Pope Košiću, tko je ono štitio udbaše?

U SVOJEM govoru u Krašiću, 1924. godine, Stjepan Radić je govorio: „Kada naši biskupi pišu političko pismo i kad hoće da budu hrvatskom narodu političke vođe, moja je i naša dužnost da to prosudimo i ako treba i osudimo“. Jer jasno je – biskupi su vjerski vođe. U katoličkoj crkvi, obzirom na njenu univerzalnost, vjerski […]

image_pdfimage_print

U SVOJEM govoru u Krašiću, 1924. godine, Stjepan Radić je govorio: „Kada naši biskupi pišu političko pismo i kad hoće da budu hrvatskom narodu političke vođe, moja je i naša dužnost da to prosudimo i ako treba i osudimo“.

Jer jasno je – biskupi su vjerski vođe. U katoličkoj crkvi, obzirom na njenu univerzalnost, vjerski su vođe svih katolika neovisno o njihovom političkom, nacionalnom i vjerskom opredjeljenju. No, kada biskup na vjerski blagdan s oltara popuje o dnevnoj politici, zaziva jedne, kudi druge, pa još i lupa o nekim listama nepoćudnih, onda je, kako bi Radić rekao, „moja i naša dužnost da to prosudimo i ako treba i osudimo“.

Sisački biskup Vlado Košić, sav u bijelom i zlatu, povodom blagdana Velike Gospe, manirom selskog popa pomiješao je sve – i Majku Mariju i Heroda i lustraciju i dnevnu politiku. Bijaše to govor za povijest – ali ne onu vjersku, već kako se vjera upotrebljava i zloupotrebljava u dnevnoj politici i to na vrlo podao način. Pop Košić, umjesto da ako mu se priča o polici ode u stranku i bude aktivan politički, gdje već to hoće – koristi oltar na vjerski blagdan da bi se obračunavao s političkim protivnicima. Naravno – jer mu politički protivnici na taj način i na tom mjestu ne mogu odgovoriti da jednostavno rečeno – lupa.

Jugo-komunističko naslijeđe

Kaže pop Košić: „Utecimo se Majci Mariji s molbom da nam izmoli da na vlast dođu čestiti ljudi, oni kojima će na prvom mjestu na srcu biti zajedničko, a ne njihovo osobno dobro. Koji će biti hrabri obračunati se s financijskom i političkom korupcijom, koji će nas već jednom osloboditi jugo-komunističkog nasljeđa te provesti lustraciju da ne moramo gledati u Njemačku, već da sami odbacimo one koji su, poput kralja Heroda, činili zločine nad našim narodom i tolika desetljeća ga progonili te se i danas osjeća robom u vlastitoj zemlji, koja jest oslobođena ali nije očišćena od prljavština starih laži i nametnutog nam beznađa“.

Istina je da je lopovluk u Hrvatskoj zaista barem dijelom nastao kao posljedica „jugo-komunističkog nasljeđa“, jer u sustavu gdje je bilo normalno da se usitno krade, od uredskog materijala do alata, do veće krađe je samo veća cifra. No, mogao bi pop Košić malo i pogledati tko je bio na vlasti 90-tih, tko je u Saboru imao apsolutnu većinu kada je napravljena pretvorba i privatizacija i kako su firme mijenjale vlasnike dok su radnici bili na ratištu.

Bio je istina jedan komunist, Hrvat, Bosanac, čestit čovjek, Ante Marković koji je krajem 80-tih progurao Zakon o društvenom kapitalu, koji je omogućio privatizaciju. Prema Markovićevim zakonima su, primjerice, pretvorene i privatizirane Tvornica duhana Rovinj (TDR) i Zagrebačka banka u tadašnjoj SR Hrvatskoj. Pitajte bilo kojeg tadašnjeg radnika TDR-a, koji sada ima po 5-8 milijuna kuna vrijedne dionice što misli o tome.

Taj Zakon je stavljen izvan snage negdje 1991. i krenuo je model privatizacije koji je krenuo. Sjećate se pope, tko je donosio te zakone 1991. i odobravao lopovske privatizacije?

Ma kakvi udbaši, to su hrvatski dužnosnici!

Nastavlja dalje pop Košić: „Lustrirati znači osvijetliti: svjetlom Evanđelja, Kristovim svjetlom, koje nam je dala Marija trebamo osvijetliti svoju prošlost i sadašnjost te otkriti što je ono što nas čini nesposobnima za budućnost i to odbaciti. To možemo učiniti na predstojećim izborima”, ustvrdio je biskup te dodao da 3. kolovoza u Njemačkoj nisu osuđena tek dvojica udbaša nego čitav jugo-komunistički sustav koji je ubijao hrvatske domoljube u inozemstvu“.

Vidite, pope, kao što svijet nije star manje od 6000 godina (starost Zemlje prema Svetom Pismu ne može biti veća od 6000 godina), tako ni povijest ne staje 1990. godine.

Vratimo se na 1991. godinu. Hrvatskom vlada HDZ. U potpunosti. Polupredsjednički Ustav i većina u Saboru omogućavaju HDZ-u da Hrvatskom vlada kao svojim lenom. U to doba Hrvatska ima Drugu Vladu Republike Hrvatske – predsjednik Vlade je Josip Manolić. Nije tajna gdje je bio u bivšoj državi. Na mjesto pomoćnika ministra obrane, dakle iznimno važno mjesto u to vrijeme, imenovan je dana 4. ožujka 1991. Josip Perković. Istog dana zamjenik Ministra obrane postaje Gojko Šušak.

Dakle, Perković je visoko rangirani dužnosnik Vlade – i to ne SDP-ove, HSS-ove, Mostove ili neke pete – već upravo HDZ-ove. Štoviše, tu povijest ne staje! Perković je od strane HDZ-a unaprijeđen: Šušak predlaže da se Perkovića na neki način stavi izvan fokusa – na način da ga se unaprijedi, tj. da u osvit oružane agresije postane prvi čovjek vojne obavještajne službe!

Šušak govori za Globus iz 1992. godine: „No, kad ste već spomenuli Perkovića, osobno sam molio Josipa Manolića da ga zaposli na nekom mjestu gdje nije toliko izložen ljudima koji su stizali iz emigracije i inozemstva. (…) Perković je premješten, dobio je zadatak da formira obavještajnu službu Ministarstva obrane“.

Usudili bismo se reći da je taj Perković u doba HDZ-a obavljao čak i odgovornije dužnosti nego u doba kada je vladao Savez Komunista Hrvatske. Formirati obavještajnu službu Ministarstva obrane u osvit rata se daje samo ljudima od najvećeg povjerenja. Kada su Perkovića i smijenili – Šušak ga uzima za savjetnika.

Nadalje, Perković 1996. postaje savjetnik u Hrvatskoj izvještajnoj agenciji. Hrvatska izvještajna služba (kratica HIS) bila je služba unutar Ureda za nacionalnu sigurnost sa zadaćom obavještajnog rada izvan državnog područja Republike Hrvatske. Utemeljitelj i ravnatelj HIS-a od 1993. do 1998. godine, bio je Miroslav Tuđman, sin predsjednika Franje Tuđmana.

Vidite, pope, nema nikakvog razloga da ne provedemo lustraciju, no što ne bismo onda obuhvatili i 90-te, jer ne treba zaboraviti i što je rekao stari HDZ-ov kadar, Vice Vukojević, 2013. godine za Slobodnu Dalmaciju: „Da, na žalost, i Šušak je štitio Perkovića, a razlozi mi nikada nisu bili jasni. Perkovića su se plašili i mnogi drugi u vrhu HDZ-a, a jasno je što je bio uzrok njihova straha. Neki su ga otvoreno štitili, jer su bili s njim otvoreno agenturno povezani“. I samom Vukojeviću su htjeli napakirati lažnim optužbama – stoga nema nikakvog problema da sve to razjasnimo, ali zašto bismo se zadržali samo na „jugo-komunističkom sustavu“? Juga je propala ima četvrt stojeća.

Nego stvarno, kako biste vi pope nazvali sustav u kojem Perković (nepravomoćno osuđen, pa bi vam trebalo biti jasno da je u pitanju još uvijek nevin čovjek!) napreduje bolje i više nego u doba „komunizma“ i gdje ga štite najviši nositelji dužnosti, od svemoćnog ministra Gojka Šuška do, čini se, i Franje Tuđmana? A to da je visoko pozicionirani djelatnik OZNA-e, Josip Manolić, bio predsjednik Vlade nakon 1990. godine, kao uvaženi član HDZ-a, to ste, pope, zaboravili?

Znamo i mi kakva je bila Jugoslavija

Nastavlja pop Košić: “To nije dovoljno jasno rečeno, zato ponavljam: osuđena je komunistička Jugoslavija kao teroristička država i njezin komunistički režim kao zločinački jer je ubijao Hrvate i u inozemstvu!“

Činjenica je da je Jugoslavija bila totalitarna država i činjenica je da je ubijala političke protivnike, što je zločin. No, teroristička država? Poput primjerice nepriznate Islamske države danas? Sumnjam. Izgradilo se u toj državi dosta, imali smo hrvatsku zastavu, grb na zgradi Sabora, himnu Lijepa Naša, škole, vrtiće, čak je i dosta ljudi imalo posao, išlo se u škole, crkva je uredno obavljala svoje vjerske poslove – to što je država totalitarna ne čini je naime terorističkom. Uostalom, kako je Tuđman primijetio, Jugoslavija je tada bila najmanje loša mogućnost, dobrim dijelom upravo i zato što se NDH našla na gubitničkoj strani:

„Riječ je, naime, o tome da se sa ZAVNOH-om utemeljenom Federalnom Državom Hrvatskom – hrvatski narod na kraju Drugoga svjetskog rata našao na strani pobjedničkih demokratskih sila. A to je bilo od dalekosežne povijesne važnosti. Ako ne može biti dvojbe da je hrvatski narod skupo stajalo uspostavljanje Titove jugoslavenske federacije, onda se još manje može dvojiti o tome da bi bez SR Hrvatske njegova sudbina bila neusporedivo teža. Da nije bio i na strani pobjednika, hrvatski narod, nakon propasti NDH s osovinskim silama, ne bi mogao izbjeći plan četničkog genocida, posljedice kojega su mogle biti katastrofalne. Osim toga, nikada se ne smiju smetnuti s uma povijesne zasluge zavnohovske Hrvatske (što će reći hrvatskih komunista i partizana) što je u Ustav Hrvatske konačno ušla Istra te vraćena Rijeka i Zadar, Cres, Lošinj i Lastovo“ (Franjo Tuđman, Govor na I. Općem saboru Hrvatske demokratske zajednice, Zagreb, 24. veljače 1990.).

Vidite pope, ta Jugoslavija kakva god da je bila, bila je bolja od tadašnjih mogućih alternativa: kralja Petra II Karađorđevića (koji bi se kao monarh uredno petljao u crkvena imenovanja) ili, da su prevladali Rusi – imali bismo neku kopiju Čaušeskog umjesto Tita. Ovako smo ipak 1974. dobili Ustav SRH gdje je među ostalim pisalo: „Socijalistička Republika Hrvatska je država (…) Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda (…)“. Upravo radi Tuđmana i drugih koji su djelovali u toj Jugoslaviji, gradeći temelje državne neovisnosti Hrvatske.

Neovisnost smo izborili kada je to bilo moguće – i kada su se raspale i druge federacija poput Čehoslovačke i Sovjetskog Saveza. Ponavljam – Jugoslavija je bila totalitarna zemlja, ali bilo je bolje nego u SSSR-u i cijelom istoku, i to je povijesna istina. Tuđman je o tome dovoljno rekao i pustio je Jugoslaviju povijesti, pa nema razloga da se danas na nju osvrćete. Posebno ne na vjerski blagdan, s oltara.

Tko je ono koga štitio?

Kaže pop Košić dalje: „Stoga danas više ne mogu Hrvatskom vladati oni koji su štitili i štite ubojice i taj zločinački režim. To treba jednom zauvijek prestati!“

Oni koji su bili u vlasti 1983. kada je Đureković ubijen (inače, ubijen je više zato što je znao puno o mafijašenju oko nafte tadašnje komunističke vlasti nego zato što je bio politički emigrant), danas su gotovo svi mrtvi. Ti više ne vladaju ni na koji način.

No, Perković je bio pomoćnik ministra, pa osnivač vojne obavještajne službe, pa službenik SIS-a, tko ga je onda štitio? Slažete li se pope da oni koji su štitili Perkovića 90-tih ne bi smjeli biti u vlasti? Uostalom, znate li kada je došla tjeralica za Perkovićem?

Da ne bi bilo da opet nešto Index „podmeće“, citirat ću Slobodnu Dalmaciju, 12.6.2009.: „Njemačka policija (Bundeskriminalamt) na svojim je internetskim stranicama u četvrtak objavila tjeralice za Zdravkom Mustačem (1942.), Josipom Perkovićem (1945.), Ivanom Lasićem (1934.) zvanim Gorankić te Borisom Brnelićem (1938.). Četvorka se traži, jer su kao agenti tadašnje jugoslavenske tajne službe Udbe sudjelovali u ubojstvu hrvatskog emigranta i nekadašnjeg direktora “INA-Marketinga” Stjepana Đurekovića 1983. godine. (…) Ova najnovija tjeralica samo je dopuna prijašnje tjeralice njemačke policije koja je 11. prosinca 2005. raspisana samo za Perkovićem zbog likvidacije Đurekovića. I tada se za informaciju o njemu nudilo pet tisuća eura, a sada je tjeralica proširena i na Mustača, Lasića te Brnelića“.

Da vidimo tko je onda štitio Perkovića – nećete pope vjerovati, ali 2005. godine na vlasti je HDZ – tadašnju Devetu Vladu tada vodi Ivo Sanader, HDZ. Nitko nije ništa napravio da se Perkovića izruči. Kada je stvar postala prilično vruća, 2009., godine, tu je Deseta Vlada, bila je koalicijska vlada sastavljena od HDZ-a, HSS-a, HSLS-a i SDSS-a, te ima koalicijski sporazum s manjinskim zastupnicima i HSU-a. Predsjednik Vlade je opet Ivo Sanader, HDZ.

Naravno, možemo pričati kako je Perković bio naš državljanin, a naši državljani se ne izručuju, no to opet nije bilo problem da Gotovina ode u Haag, pa da se htjelo – moglo se nije Ustav Sveto pismo, je li tako? Tko je dakle sve te godine štitio Perkovića? SDP sigurno nije.

Liste nepodobnih

I na kraju kaže pop Košić: „To treba jednom zauvijek prestati! Možda bi bilo dobro poslušati jednog bivšeg narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru koji je predložio da se objavi popis svih onih koji su u Saboru 28. lipnja 2013. glasali za zakon o zaštiti udbaša ‘pa da birači na skorim izborima znaju kada budu glasovali tko su bili zaštitnici ubojica i zločinaca’ i nipošto njih ne biraju“.

Dakle, pop se na kraju petlja izravno u politiku, a još bi i neke popise i liste – nagledali smo se pope zadnjih 100 godina prilično popisa i lista u ovoj zemlji i nikome nisu ništa dobroga donijele, samo prijetnje, krv, ubijanja i protjerivanja. Vjerujem da bi Isus prvi spalio bilo kakve liste i popise ljudi gdje se grupiraju po političkoj ili drugoj sličnoj osnovi.

Taj pokušaj iz 2013. s „Lex Perković“ je bio i politički i pravno prilično blesav – no s druge strane, znate li drugu državu koja izručuje svoje špijune? Da smo država kako spada, onda bismo svoje prljavo rublje rješavali ovdje, a ne u Njemačkoj.

No, ako ćemo popis tko je koga štitio – zašto se ograničiti samo na  Sabor 28. lipnja 2013., zašto ne sve od 1991. koji su na bilo koji način štitili ili na drugi način pogodovali Perkoviću? Pa da malo vidimo tko je sve u HDZ-ovoj vlasti 90-tih imao veze s nekadašnjim službama?

Pogrešno smo shvatili biskupa!

Perković je izručen 24. siječnja 2014., za vrijeme Vlade lijeve koalicije, dok je za vrijeme HDZ-a bio ugledan građanin i cijenjeni državni dužnosnik, SDP je s otezanjem izručenja uspio niti pola godine, HDZ je uredno držao Perkovića u Hrvatskoj dva mandata, da i ne spominjemo sva ta imenovanja prije – pa kome je onda Perković bio važniji?

Dok je vladao HDZ, ti Perkovića i štitiše i unaprijediše i zaštitiše, dok ga ovi s ljevice utrpaše u avion pa za Njemačku. Tako da čini se, većina nas je pogrešno shvatila govor biskupa Košića – on, koliko se može shvatiti, poziva da se upravo HDZ-u ne da niti jedan glas.

No, uostalom, te finese možda nisu ni važne. Duhovnom vođi ne trebaju ni pozivi na popise, ni pozivati na političke podjele, niti gledati lijevo ili desno, a pogotovo ne izravno pozivanje za koga glasati. Politici nije mjesto za oltarom.

Uostalom, tko ste vi, pope, da sudite?

Share Button
Izvor :

Index.hr

Komentari

comments

You may also like

By 

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li dalicom.eu koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi dalicom.eu i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Dalicom.eu ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na dalicom.eu. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Dalicom.eu koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti dalicom.eu koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Dalicom.eu koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja dalicom.eu ili partner omogućuje se putem kolačića koje dalicom.eu, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close