Pročitajte zapanjujuću analizu New York Timesa o Jugoslaviji iz 1985.godine

FERGUS M. BORDEWICH, novinar New York Timesa koji se specijalizirao za područje međunarodnih odnosa, u svibnju 1986. objavio je članak o Jugoslaviji tog vremena. Najinteresantnije dijelove njegove analize prenosimo u nastavku. “Na 9. svibanj 1985. kolone vojnika i mornara koračale su centrom Beograda, glavnim gradom Jugoslavije. Mlažnjaci su prelijetali iznad njihovih glava. Topništvo i oklopna vozila […]

image_pdfimage_print

FERGUS M. BORDEWICH, novinar New York Timesa koji se specijalizirao za područje međunarodnih odnosa, u svibnju 1986. objavio je članak o Jugoslaviji tog vremena.

Najinteresantnije dijelove njegove analize prenosimo u nastavku.

“Na 9. svibanj 1985. kolone vojnika i mornara koračale su centrom Beograda, glavnim gradom Jugoslavije. Mlažnjaci su prelijetali iznad njihovih glava. Topništvo i oklopna vozila prolazili su kraj tribina punih čelnika bivših jugoslavenskih republika, članova jugoslavenske jednostranačke vlade te veterana partizanskog rata protiv nacista.

Bila je to prva vojna parada u Jugoslaviji u deset godina, teatralni prikaz moći i nacionalnog jedinstva kakav se rijetko viđao. Povod? Iskazivanje počasti krvavoj partizanskoj pobjedi u Drugom svjetskom ratu. Valovi vojnika i naoružanja kretali su se prema portretu Josipa Broza Tita, oca jugoslavenskog komunizma, koji se nadvijao iznad svečanosti. U uredu koji se nalazio uz trasu mimohoda, urednik dnevnog časopisa Borba prokomentirao je situaciju: “Morate ljudima dati da slave nešto”.

Kad je Tito preminuo 1980. godine, nakon više od tri desetljeća na čelu nacije, svijet mu se poklonio. Veliki broj svjetskih vođa pohodio je njegov pogreb. Tito je dobio veliku podršku Zapada zbog svojeg otpora i prkosa Staljinu 1948. godine. S druge strane, uživao je i veliku podršku Istoka zbog svoje odanosti ideji međunarodnog socijalizma. Usto, imao je i podršku zemalja u razvoju zbog svoje uloge u pokretu nesvrstanih.

U Jugoslaviji, Tito je bio vrhovna ikona nacije, gotovo mitoloških proporcija. Ujedinio je zaraćenu zemlju, postigao mnogo na području obrazovanja i industrije te institucionalizirao sustav radničkog samoupravljanja, koji su jugoslavenski komunisti smatrali esencijom pravog socijalizma”.

Ono u čemu je Tito podbacio

“Ipak, Tito je podbacio u stvaranju dugotrajnog osjećaja nacionalnog jedinstva i svrhe u Jugoslaviji. Regionalni čelnici Jugoslavije bili su više zainteresirani za interese svojih vlastitih republika nego za naciju kao jedinstvenu cjelinu.

Šest godina nakon Titove smrti, sukobi i ljubomore koji su bili potisnuti pod titoističkim mitom iskočili su na površinu. Jugoslavija je danas poprište sukoba nacionalizama, religije u usponu, ekonomskog kaosa, birokratske paralize, pluralista koji žele rastaviti jednostranačku državu te neostaljinista koji se bore protiv njih.

Iako je čak i danas službeno zabranjeno kritizirati Tita, upravo su njegove politike krive za nevolje ove zemlje. U ranim 1970-im godinama, njegove čistke liberala i inovatora iz Komunističke partije ostavile su traga.

“Da je Tito umro krajem 1960-ih, otišao bi u povijest kao mnogo veći čovjek. Nakon tog vremena, kočio je reforme”, komentira jedan beogradski intelektualac anonimno, u strahu od odmazde.
Zato se Jugoslavija danas nalazi na raskrižju”.

Ekonomski problemi

“Većina današnjih problema Jugoslavije povezani su s ekonomijom. Nekoliko statističkih detalja otkriva groznu situaciju u zemlji. Jugoslavija duguje 20 milijardi dolara stranim bankama i vladama te je među najzaduženijim zemljama. Nezaposlenost iznosi 17 posto, što je najviša stopa nezaposlenosti u Europi. Stopa inflacije skočila je na 85 posto godišnje. Od 1980. godine, standard života pao je za 30 posto.

U tvornici TOZ, kao i u nizu drugih tvornica diljem zemlje, situacija je jako loša, a potražnja za njihovom proizvodnjom pada.

“Živimo na kredit. Ne znamo što će se dogoditi u idućih pet godina, već smo srezali plaće samo kako ne bismo ljudima dali otkaze”, rekao je glasnogovornik navedene kompanije u Zagrebu.

Neefikasnost i apatija dosegnuli su zaprepašćujuće razine. Prema procjenama Zapada, preko četvrtine od šest milijuna radnika zaposleno u javnom sektoru je nepotrebni višak. Svakoga dana 700.000 radnika nalazi se na bolovanju, a 600.000 njih na praznicima. Oni koji se i pojave na poslu rade u prosjeku 3,5 sati dnevno. Usprkos novoj opremi u pogonima, potrebno je 1500 sati rada kako bi se proizveo vagon. Taj isti vagon 1970. godine bio je proizveden u 1000 sati rada.

Jugoslavenski službenici za aktualnu situaciju krive cijene nafte i strane vlade. Svi su im krivi, osim njihove verzije socijalizma. Činjenice govore drugu priču – zapadne banke financijski su pomagale jugoslavenskoj ekonomiji godinama. 1983. godine spasili su zemlju od bankrota hitnom pozajmicom od šest milijardi dolara, a prošle su godine izvori iz Bonna i Washingtona uvjeravali jugoslavensku premijerku Milku Planinc u to da postoji politička potpora za nove kredite.

U temeljima ekonomije Jugoslavije nalazi se Titovo radničko samoupravljanje, idealistički program koji je u praksi podbacio te nije ostvario zacrtana obećanja. Menadžeri se biraju po ideološkom ključu, a ne po stručnosti. Osnovna pretpostavka je da je manje uvijek bolje, i stoga su velika javna poduzeća 1960-ih godina razbijena na manja. Državne željeznice su razbijene u 350 različitih kompanija, a svaka od njih ima vlastiti samoupravljački sustav.

U ime etničke autonomnosti, Tito je prepustio određivanje ekonomskih politika vladama pojedinačnih republika. To je dovelo do toga da je svaka republika donosila odluke u vlastitom interesu, bez da se previše pozornosti posvećivalo zemlji kao cjelini. Takav je sustav doveo do sukoba, konfuzije i neučinkovitosti”.

Buđenje nacionalnih zamjeranja

“Jedina prava “nacionalna” jugoslavenska institucija je Komunistička liga, u kojoj je okupljeno dva milijuna članova jugoslavenske Komunističke partije. U svakoj pojedinačnoj republici, Partija i dalje kontrolira instrumente vlasti te ima moć upravljanja slobodom govora i mišljenja u tim društvima. Ipak, čak su i ti komunisti podijeljeni između regionalnih lojalnosti te konfliktima između reformista i konzervativaca.

Decentralizacija i ekonomska stagnacija doveli su do buđenja drevnih nacionalnih ljubomora. Srbi za nevolje Jugoslavije krive bogatije Hrvate i optužuju ih za sebičnost, Hrvati za iste nevolje optužuju Srbe i prozivaju ih zbog hegemonizma. Imućni Slovenci se žale kako su siromašni Kosovo i Makedonija bunari bez dna za financijsku pomoć, a Makedonski se žale da im Srbi i Mađari iz Vojvodine prodaju žito u inozemstvu.

Od svih etničkih antagonizama u Jugoslaviji, valja istaknuti onaj kosovskih Albanaca. Oni čine 77 posto populacije te provincije te imaju najvišu stopu nataliteta u Europi. Nacionalisti među njima traže vlastitu jugoslavensku republiku az sebe, ili pak pravo da se odvoje i pridruže Albaniji.

U zemlji u kojoj su tri velike religije usko vezane uz etničke tradicije, nacionalizam je često izmiješan s religijom. Preko pola jugoslavenske populacije izjašnjava se vjernicima jedne od religija, što je značajan porast u odnosu na 1968. godinu, kada je postotak iznosio 33 posto. To je veliki izazov za Komunističku partiju, koja je ionako podijeljena sukobima”.

Ljudi čeznu za očinskom figurom

Najsnažniji savez religije i nacionalizma nalazi se u Hrvatskoj. Hrvatski nacionalisti kreću se od liberalnih reformista do komunista koji su ljubomorni na političku moć Srba te od katoličkih progresivaca to rubnih terorista koji možda imaju i fašističke korijene. No, sve ih ujedinjava jedna stvar – sumnjičavost spram Srba.

Republička vlast smatra katolike najvećom prijetnjom jugoslavenskoj ideji i komunističkom monopolu na moć.

“Kroz povijest, crkva je uvijek utjelovljivala identitet Hrvata. Danas više ljudi nego ikada ranije dolazi u crkvu. Motivira ih potraga za duhovnim vrijednostima u društvu koje se brine samo za politiku i ekonomiju. To su ljudi koji se osjećaju odvojeno od svojih korijena zbog revolucije i sekularizacije te ne žele da ih se prisilno čini članovima umjetne nacije Jugoslavije. U crkvi pronalaze nacionalni i kulturni identitet”, navodi otac Josip Turčinović, profesor teologije u Zagrebu.

Hrvatska republička državna konstantno optužuje crkvene čelnike za kolaboraciju s nacistima u Drugom svjetskom ratu, a komunistička mladež išarala je zidove Zagreba parolom: “Dolje klero-fašisti! “.

Bez Tita, koji je nadišao vlastite hrvatske i katoličke korijene te koji je smatran jedinim pravim Jugoslavenom, politički centar jedna se održava.

” Ljudi čeznu za očinskom figurom. Žele da se Tito vrati, da udari šakom o stol i da sve ponovno izvede na pravi put”, kaže neslužbeno jedan jugoslavenski novinar.

Share Button
Izvor :

Index.hr

Komentari

comments

You may also like

By 

Cookies nam pomažu pri pružanju usluga. Korištenjem naših usluga, prihvaćate naše korištenje cookies-a. Vidi više

Cookies Kolačići (COOKIES) Kako bi ova web stranica radila ispravno te da bismo bili u stanju vršiti daljnja unaprjeđenja stranice u svrhu poboljšavanja Vašega iskustva pregledavanja, ova stranica mora na Vaše računalo spremiti malenu količinu informacija (cookies) . Preko 90 % svih web stranica koristi ovu praksu, no prema odredbama Europske unije od 25. ožujka 2011. obvezni smo prije spremanja kolačića zatražiti vaš pristanak. Korištenjem web stranice pristajete na uporabu kolačića. Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće Vam biti dostupne. Što je kolačić? Kolačić je informacija spremljena na Vaše računalo od strane web stranice koju posjetite. Kolačići obično spremaju Vaše postavke, postavke za web stranicu, kao što su preferirani jezik ili adresa. Kasnije, kada opet otvorite istu web stranicu internetski preglednik šalje natrag kolačiće koji pripadaju toj stranici. Ovo omogućava stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Kolačići mogu spremati širok raspon informacija uključujući osobne informacije (kao što je Vaše ime ili adresa e-pošte). Ipak, ova informacija može biti spremljena jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu. Zadane aktivnosti spremanja i slanja kolačića Vama nisu vidljive. Ipak, možete promjeniti postavke internetskog preglednika tako da možete sami birati hoćete li zahtjeve za spremanje kolačića odobriti ili odbiti, da pobrišete spremljene kolačiće automatski pri zatvaranju internetskog preglednika i slično. Kako onemogućiti kolačiće Isključivanjem kolačića odlučujete da li hoćete dopustiti pohranjivanje kolačića na vašem računalu. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem internetskome pregledniku. Za informacije o postavkama kolačića, odaberite internetski preglednik koji koristite. Chrome Firefox Internet Explorer 11 Internet Explorer 7, 8, 9, 10 Safari Opera Ako onemogućite kolačiće, nećete moći koristiti neke od funkcionalnosti na web stranicama Vipneta. Što su privremeni kolačići? Privremeni kolačići ili kolačići sesije uklanjaju se s računala po zatvaranju internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju privremene podatke, poput stavki u košarici za kupnju. Što su stalni kolačići? Stalni ili spremljeni kolačići ostaju na računalu nakon zatvaranja internetskog preglednika. Pomoću njih web-mjesta pohranjuju podatke, kao što su ime za prijavu i zaporka, tako da se ne morate prijavljivati prilikom svakog posjeta određenom mjestu. Stalni kolačići ostat će na računalu danima, mjesecima, čak i godinama. Što su kolačići od prve strane? Kolačići prve strane dolaze s web-mjesta koje gledate, a mogu biti stalni ili privremeni. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pohraniti podatke koje će ponovo koristiti prilikom sljedećeg posjeta tom web-mjestu. Što su kolačići treće strane? Kolačići treće strane dolaze s reklama drugih web-mjesta (kao što su skočne ili bilo koje druge reklame) koje se nalaze na web-mjestu koje gledate. Pomoću tih kolačića web-mjesta mogu pratiti korištenje interneta u marketinške svrhe. Da li dalicom.eu koristi kolačiće? Da, s primarnim ciljem kako bi naše web stranice vam omogućile bolje korisničko iskustvo. Kakve kolačiće koristi dalicom.eu i zašto Privremeni kolačići (engl. Session cookies) – to su privremeni kolačići koji ističu (i automatski se brišu) kada zatvorite internetski preglednik. Dalicom.eu ih koristi da omogući pristup sadržaju i omogući stvari koje možete učiniti kada se prijavite sa svojim podacima na dalicom.eu. Trajni kolačići (engl. Persistent cookies) – obično imaju datum isteka daleko u budućnosti te će ostati u vašem pregledniku, dok ne isteknu, ili dok ih ručno ne izbrišete. Dalicom.eu koristi trajne kolačiće za funkcionalnosti kao što su “Ostanite prijavljeni”, što korisnicima olakšava pristup stranicama kao registriranom korisniku. Također koristimo trajne kolačiće kako bi bolje razumjeli navike korisnika, tako da možemo poboljšati stranicu prema vašim navikama. Ova informacija je anonimna – ne vidimo individualne podatke korisnika. Da li na web-stranici ima kolačića treće strane? Ima nekoliko vanjskih servisa koji korisniku spremaju limitirane kolačiće. Ovi kolačići postavljeni su za normalno funkcioniranje određenih mogućnosti koje korisnicima olakšavaju pristup sadržaju. Za mjerenje posjećenosti dalicom.eu koristi Google analytics. Ako želite onemogućiti da vam navedeni servis spremaju kolačiće, možete to učiniti: Google Analytics Opt-out. Dalicom.eu koristi kolačiće u svrhu oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga, te usluga i proizvoda svojih partnera koji bi korisnika mogli zanimati. Prikazivanje oglasa koje korisniku dostavlja dalicom.eu ili partner omogućuje se putem kolačića koje dalicom.eu, odnosno treća strana može postaviti u Web-preglednik korisnika. Korisnik uvijek može samostalno regulirati primanje kolačića putem postavki svojeg Web preglednika. Dodatne informacija oko isključivanja kolačića Trenutno postoji nekoliko web-stranica za isključivanje pohranjivanja kolačića za različite servise. http://www.allaboutcookies.org/ http://www.youronlinechoices.eu/

Close