Prometov vozač ispričao tužnu priču malog putnika: “Sam je kod kuće do 2 ujutro, a u stanu mu je tako hladno da se vozi autobusom kako bi se ugrijao”

Prometov vozač Željko Petričević koji je u subotu vozio na liniji broj 6 nije ni slutio kakvu tužnu priču nosi jedan od njegovih mladih putnika. Ne bi je nikada ni saznao da mu dječak nije nesebično ponudio Rafaelo pri ulazu u autobus.

– Ušao je na stanici Kila tijekom pauze i pitao me kad je polazak. Ponudio mi je Rafaelo, koji sam spremno prihvatio i zahvalio, jer obožavam slatko, a usput smo se malo i zapričali. Kazao mi je da mu je danas 12. rođendan i da je planirao u nedjelju odvesti prijatelje u kino, ali kako majci kasni plaća, to neće biti moguće – priča nam Željko.

Vozač ga je na to upitao gdje mu je tata i zašto mu on ne da za kino, na što je dječak kazao da je tata umro, majka ga je našla u krevetu mrtvog, alkoholiziranog i s iglom u ruci. Umro je od predoziranja.

– Nema ni brata ni sestre, a dok je mater na poslu u jednom kafiću do 2 sata ujutro, sam je kod kuće. Rekao mi je i da mu je u stanu toliko hladno da se želi provozati autobusom kako bi se ugrijao. Na njemu se nikad ne bi reklo da ima takvih problema, jako je pristojan i uredan, a nekako mi se čini da se ne žali, nego je samo želio s nekim porazgovarati – priča Željko.

Dječak se provozao do HNK i ostao u autobusu, ali na povratku na Kilu vozač mu je ipak kazao da je najbolje da ide kući, jer je već bilo kasno.

– Pitao sam ga koliko su karte za kino i koliko prijatelja želi povesti, na što mi je on rekao da su nedjeljom karte 14 kuna, a želi voditi dva prijatelja. Dao sam mu 60 kuna, znam da nije puno, ali nadam se da sam mu barem malo pomogao. Upozorio sam ga i da kaže majci da sam mu ja dao novac, da ne bi bilo kakvih problema – govori.

Kako i sam ima dijete od 13 godina nije mogao priču ovog dječaka izbaciti iz glave. Žali što nije uzeo nikakve podatke, ali nada se da će ova priča osvijestiti Splićane da oko njih živi jako puno djece koja dijele sudbinu dječaka s Kile, a ovo, predbožićno vrijeme idealno je doba da ih se sjetimo i barem im malo pomognemo.

Vidi još:  EVO KOLIKO SMO POTONULI Godišnji BDP Hrvatske nekad je bio na razini Milana, danas je manji od Praškog

Komentari

comments