovlaštenih kreditora da se domognu nekretnina oštećenika.

Što je oštećenicima najvažnije dokazati, da bi dobili spor?

Pojednostavljeno, svaki oštećenik u prilici je kroz dokazni postupak utvrditi da je kreditni posao sklopio s kreditnom institucijom koja nema dozvolu za rad na teritoriju Republike Hrvatske, a koju jedino može izdati HNB. Bitno je da u vrijeme sklapanja ugovora takvo odobrenje nije imao neovlašteni vjerovnik. Nadalje, oštećenik u dokaznom postupku dužan je utvrditi činjenicu da je kreditni posao ili drugi javnobilježnički akt na osnovu ili u svezi s kreditnim ugovorom sklopljen na teritoriju Republike Hrvatske. Ova dva utvrđenja nepobitno će u sudskom postupku dovesti do utvrđenja da je pravni posao – ugovor o kreditu ili drugi pravni akt u svezi s njim – ništetan. A to znači konačnu pobjedu nad neovlaštenim kreditorom, odnosno vjerovnikom kojega predstavlja bankarska institucija koja je plasirala takav krediti i njime dovela u nepovoljan položaj drugu ugovornu stranu. Danas je sasvim jasno da je glas javnosti politika prepoznala, a saborski zastupnik Marin Škibola iskoristio na najbolji mogući način politički utjecaj te je vlastitim zalaganjem uspio iznjedriti zakonsko rješenje koje su sve političke opcije prepoznale.

Bi li se oštećenici trebali udružiti i zajednički pisati tužbe?

S obzirom na veliki broj oštećenika, pristalica sam ideje da se oni organiziraju i okupe zbog ekonomičnog i brzog rješavanja sudskih postupaka. Zadnje što nam treba je različita sudska praksa, do koje može doći ukoliko se u dokaznom postupku ne utvrde pravilno činjenična utvrđenja. Sam Zakon nije sam po sebi rješenje. On je temelj i platforma, odnosno alat s kojim se mogu riješiti problemi oštećenika. Pritom ne treba imati iluzije da će druga strana biti inertna. Zbog toga je jedinstvo svih oštećenika nužno. Vjerujem da će u narednom razdoblju svaki oštećenik dobiti pravnu zaštitu i u tom pravcu savjetujem svakom oštećeniku da zaštitu svojih prava potraži pred sudom uz pomoć stručnih osoba, odnosno odvjetnika. Nisam pristalica prakse da se sudu šalju šprancirane tužbe ili podnesci.

Vidi još:  PREKO HANŽEKOVIĆA POKUŠALI OVRŠITI DIJETE STARO SEDAM GODINA: ‘Otkud im OIB maloljetnog djeteta?!



Vidi još:  PREKO HANŽEKOVIĆA POKUŠALI OVRŠITI DIJETE STARO SEDAM GODINA: ‘Otkud im OIB maloljetnog djeteta?!

Izvor :

dnevno

Komentari

comments