Ovo nije izborni inženjering. Za bit inženjeringom, treba bit inženjer. Ovo je izborno kokošarenje.

Vozio sam dugo.

I došao u drugi svijet.


Arlberg, mjesto na granici Lichensteina i Austrije.
Samo mjesto je na puno većoj nadmorskoj visini od Sljemena, na primjer. 
Krovovi kuća lijepo uređenih fasada pokrivenih snijegom. Sa svih strana je okruženo planinama. Gore ima skoro metar i pol snijega, ovdje ne baš, pola metra.
Nakon cjelojutarnje šetnje po okolici, kobasice sa kiselim kupusom. Moje omijeno Oberlandner pivo.
Hladno. 
Sjedim vani na terasi. Toplo odjeven, izvaljen poput guštera na zimskom alpskom suncu.
Hladan zrak, pomiješan sa dimom cigarete kao da me sječe po pola. 
I kilometarski sam daleko .
U posve drugačijem svijetu gdje sve funkcionira.
I u ovoj vukojebini na skoro dva kilometra nadmorske visine radi i Internet. Poput ulja gusti hladni schnaps
Pijuckam. 
Odmakao sam se od svega. Od NJE, od Plenkija, od HDZ-a, SDP-a, Bandića. Gdje koji mail, lunjam lijeno po portalima.
Javljaju mi da je na nekim mjestima prošli tjedan na izborima u SDP u glasalo stotinjak ljudi, da je bilo i do 30% nevažećih listića.
Da su se glasovi brojali po pet šest sati, jer je neki lumen u formulu za izračun preferencijalnih glasova ubacio formulu za izračun putanje satelita do Jupitera.
Bauk?
Sve to matematičko preseravanje liči na tipa koji je u stanju u izbore u stranci uvesti i vađenje dvadeset i sedmog korijena, a nije mogao srediti izborni zakon u državi kada je to mogao.
Srećom da nije.
Izbori bi trajali vječno, jer bi izborna povjerenstva radila izračune dvije do tri godine.
Pa su se tako na Peščenici po formuli putovanja astronauta za Jupiter računali frajere koji će biti u predsjedništvu i odboru.
Sve da bi izabrali iste. Jer, na listama su uvijek isti.
Jedino što se mijenja to su glasači. Na Donjem gradu, dakle, urbanom centru Zagreba, gdje obitavaju još uvijek pravi purgeri i zagrebačke frajle, smanjen je broj komunista radi neplaćanja članarine.
Pa su izbrisani stari članovi koji iz razno raznih razloga nisu plaćali članarinu. Neki jer nisu htjeli, neki jer su ”zaboravili!, a kako je članstvo SDP-a više gerijatrijsko nego mlado, neki su zaboravili promijeniti status, pa se voda kao da rade a u penziji su već petnaestak godina. I razlika im je svaki mjesec petnaest kuna.
No nema veze.
Na izborima su se pojavili novi. Novi članovi za koje nitko ne zna tko su, što su, odakle su, kada su se upisali. Svi odreda nezaposleni, sa članarinom jednu kunu.
Upisali se u stranku koja nije na vlasti, niti će biti bare, još pet šest izbornih ciklusa, entuzijastički.
Pred izbore.
Moš mislit.
Ovo nije izborni inženjering.
Za bit inženjeringom, treba bit inženjer.
Ovo je izborno kokošarenje.
Jer, autori takve strategije su kokošari.
No, sve je to dobro.
To je samo uvod. Na slijedećim izborima pobjednik će biti onaj koji će osvojiti oko 107% glasova.
A protukandidata neće biti.
Čitam da se cijeli civilizirani svijet zgraža reakcijama ne samo onih pogubljenih u Vladi i totalno dezorijentiranoj NJOJ.
Zgražaju se nad svim Hrvatima radi ponašanja nakon presude.
Ne Horvatinčiću, nego bosansko hercegovačkim generalima. Njihova presuda je postala egzistencijalno pitanje u Rvata.
Ovdje je isto kao i kod nas, vrijeme adventa.
Katolička su zemlja, vrlo katolička.
Crkva se zove rimokatolička crkva.
Sve je okićeno, glavni trg je preplavljen svime i svačime. Ugođaj Božića se osjeti na svakom koraku.
Ljudi se vesele, smiju se.
A u Zagrebu u centru, na Banovom spomeniku plakat. Osuđeni RZ. I tisuće svijeća u adventsko vrijeme, vrijeme veselja, mira i sreće.
Nema veselja, mira ni sreće. U katoličkoj zemlji, vrlo katoličkoj.
Crkva se zove Crkva u Hrvata.
Možda je u tom cijeli zajeb?
Čitam dalje.,
Pa ondak su ljudi skupljali nekakvu pomoć, da bi pomoć ministrica uz pomoć one pomoćnice guzičarke u tri broja manjoj suknji, Mađerić to lijepo podijelila u naravno, crkvenom vrtiću.
Popovi lopovi.
I oni drugi koji su im to sve donijeli. To je sve objavljeno u sklopu hibridnog ratovanja.
Taj hibridni rat nanosi i veliku štetu Nedrku Ilčiću i Markićki, jer im Facebook ne dozvoljava veličanje diplomiranih ratnih zločinaca.
Mamu im hebem fejsbukovsku orjunašku.
Taj Cukenberg je Srbin, traktorist, orjunaš, štono bi rekla ONA.
Od kulture ne događa se ništa. Osim što je nagrađivana književnica Nives Celzijus objavila pjesmu ”kad Nives kaže vamos, momci trče kao Ramos”.
Koliko momaka, ne kaže književnica.
Da li je u pitanju simultanka?
Ili samo redaljka?
U nogometu ništa novo. Žao mi je momaka koji su pokušali pišati u vjetar, pa im se pišaća lijepo vratila u lice.
A Glava sutra najavljuje live stream na svom FB profilu.
Pa će biti nabijanja, jebanja majke i svega uobičajenog za nejga u ovo božićno vrijeme.

Za sada dosta.
Još par kilometara šetnje, pa u toplom apartmanu večera.
Prava hrvatska.
Najveći lonac sarme je na terasi.
Pa čaša vina.
Vrela kaljeva peć…
Brzo će doći slijedeća srijeda. Pa povratak.

Na žalost!

Izvor :

Spectator

Komentari

comments