image_pdfimage_print

Ustavni sud RH

U kašeti se nalaze jabuke.
Ima ih dosta. Oko četiri miliona jabuka. Svakakvih. Lijepih i naglancanih, rumenih, kvrgavih, neuglednih, trulih.


Nitko je odvaja trule jabuke, pa se njihova trulež širi na druge jabuke. 
Smrdi. Sve jače smrdi. Uskoro počinje smrdjeti da više nitko normalan ne prilazi toj kašeti.
U svakom društvu postoje stupovi nositelji društva.
Svakako je to parlament, sudstvo, izvršna vlast i predsjednik/ca.
Kako bi građani živjeli normalno, dostojno, brine se u konačnici Ustavni sud.
Ekipa mudrih sudaca koji onako u togama, u veličanstveno opremljenom prostoru, sa debelim tepisima koji škakljaju po jajcima kada hodaš, po kojima bešumno klize razni pomoćnici, stručnjaci za sve i svašta, koji pripremaju dokumentaciju za vrhunske mudrace koje svakih pet godina biraju drugi mudraci.
Sabor RH.
Percepcija Sabora među građanima nije loša. Ona je katastrofalna. Nestručnjaci, specijalisti za muljaže, vazelinski junaci koji vire iz dupeta predsjednicima svojih stranaka, bezočni karijeristi.
E, oni biraju suce Ustavnog suda.
Pa je tako za najčasniju dužnost izabran čovjek koji je pred nekoliko godina dobio nekakvu lovu, nije puno 210.000 EUR-a, za pretvaranje poljoprivrednog zemljišta na Pagu u građevinsko.
Ali, lovu nije dobio on, dobio je u stvari izvjesni Gordan Dolović, kako se gospodin Mlakar predstavio.
Stvar je ispitivala i austrijska policija, njima (Doloviću i Mlakaru) su natakli i lisičetine sa kuglom u jednom trenutku te sretne epizode.
Kažem sretne, jer mu je to posve sigurno bila dodatna referenca za izbor u Ustavni sud. Ona osnovna, što je za vrijeme njegovog obavljanja dužnosti ministra uprave RH u birački popis RH upisano pola Bosne i Hercegovine, legendarna je.

Pa je tako, tadašnji ministar Mlakar/Dolović učinio više za porast broja stanovnika lijepe nama naše nego svi sezonski jebači sa plaža diljem Hrvatske.

Dakle, sudac Ustavnog suda je podvojena ličnost, što se inače liječi svugdje u svijetu, ali se kod nas postaje sudac Ustavnog suda sa dvadeset tri tisuće kuna plaćom i debelim tepisima u uredu, koji škakljaju po jajcima, pa se gospoda Mlakar/Dolović neprestano smiju.

Jer ih škaklja, po jajcima.

Nije mi jasno ima li taj par dva ili četiri jaja?
Sa izabrat takvog lika i omogućit mu da hoda po tepisima nasmiješen, najmanje pet godina trebali su glasat u Saboru. I naravno, glasali su svi. Glasali su i njegovi jataci iz Stranke opasnih namjera, ali i oni iz Stranke bez ikakvih namjera.
Kada dođe vrijeme, jedan od njih dvojice ili Dolović ili Mlakar napravit će neku pizdariju, koje se obični ljudi srame, čak više nego što bis e sramili da gromko prdnu u polupraznom tramvaju.
Pa će radi toga opet bit izabran, na pet godina da mu tepih gladi jaja.

Njegov šefonja, lik koji će za dvije godine promrznut u togi ispod koje su duge gače, tople, da mu se jajca ne prehlade, stajati će ukočeno, kao da su mu u dupe ugurali metlu, držati će libar u kojem piše svašta, u debelom kožnom uvezu, a na kojem zlatnim slovim piše USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, pa će nadrkano tražit da sretnik i li sretnica koji stoji pred njime, stavi šapu na taj Ustav i propenta zakletvu.
Za predsjednika/cu Republike Hrvatske.
Oduševljeni gosti, sve krema društva, razni Mamići, Bujanci, razni osuđeni ratni zločinci, krimosi koji gledaju tu inauguraciju, jednim okom brižno prate policajce iz osiguranja iz straha da ne krenu prema njima, veselo će pljeskati.
Jer su oni dobili svog predsjednika. Ili predsjednicu.
E taj, uštogljenim u togi, kojem je ćela pocrvenila od zime, a jajca toplo garažirana u dugim gaćama, predsjednik Ustavnog suda, on je pak prepisao dobar dio svoje dizertacije za bit doktor.
Pa je kao takav, doktor prava izabran za predsjednika Ustavnog suda.
Da je bio neki pravnik zaposlen u firmi Cigla i klamfe, pa ma kako dobar bio, bilo bi mu kurac dano da jajcima trlja o tepih sa visokom florom.
Moraš bit doktor.
Ili m(L)akar prepisat doktorat.

Pa ga na placu kumice, pa ulizički susjedi svaki dan kada oko dvanaest ide na posao pozdravljaju “Dobar dan gospon doktor”, a on važno i dobrohotno kimne ćelom.
Kako bi se nezgodna situacija oko tog jebenog prepisivanja smirila, doktorova vesela družina je odmah po početku istrage koju provode neki nadrkanci iz nekakvog Odbora, lijepo oduzela ovlasti tome Odboru.
Pa prepisivanja kao da nije bilo.
Treba biti pošten i objektivan pa istaknuti da se Gospon Doktor izuzeo iz procesa toga procesa oduzimanja ovlasti tom nadrkanom Odboru.


Na sjednici na kojoj se odlučivalo, izgledalo je otprilike ovako:
Pet nasmiješenih sudaca zamišljeno su gledali u papire koje su im pripremili bezbrojni suradnici, otisnute na finom debelom papiru.
Pa su, potiho prduckajući ispod crnih toga, zamišljeno gledali. I sada se ne zna tko je, da li Dolović ili Mlakar nakon par minuta šutnje, objavio.
Siguran sam poštovani kolege suci, da se u ovom slučaju treba primijeniti pravni alat “Cornix cornici oculos non effodiet”
Neki su davno zaboravili što je pisalo u knjizi Elementa latina, a i sa pravom su nekako na Vi.
U čudu pogledaše njih dvojicu uguranih u jednu togu.
Da vam pojasnim propenta jedan od te dvojice. Pravni alat Cornix cornici oculos non effodiet, na našem hrvatskom znači:
Vrana vrani oči ne vadi.
Ostatak sjednice trajao će šest minuta, koliko je trebalo da se izdiktira da se nadrkancima oduzimaju sve ovlasti.
Poslije sjednice, hodali su dostojanstveno laganim hodom, opuštajući se dok im perzijski tepih visoke flore lagano miluje jaja i komentiraju :”Mislim si, ma nije naš posao težak, a i plaća je odlična, a posve je lako suditi kada je sve zakone pisao Šeks”

Hvala Ti Vlado!

PS. Da sam ja nešto takvo napravio, ma bilo što od navedenoga, najebo bih ko žuti. Odrekli bi me se i roditelji i obitelj.
I prijatelji.
Jer se družim sa poštenim ljudima.
Da, pitate se kakva je veza između Ustavnog suda, našeg društva i kašete sa trulim jabukama?

Ako se uistinu pitate, džaba sam krečio!

Share Button
Izvor :

Spectator

Komentari

comments