Otišli su planinariti na Ural. Našli su ih raskomadane, bez jezika i očiju. Još uvijek nitko ne zna što im se dogodilo!

Krajem siječnja 1959. desetoro mladih, iskusnih planinara i skijaša zaputilo se u pohod na istočne obronke planine Otorten, na padinu poznatu kao Kholat Syakhl u području sjevernog Urala. Trebala je to biti zabavna, zimska avantura za skupinu mladih koji vole planinu i snijeg. No, nešto je katastrofalno pošlo po zlu.

Kako se mladim alpinistima izgubio svaki trag, pokrenuta je potraga koja je 26. veljače 1959. pronašla njihov kamp. Ono što su spasitelji našli, proganjalo ih je u noćnim morama do kraja života.

šator je bio izrezan iznutra/arhivska fotografija

Šator prekriven snijegom, bio je izrezan iznutra u velikoj žurbi. U njemu su se nalazile cipele i većina odjeće članova ekspedicije. Nikome do danas nije jasno kakav ih je to strah mogao natjerati da napuste šator gotovo goli na temperaturi od -30 stupnjeva. Jedan od njih ponio je i kameru, a ovo je posljednja slika koju je snimio. Ili barem jedina koju nije zaplijenio KGB koji je područje držao zatvorenim tri godine nakon tragedije.

posljednji pokušaj da se snimi ubojica

Ubrzo su pronađena i tijela nesretnih alpinista. Na prvih pet leševa nisu pronađeni tragovi nasilja pa se vjerovalo da su umrli od smrzavanja. No, preostala četiri leša, pronađena četiri mjeseca kasnije, kada je okopnio snijeg, sve su promijenila. Pronađeni su bez očiju i jezika s teškim povredama koje mogla nanijeti samo ogromna sila. Da stvar bude jezivija, svi leševi pronađeni su sa sijedim kosama! Najstariji član imao je 37 godina, dok je ostatak družine bio u ranim dvadesetima.

Planina na koju su se planirali popeti slala im je jasnu poruku da tamo  nisu dobrodošli. Naime, na jeziku tamošnjih domorodaca, Mansi plemena, planina se zove Planina smrti, a mjesto gdje su se utaborili nosi naziv Mjesto na koje se ne ide!

Što se dogodilo u noći 1. i 2. veljače kada su planinari izgubili svoje živote, još uvijek nitko nije otkrio, no mještani lokalnih sela tvrde da su te noći vidjeli narančaste sfere na nebu. Nadalje, dijelovi tijela pronađenih trupla bili su odstranjeni gotovo kirurškom preciznošću, dok su tijela bila neprirodno narančaste boje i pokazivala nenormalan stupanj radioaktivnog zračenja!

Vidi još:  Odgonetnuta misterija Bermudskog trokuta?
unakaženo tijelo Ljudmile Aleksandrovne Dubinine

Mjesto gdje su mladi planinari tragično skončali danas se zove Djatlov prolaz, u čast vođe ekspedicije, Igora Aleksejevča Djatlova, a ostatak ekipe činili su studenti i diplomanti s Uralskog politehničkog fakulteta, osam muškaraca i dvije žene:

Zinaida Aleksejevna Kolmogorova, Ljudmila Aleksandrovna Dubinina, Aleksandar Sergejevič Kolevatov, Rustem Vladimirovič Slobodin, Jurij (Georgij) Aleksejevič Krivonišenko, Jurij Nikolajevič Dorošenko, Semjon Aleksandrovič Zolotairov te Rus francuskih korijena Nikolaj Vladimirovič Thibeaux-Brignolles.

Deseti član ekspedicije, Jurij Jefimović Judin, čudom je izbjegao zlu kob svojih prijatelja jer je dan uoči polaska dobio gripu! Umro je 2013. u dobi od 76 nadživjevši svoje prijatelje za više od pola stoljeća.

Oko toga što se zbilo te kobne noći na planini, kruže mnoge teorije, a dominiraju one o NLO-ima i ruskim vojnim pokusima. Detalje o ovom događaju koji zvuči kao epizoda Dosjea X, ali je na žalost istinit.

Autor:MiMi

Izvor :

dnevno

Komentari

comments