‘NEKA MI SVI I SVE OPROSTE, ALI…’ Vlado Kalember u intimnoj ispovijesti otkrio tko mu je najveća ljubav života, progovorio i o najvećoj neugodnosti

Imate li uzore u svom poslu?

– Kada sam bio vrlo mlad, obožavao sam grupe The Beatles, Led Zeppelin i Deep Purple, a danas kod mnogih pronađem nešto dobro.

Kako zamišljate savršenu sreću?

– Već dugo uživam u onome što imam i nimalo ne patim za onim što nemam.

Koja vas osobina može zadiviti kod nekoga drugog?

– Istinska dobrota i poštenje. Kada pronađem takvu osobu, ima moje potpuno divljenje.

Koju svoju osobinu ne volite?

– Znam biti lijen i ponekad predugo uživati u ispijanju kave.

Koja vas osobina može odbiti od nekoga drugog?

– Gramzljivost, bahatost i lažljivost.

U kojim situacijama izbjegavate kazati istinu?

– Bilo je situacija u kojima sam izbjegavao nešto reći jer je ta istina bila nešto što bi prouzročilo određenu štetu. Nikad nisam koristio laž da bih se okoristio njome. Dobro, možda sam se nekim ženama divio malo previše, ali nisam time napravio ništa loše.

Što smatrate svojim najvećim dostignućem?

– To što sam ispunio sve svoje dječačke snove i što u godinama u kojima većina ljudi ide u mirovinu imam novi motiv da napravim još puno toga.

Tko je najveća ljubav vašeg života?

– Neka mi sve i svi oproste… To je moj sin.

Koja je najveća neugodnost što ste je doživjeli?

– Kada sam jednom davno s dobrim poznanikom pričao o svojoj prošloljetnoj ljubavi, a to je bila njegova kći.

Možete li prepričati trenutak u kojem ste bili najsretniji?

– 24. 8. 2006. godine sam prisustvovao rođenju svog sina i tada me, kada se on pojavio, obuzeo potpuno nepoznat i nevjerojatan osjećaj sreće.

Koji biste talent voljeli imati?

– Slikarski.

Tko su za vas heroji?

– Liječnici! Spašavanje ljudskih života je najveće herojstvo.

Kakav ste kuhar?

– Ništa posebno, ali se već dosta dugo snalazim u kuhinji. Nisam baš gurmanski tip. Volim obična i jednostavna jela i volim više kada ih sam spremam, nego da ih konzumiram po restoranima.

Koje vam je omiljeno jelo?

– Pileći batak i zabatak. Bilo bi super da je kokoška stonoga.

Koje vam je omiljeno piće?

– Kratka kava s malo mlijeka.

U čemu znate biti rasipni?

– Nisam baš rasipan tip, u svemu nastojim imati mjeru. Jedino kada mi se nešto sviđa za stan… Volim lijepo stanovati, ja sam kućni tip.

O kojem ste zanimanju maštali kao dječak?

– Do 15. godine htio sam biti slikar, a onda pijanist u noćnom baru. Sjedim u smokingu s leptir-mašnom, na koncertnom klaviru svijećnjak, a ja sviram najljepše melodije. I sada mi je to totalno cool!

Što smatrate precijenjenim?

– Politiku! Nevjerojatno mi je da politika preuzme sve najvažnije medije i medijske prostore, a najveća većina tih ljudi koji se njome bave, da ih preselite u neku drugu državu, zapravo bi umrli od gladi jer nemaju nikakvo umijeće.

 

Čega se u životu najviše bojite?

– Već sam u godinama kada imam sve manje strahova.

Kakvi ste kad se razbjesnite?

– Ne znam, a bojim se da vam to može opisati jako malo ljudi. A možda ih i ne nađete. Ljutnja ili biti bijesan je odraz slabosti, a to si ne želim.

S kojom biste se povijesnom ličnošću najlakše mogli poistovjetiti?

– To zaista nisam nikada pokušavao. Nisam nikada htio biti netko drugi, niti sam se ikada identificirao s nekim. Ja sam si ovakav OK. Nikada nisam maštao o tome da se po meni zove neka ulica ili da se uopće bavim nečim jako važnim. Zaista mislim da svijet ne bi bio nimalo drugačiji bez mene. Svoj život nikada nisam shvatio kao misiju, nego sam ga samo htio lijepo proživjeti, i to sam uspio.

Koja je vaša najprepoznatljivija osobina?

– Ja sam onaj pjevač s promuklim glasom.

Gdje biste voljeli živjeti?

– Obišao sam, zahvaljujući poslu kojim se bavim, velik dio svijeta i zaista, uz neizmjerno divljenje i poštovanje prema svemu viđenom, najbolje se osjećam u Zagrebu. Priuštim si nekoliko mjeseci mora i vikendice na Plitvicama, ali Zagreb je moj dom. Kažu da su ljudi najveći i najljepši ukras na svijetu, a ja u Zagrebu znam toliko divnih ljudi da bi mi bez samo jednog od njih život bio tužniji.

Kako zamišljate svoj idealni godišnji odmor?

– Moj cijeli život je zapravo jedan dugogodišnji odmor.

Kako biste voljeli umrijeti?

– Zasad nikako! Ne bojim se smrti, ali još razmišljam kako još ljepše živjeti.

Ja sam baš lijepo živio i ne bih svoj život mijenjao s bilo čijim životom. Niti sam ja savršen, niti mi je vjerojatno život bio savršen, ali sam maksimalno uživao u svakoj minuti, svakom danu i, kao što sam rekao, nisam patio za onim što nemam, nego uživao u onome što imam. Jedino mi je malo žao što brzo prolazi.

Kada bi to bilo moguće, kao tko ili što biste se voljeli vratiti u drugom životu?

– Ako se vratim, volio bih da se sa mnom vrate svi dobri i dragi ljudi koje poznajem jer bez njih to ne bi bilo to. Dobro, samo bih jedno promijenio… imao bih više djece.

AUTOR: Klara Rožman

Vidi i ovo  Zvijezda u usponu Borna Kekić na satu književnosti
0
Izvor :

jutarnji

Komentari

Komentiraj