Politizacija Agrokora – tako i treba

Politizacija Agrokora – tako i treba

U zemlji besmislica, gdje svatko tko se dočepa mikrofona i kamere lupa stvari kojih bi se sramila i djeca od osam – devet godina pod krinkom nekakve imaginarne demokracije, svi su pozvani nešto pametno reći o Agrokoru.


Od one floskule koju je davno patentirao Mesić ”neka institucije rade svoj posao”, pa do najnovije ”Ne smijemo dozvoliti politizaciju Agrokora!”
Zadržimo se na ovoj drugoj, jer je davno, svaki dan bezbroj puta dokazivano da institucije ne rade svoj posao.
Od vremena uspješnog cvjećara, koji je u startu potro svu ozbiljniju konkurenciju, Ivica Todorić i njegova firma rastao je uz pomoć države.
Nije njemu država izlazila u susret..
Izlazili su političari. 
Taj soj ljudi koji su iz sirotinjskih cipela, jer si od svoga znanja i svoga rada nisu ni mogli kupiti bolje, čudesnom igrom sudbine postali su netko i nešto.
Postali su moćni.
Armija moćnika, ljudi sa utjecajima, koji uz diskretne večere u skupim restoranima ugovaraju nekome (ovaj puta Todoriću) povlaštene uvjete poslovanja.
U državi postoji bezbroj institucija koje bi trebale pratiti rad i način poslovanja, koji bi trebao biti u skladu sa zakonom.
Sve te Narodne banke, HANFE, AZTN-a, Fine, Porezne uprave, Državne revizije, MUP, DORH, USKOK, komore…, Ministarstva, ne samo gospodarstva, (što su radile inspekcije rada na neprekidne prijave o kršenjima prava radnika?)
Sve čelne ljude tih institucija imenuje politika. Što se bolje uvučeš u guzicu onima na vlasti (bez obzira na boju) veće su ti šanse da napraviš karijeru na vrhu ili pri vrhu jedne od tih firmi, a i mnogima agencijama koje moraju davati nekakva mišljenja analize o radu poduzeća, između njih i Agrokora?
Agrokor se jako dugo ponašao jednako.

Jedino što je bila konstanta, bilo je Agrokorovo bahato ponašanje.
Cijedio je dobavljače, poput limuna, onako iscijeđenima nije im niti plaćao, ili je plaćao u naturi, godinama nakon dospijeća fakture.
Cijedio je radnike, tjeralo blagajnice da zimi čiste snijeg sa parkirališta malenim lopatama. Sve prijave protiv njega dolazile su na stol Vesni Knežević, predsjednici Sindikata trgovaca, koja je, nakon što je pukla bruka oko neke love koju je zloupotrijebila, mrtva hladna prešla na rad u Agrokor. Za vrijeme svoga rada kao šefica sindikata nije reagirala niti na jednu prijavu protiv Agrokora, pametno investirajući u svoju budućnost.
Nikada niti jedna inspekcija nije ušla u Agrokor i prebrojila stanje blagajne i usporedila ga sa ispisom prometa i zbog dvadeset kuna zatvorila dućan, kada je to masovno radila sitnim trgovcima, ugostiteljima u sred turističke sezone. Za jednu kavu zatvarali su lokale.

Da bi inspektori došli do toga lokala, morali su proći barem kraj dva tri Agrokorova objekta.
Ali nisu.
Kada su novine, bilo koje pisale nešto loše o Agrokoru, najvećem oglašivaču?
Kada se na bilo kojoj televiziji moglo nešto čuti o Agrokoru, osim naravno u reklamama, koje su se vrtjele svakih pola sata?
Sve nabrojene segmente oduvijek je kontrolirala politika.
Politika je odlučivala o svemu.
Politika je nježno i pažljivo zalijevala Ivicu Todorića i njegovu ekipu, tepajući im i podilazeći mu cijelo vrijeme.
Omogućavala mu sve što mu se prohtjelo.
Svi su žmirili. Ništa nisu vidjeli, ništa nisu čuli.
Sada se svi čude ko pura dreku.
Sigurno mu nije pogodovala nekakva Barica iz Zlatar Bistrice.
Ne nije.
I zato, ja smatram da se slučaj Agrokor mora politizirati.
Dapače, političari moraju pojasniti dosta stvari.

Jedino, kada bi im još Ivica Todorić dao neke podatke, bacio kost.
Ali, naravno da se to neće dogoditi.

Spectator

Vidi još:  Obiteljski nasilnik širi ljubav na katoličkoj televiziji

Izvor :

Spectator

Komentari

comments