SVAKI ČOVJEK 72 SATA PRIJE SMRTI GOVORI ISTE STVARI: Ove rečenice su znak da će umrijeti!

U ljudskoj prirodi je da se bojimo smrti i teško nam je govoriti o njoj ili da u njoj prisustvujemo.

Međutim, možda upravo ljudi na samrti razumiju smrt puno bolje nego mi i mogu nam pružit utjehu.

Patricia Pirson, novinarka i autorica knjige “Otvaranje vrata raja: Istraživanje priča života, smrti i što dolazi nakon nje” opisuje rezultate svojih istraživanja na temu “prelaska na drugu stranu “.

– Budući da sam u roku od 9 tjedana izgubila i sestru i oca, posvetila sam se istraživanju onoga što se događa nakon smrti. Intervjuirala sam na desetine ljudi koje profesija vezuje za neizlječive pacijente, kao one koji su doživjeli posebna iskustva sa ljudima na samrti pa i sa onima koji su se “vratili iz mrtvih”, odnosno, doživjeli kliničku smrt.

Shvatila sam da ljudi spoznaju kada im kucne posljednji čas. U periodu od 72 sata pred smrt, oni počinju govoriti u metaforama o putovanju. Terminologija je različita pa tako jedni traže svoje cipele, drugi avionske karte, a treći ponavljaju kako “žele da idu kući”, a zapravo su već kod kuće. U trenucima dok je ležala na samrti, moja sestra, oboljela od raka dojke, ponavljala je uporno “ja ne znam kako da odem“, a čak je spominjala i neke “nesretne stjuardese.”

Bolničarka Maggie Calahan, koja je radila u Centru za palijativnu skrb u Virginiji, navodi pitanje jednog pacijenta oboljelog od raka pankreasa, postavljeno u smrtnom trenutku: “Zna li moja žena sve u vezi sa pasošem i kartama?”

Mary je sklopila i poseban termin “svijest o bliskoj smrti” i koristi ga u svojoj knjizi “Konačni darovi: razumijevanje posebne svijesti i potrebe umirućih i komuniciranje sa njima”.

Cahlano je bila u situaciji njegovati stotine pacijenata sve do smrti i smatra da vizije putovanja njenih pacijenata nisu puka slučajnost.

smrt1

Ljudi neposredno pred smrt vide preminule članove obitelji. ‘Samrtnici’ često imaju “priviđenja” za koje zdrave osobe vjeruju da su prosto efekt jakih analgetika koje pacijenti uzimaju.

Međutim, je li tako? U jednoj velikoj internacionalnoj studiji, koju su proveli psiholozi dr Carlis Ozis i dr Erlendur Haraldson sa Islandskog sveučilišta, ustanovljeno je da većina pacijenata koji su još uvijek svjesni, nekih sat vremena pred smrt, vidi svoje voljene koji su preminuli, bez obzira na to jesu li primali takve lijekove ili ne. Studija je obuhvatila osobe iz potpuno različitih kultura – iz SAD i Indije.

Vidi još:  BILJKE I GLJIVE KOMUNICIRAJU ČUDESNIM NAČINOM: Otkriveno kako!?

Kada sam razgovarala s pacijenticom Audrie Scott (84), koja je umirala od raka, pričala mi je kako joj u posjetu dolazi njen (usvojeni) sin Frankie, inače, preminuo nekoliko godina prije toga. On je, prema njenim riječima, mirno sjedio u fotelji pored nje kad god bi “došao”.

U nekim slučajevima, ljudi vide članove porodice i prijatelje za koje nisu ni bili svjesni da su umrli. Među prvim detaljno istraženim izvještajima o vizijama pred smrt, našao se i slučaj žene koja je umirući na porođaju rekla svom doktoru u jednoj Dublinskoj bolnici kako pred sobom vidi preminulog oca.

Zatim je vidjela nešto što ju je zbunilo: “Vida je s njim.” Ponavljala je to, a Vida je bila njena sestra, inače preminula tri tjedna prije toga. Međutim, informacija da je Vida umrla bila je skrivena od umiruće.

U našoj kulturi je “bijela svjetlost” postala pomalo i kliše. Međutim, istina je da ljudi na samrti opisuju taj doživljaj svjetlosti i kao mudrosti ili ljubav. Pacijenti koji su imali iskustvo bliske smrti, a ostali svjesni – prilikom srčanog udara, na primjer, kažu da su se osjećali “skoro samljeveni” jačinom emocionalne snage tog svjetla.

Dr Ivona Cison, koja je preživjela avionsku nesreću, kaže da je tu svjetlost doživjela kao apsolutnu ljubav majke prema djetetu: – Osjećala sam se kao novorođenče na majčinom ramenu. Beskonačno sigurna. Bilo mi je kao da sam vjekovima bila izgubljena, a onda konačno pronašla put do kuće.

Čak i u slučaju iznenadne smrti, ljudi na samrti se mogu oprostiti od nas. Zaista me je iznenadilo kad sam otkrila da studija za studijom potvrđuje da je oko polovina ispitanika osjetila prisustvo svojih voljenih – bilo u trenutku smrti, ili nešto kasnije.

To se dogodilo i u mojoj obitelji. Otac uopće nije bolovao već je umro iznenada, usred jedne noći 2008. godine.

Moja sestra Catharine bila je budna više od 150 kilometara daleko od njegove kuće, a ipak je u svojoj spavaćoj sobi iznenada osjetila nečije prisustvo i ruke kako je nježno dodiruju po glavi. Ispunili su je zadovoljstvo i radost i to toliko snažno i neobično da je ispričala čitav doživljaj sinu prije nego što su uopće saznali da nam je otac preminuo.

Vidi još:  LOKALNO STANOVNIŠTVO U STRAHU: Tajlandska špilja koja je PROGUTALA dječake krije JEZIVU, MRAČNU TAJNU

Psihijatri nazivaju ove slučajeve “halucinacije žalosti”, ali nauka takva subjektivna iskustva još uvijek nedovoljno razumije. Svakako još nije objašnjeno otkuda nam takvi doživljaji prije nego što saznamo da nam je neko umro.

Jedan čovjek mi je ispričao svoj doživljaj iz djetinjstva: jednog jutra sišao je na doručak, kao i obično, i video tatu kako sjedi na svom mjestu i čita novine, a onda ga je majka šokirala rekavši mu da je otac umro.

– Ali ja ga vidim, eno ga, sjedi tamo! – rekao je i u tom trenutku vizija oca je nestala. Samo 5 posto ovih iskustava su vizualna, zaključuje u svojoj studiji dr Michael Barbath, lječnik u bolnici “Saint Joseph” u Auburnu, u Australiji. Većina se odnosi na osjećaj prisutnosti, i to ne nekog prolaznog, neke sjenke, već živog prisustva, vrlo konkretnog prisustva koje ljude ponuka da hitno pozovu nekog telefonom, da okrenu automobil u drugom pravcu, da se u trenutku rasplaču. To se može dogoditi u trenutku smrti drage osobe, ali nakon nekoliko nedjelja ili čak godina kasnije.

Karen Simon, izvršna direktorica marketinga iz Toronta, priča o svom doživljaju 1 hladne noći šest sedmica nakon smrti oca: – Vozila sam autoputem, a na suvozačevom mjestu se stvorio tata. Mogla sam osjetiti kako se namješta u sjedištu. On je uvijek sjedio na karakterističan način, nagnut na lijevu stranu. Vozio se tako sa mnom petnaestak kilometara. Doživljaj je bio nevjerojatno realističan i mene je potpuno promijenio.

I živi mogu da dožive smrt. Istraživanje psihijatra dr Raymonda Modija iz 2010. godine pokazuje da i živi mogu zajedno sa umirućom osobom doživiti osjećaj da ulaze u “svjetlost”. Ovaj psihijatar je, inače, autor revolucionarne knjige iz 1975. godine pod naslovom “Život poslije života”, a njegov je i poznati termin “doživljaj bliske smrti”.

Psiholog u ustanovi za palijativno zbrinjavanje na Floridi dr Cathline Dauling Sing primijetila je da ljudi na samrti djeluju kao da zrače, a oni spominju i kako “hodaju kroz sobu osvijetljenu lampama” ili kako im “tijelo puni sunčeva svjetlost”. Ponekad, na trenutak, to dožive i članovi njihovih obitelji.

Psiholog dr Joan Borisenko, na primjer, opisala je kako je to doživjela u trenutku kad joj je umrla majka. U 81. godini majka joj je preminula u medicinskom centru Bet Israel u Bostonu, a Johan kaže kako se prostorija ispunila sjajnom svjetlošću koju su vidjeli i ona i njen sin i kako su oboje promatrali kako se majka spektralno izdiže iz tijela.

Upravo ljudi na samrti razumiju smrt puno bolje nego mi i mogu nam pružiti utjehu, samo kad bismo mi mogli da čujemo ono što pokušavaju da nam kažu.

Vidi još:  OTKRIVENA 80 GODINA STARA PRIJEVARA! Evo otkud dolazi Stonehenge

OTKRIVENA NEVJEROJATNA TAJNA: Evo što se događa u mozgu NAKON SMRTI i kako svijest nastavlja raditi

Znanstvenici su otkrili da ljudska svijest nastavlja raditi i nakon što tijelo prestane da daje znakove života.  Postoji dokaz da je neko čuo kako ljekari proglašavaju njegovu vlastitu smrt. Ovo istraživanje sa Sveučilišta u New Yorku je najveće te vrste ikad provedeno.

– Ljudi su opisali kako su gledali liječnike i medicinske sestre koji se bore za njihov život, bili su svjesni sadržaja svih razgovora oko sebe i vizualnih  stvari koje ni na koji drugi način nisu mogli da znaju – priča autor studije.

Sve te informacije istraživači su provjerili kod spomenutog medicinskog osoblja i zaista su potvrdili sve navode pacijenata koji su u tim trenucima tehnički bili mrtvi. Medicinski govoreći, liječnici definiraju smrt na temelju prestanka rada srca, nakon čega se odmah smanjuje dotok krvi u mozak.

– Tehnički gledano, tako dobijete vrijeme smrti – sve se temelji na trenutku kada se srce zaustavi.

Jednom kada se to dogodi, krv više ne cirkulira u mozgu, što znači da mozak odumire gotovo trenutno – objašnjava autor studije.

Cerebralni korteks u mozgu, koji je odgovoran za razmišljanje i obradu informacija iz pet čula, također se odmah zaustavlja, što znači da na električnom monitoru neće biti otkriveni moždani valovi unutar dvije do 20 sekundi. To izaziva lančanu reakciju staničnih procesa koji će rezultirati smrću ćelija mozga.

Međutim, to može potrajati satima nakon što se srce zaustavi.

Čak i reanimacija koja nije uspješno oživjela pacijenta može rezultirati slanjem određene količine krvi u mozak – oko 15 posto onoga što zahtijeva normalno funkcioniranje, piše Daily Mail…

Komentari

comments