STVARA LI ‘SULTAN’ ERDOGAN NOVO OSMANSKO CARSTVO? Srbija i Turska ‘žile kucavice’, Hrvatska nema interes?

PR kampanja po srpskim medijima, bilateralni sporazumi Vučića i Erdogana, predizborni skupovi u BIH, podrška narodu Makedonije u vezi imena…

Pitanje koje se nameće je planira li turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan obnovu Osmanskog carstva, ali u suvremenim gospodarsko-interesnim okvirima?

Danas ‘kao u vrijeme Ataturka i Karađorđevića’, jučer ‘100 muslimana za jednog Srbina’

Carstvo koje se u svom zlatnom razdoblju rasprostiralo od jugozapadne Azije, sjeveroistočne Afrike do većeg dijela Hrvatske i jugoistočne Europe raspalo se i razmontiralo nakon Prvog svjetskog rata, a iza sebe je ostavilo potencijalno ogroman prostor širenja turskih interesa. Nakon sekularizacije države pod patronatom Ataturka pa sve do danas nitko se nije usudio otvoreno obnavljati davno izgubljene veze – čak je u većini država i politički nekorektno pa i opasno bilo navoditi turske investicije ili možebitnu suradnju. No usponom populističkih opcija iz lijevog i desnog političkog spektra, te jačanjem liberalne ekonomske kapital s vremenom kupi naciju i ideologiju pa se Mađarska širi na ‘područja od posebnog državnog interesa’ iliti u krajeve s jakim mađarskim manjinama, a slične korake poduzimaju i Rusija na području bivšeg SSSR-a i brojni drugi uspavani divovi.

“Mi smo bili prva zemlja koja je priznala makedonsko ustavno ime. Stav o tom pitanju koji imamo danas imat ćemo i ubuduće” svojevremeno je zagrmio Erdogan i jedini nedvosmisleno ponudio podršku makedonskom narodu. Zatim je zabranjene predizborne skupove prebacio u Sarajevo gdje ga je Bakir Izetbegović dočekao s riječima da ga je ‘turskom narodu sam Bog poslao’. Srbi su tada po svojim desnim medijima suptilno smanjivali ranije prilično potencirane trzavice s Turskom zbog povijesnih okolnosti, a kulminacija ispoliranih odnosa dolazi na otvorenju plinovoda TANAP u Eskisehiru. Srbija postaje iznimno bitna trasa u dotoku plina iz Azerbejdžana, a i Vučić potaknut financijskim interesima retoriku prilagođava novim okolnostima, što znatno odudara s izjavama o ‘100 muslimana za jednog Srbina’.

Srbija i BIH kao miraz rusko-turskog braka

Vidi još:  NEVIĐENI SKANDAL TRESE BiH: Osobe privedene u policijskim akcijama brutalno premlaćivane!

TANAP je žila kucavica te nove turske diplomatske ekspanzije – em će jugoistočna Europa dobiti kakvu-takvu energetsku neovisnost, em se ovaj projekt naziva trgovinsko-energetskom obnovom Otomanskog carstva. Deseci milijardi kubnih metara plina iz godine u godinu će rasti, ojačavajući međusobnu suradnju. A to je samo dio suradnje pošto su Srbija i Rusija potpisale novi trgovinski sporazum koji će omogućiti bescarinski uvoz i izvoz mesa, ulja i pekarskih proizvoda. Srbi tako dobivaju interesnu penetraciju na ogromno tursko tržište dok Turci otvaraju ogroman prostor za širenje sfere utjecaja na do jučer neprijateljski nastrojene zemlje. Iako se na prvu da zaključiti kako Srbija više profitira ovim sporazumima, turski izvoz i dalje trostruko premašuje srpski. A vjeruje se da u svemu ima prste i Duginova ruska tržišna ideja.



Slučajno ili ne, srpski ministar trgovine lider je Sandžaka iz muslimanskog centra Novog Pazara, Rasim Ljajić. Buduća autocesta Sarajevo-Beograd planira se i kao temelj srpsko-bošnjačke veze koja bi u narednim godinama trebala nositi tursku supremaciju na Balkanu baš kao u romantičnim vremenima Bosanskog i Smederevskog sandžaka (tzv. ‘Beogradski pašaluk’). A sve je pak dio veće geopolitičke okosnice u kojoj Rusija i Turska polako kristaliziraju savez kao oporbu Europskoj uniji i SAD-u, između kojih se nalazi i Hrvatska. Crna Gora se odlučila za isključivi interes pa ‘sjedi na dvije stolice’, a Albanija rezonira uz SAD i turske disidente, kao i sve napetiju ideju ‘Velike Albanije’. Ovim ugovorom najviše nezadovoljstva bi trebala iskazati upravo BIH, s obzirom na to da im je trgovinska razmjena značajno inferiornija od one sa Srbijom. Erdogan tako otvoreno propagira politiku obnove Otomanskog carstva, ali u realnim i suvremenim interesnim okvirima. Jedino što je može narušiti upravo je interes. Ili ljubomora, kao interesu vrlo bliska emocija. Hrvatska u svemu ostaje u zrakopraznom prostoru pa nije nemoguće i da je vanjska politika poligon osobnim, ne i državničkim interesima – imamo samo 62.9% pokrivenost uvoza izvozom čime značajno kaskamo i za Srbijom i za Slovenijom koja je u suficitu…

Vidi još:  Hrvati sve više hrle preko granice u kupovinu

Izvor :

dnevno

Komentari

comments