Ovaj tekst sadrži riječi neprimjerene osobama ispod 18 godina

Ovaj tekst sadrži riječi neprimjerene osobama ispod 18 godina

George Clooney.
Moj omiljeni glumac, bisernog smješka, šarmantne rupice na bradi, san mnogih žena.
Koliko puta ste prevarile svoje partnere maštajući o njemu?


Davne 2002 godine snimio je film Ispovijest opasnog uma, u originalu „Confessions of a Dangerous Mind” iliti “Ispovijest opasnog uma”
Film nije tema ovog teksta.
Samo asocijacija.

Na ispovijest opasnog uma. Možda i nije opasan, ali onda je bolestan.
Trećeg nema.

Upozoren sam danas na članak o g. Ladislavu Ilčiću, od milja u puku aklamacijom nazvanim Nedrk.
Zbog čuvene izjave da nikada u životu nije majmuna udario po glavi, iliti stručno rečeno, nikada nije drkao.
Čak niti u sakristiji, nakon mise dok se presvlačio.
Možda su ga drkali njemu, dok je on stoički trpio i stajao?
Kakvo govedo moraš biti da o tome pričaš u javnosti, pred kamerama.
Drkanje samo po sebi, osim ako nisi manijak i ekshibicionist, ili porno glumac, je poprilično intimna radnja, o kojoj se uglavnom ne priča. Ako se priča, to se uglavnom ne radi pred kamerama.
Osim ako nisi totalna lujka i luzer.
Dakle, znamo sto posto da gospodin Iličić nije nikada bolovao od kupaonskog lakta, da nije laktom razbijao pločice u kupaoni ili zahodu.
Što je vrlo pozitivno.
Pločice su mu djevice.
Sam članak, već od opreme (naslova) je zabavan.
U naslovu je tvrdnja gospodina Ilčića da „Rodna ideologija je opasnija od komunizma, ja neću biti žena!“
Naravno da neće.
Ima tu dosta očitih razloga zašto neće.
Prvo, onda više ne bi bio Nedrk, nego eventualno Nerajc. Što podsjeća na nerast, a g. Ilčić nije svinja.
Zar ne?


Drugo biti žena, nije stvar volje ili nevolje, osim kod onih jadnika kojima se priroda poigrala, udijelivši im raštelani genetski raspored u suprotnom tijelu.

Raspizdio me članak, jer sam unatoč jazu u godinama, bio dobar prijatelj sa pokojnim biskupima Cirilom Kosom, Josipom Arnelićem i Srećkom Badurinom, sa kojima sam proveo sate i sate u razgovorima o svemu i svačemu.
Prepričavali smo moje susrete sa Titom, Đilasom i Mihailom Taljem, bez ikakvih ideoloških niti bilo kakvih ograničenja.
Moram priznati da sam bio imrepsioniran veličinom njihovog uma i tolerancijom, svako do njih je znao za moja opredjeljenja.
Nikada nije bilo isključivosti, pokušaja nametanja autoriteta.
A gospodin Nedrk, nesuđeni Nerajc, je taj svoj „nastup“ imao na tribini koja je održana u organizaciji Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika ‘Biskup Srećko Badurina’ u šibenskoj su knjižnici na tribini ‘Istina o Istanbulskoj konvenciji’.
Prosvjetni djelatnici u udruzi časnog imena pljunuli su na ime onoga čije ime nose.
Mora da se moj jadni msg. Srećko sada jadan okreće u grobu, što se sve provodi pod njegovim imenom.
Gospodin Ilčić izvodi bukakke po licu blagopočivajućeg biskupa.

Pa tako violinist HRT-a, potpuno bahato izjavljuje „Ona nema (rodna ideologija) znanstvenu potkovu koja bi ju držala već se širi kao politička paradigma.“
Punim autoritetom, kao što štela žice ne violini.

A u znanstvenu potkovu se razumije ko Marica u krivi kurac.

Ma sve ja razumijem, postoje ljudi slični njemu, koji su ga izabrali sebi nalik.
Ali, žeđ medija da takvim likovima daju prostora…
Pa makar i po cijenu profita
Čudna mi je.

Spectator



Izvor :

Spectator

Komentari

comments