Od ploče do ploče: Romantika i biznis

Vinil je,  sjecište romantike i biznisa. S jedne strane je sve veća vojska fanova koji (iskreno ili pomodno) upijaju sve aspekte formata, dok s druge vlada klasični ili često nemilosrdni kapitalizam.

Neki trendovi jednostavno su srasli za vrijeme vinilnog uskrsnuća, pa je tako cijenjeni komad plastike postao ozbiljan i napredni proizvod. Sve to razdvaja ljude u svijetu vinila na one koji ga žive i štuju, i one koji od njega žive, ili pokušavaju živjeti. Posljednji dio priče o crnoj plastici posvetio sam razgovoru s dvama stranama koje svojim crticama i primjerima daju malo jasniju sliku o ovom pop-kulturnom fenomenu.

Prvi od njih je Mario Kolonić (Pytzek), DJ i uz prijatelja Mislava suosnivač glazbene platforme “Burek”, nezavisnog projekta usmjerenog na strana elektronska izdanja. Njegov dugogodišnji rad u svijetu glazbe, što kao DJ što kao sudionik mnogih projekata koji su promicali elektronsku glazbu, pokazao se kao zdrav temelj za osnivanje nezavisne etikete. Taj put se, prema Marijevim riječima, činio logičnim. Ozbiljnost ove ‘avanture’ odmah je vidljiva i u činjenici da je prvo izdanje (BRK001) potpisao na plesnoj sceni cijenjeni artist Kink, a odmjerena brojka od dosad tridesetak (uključujući i sub etikete) izdanih tvelvinčera pokazala mi se kao izvrstan poligon za istraživanje nekih aspekata glazbenog izdavaštva.

Prema Marijevim riječima, izdavaštvo ovog tipa može funkcionirati isključivo usmjereno prema vanjskom tržištu. Interesa, pa sukladno i prodaje, ovdje gotovo da i nema. Većina ploča (najčešće u tiražama od 300-500 primjeraka) prodaje se preko vanjskih distribucija, a tamo je, pogađate, velika gužva, Takvi poprilično kompetitivni uvjeti dolaze u paketu s raznim nametima i poštarinama što podiže cijenu nabave na gotovo neodržive razine. U svemu tome, kvaliteta i prezentacija igraju ključnu ulogu za opstanak na tržištu, no proizvod se negdje mora i reklamirati. Dolazak do mjesta pod suncem na vodećim platformama poput “Resident Advisor”, “DJ Mag” i “MixMag” stječe se dugogodišnjim i ozbiljnim ulaganjem u PR, a “Burek” je upravo to i postigao. Uz konstantnu prisutnost na relevantnim kanalima, “Burek” se pojavio i u svibanjskom broju uglednog britanskog “Wire” 2016. godine.

Ipak, bez obzira na zdrave temelje, kvalitetan proizvod i pripadajući identitet etikete, zagušenost tržišta i općenito pad cijene proizvodnje čine fizički proizvod – neisplativim. Kao što smo vidjeli u prijašnjim tekstovima, pojačana potražnja preopteretila je premali broj aktivnih tiskara, stoga se na dostavu tiraže čeka i po četri mjeseca (u nekim tvornicama i po šest mjeseci). U situaciji ne pomaže i fenomen repressa ili reizdanja. Nezavisni u toj ‘utakmici’ možda i najviše gube jer konstantna dostupnost uspješnih albuma zauzima preveliki komad jedne prosječne police u glazbenoj trgovini.

Očekivano, vinil kao ‘retro’ format najčešće naginje kupce na kupnju već poznatih legendarnih omota što otežava situaciju novim i nedokazanim imenima. Iako se etikete poput “Bureka” uopće ne natječu na istoj polici niti u istom dućanu, svaka kupovina antologije oduzima potencijalni kruh malima. Upravo zato etikete poput ove većinu svoje prodaje ostvaruju upravo online, na stranicama specijaliziranim za elektronsku glazbu. Iako Marijeva priča promiče kulturu glazbe u fizičkom obliku, gdje primarna ciljana publika kupuje izdanja za DJ-ing, velika količina prihoda ipak dolazi iz digitalnih prodaja. Kao i svi, “Burek” prodaje izdanja u digitalnom obliku, a odsustvo fizičkog predmeta čini distribuciju jednostavnom. Ipak, sve platforme poput Bandcampa uzimaju cifre od oko 15% od iznosa koji izvođač ostvari na njihovoj stranici.

Na kraju krajeva, Mario i Mislav ne odustaju. Posvećenost projektu je potpuna, uz glazbu “Burek” ima i merch te se čini kako projekt ima budućnost. I to ne samo na poslovnom planu. Sve teškoće s kojima se susreći ljudi poput Maria tek su manji dio cjelokupne slike. Elektronska glazba ne živi u dnevnim boravcima već na partyima gdje se i najbolje upražnjava takva kultura. Taj aspekt dio je jedne druge cjeline, no ako smo išta mogli zaključiti iz Marijeve priče je to da samo ozbiljan ulaz u izdavaštvo stvara potencijal eventualnog opstanka. Romantičarski pogled, najviše zasnivan na pričama iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, više ne postoji.

No tamo gdje biznis nestaje, ostaje romantika. Kolekcionarstvo, taj arhivistički nagon ka katalogiziranju glazbenih izdanja daje posebni štih već ionako vibrantnom okruženju u kojem se ljubitelji glazbe nalaze. Među njima je i Slavin Balen, legendarni zagrebački DJ i sasvim zasluženo titulirani otac rapa u hrvatskoj. Još od samih početaka Stojedinice, Slavin je održavao emisiju “Elektrofunk” te potom i “Rap Attack”, a u njima su slušatelji upravo preko vinila učili o hip-hopu.

foto: blackouthiphop.com

Balen je među prvima donio vinile ‘izvana’ te ih puštao u eter na frekvenciji koja je devedesetih godina imala iznimni kulturološki značaj. Sada, skoro pa trideset godina kasnije, Slavin u svojem domu broji preko 10 tisuća jedinica glazbe, što ploča što CD-ova. Kompletni opus njegova kolekcionarstva stao bi u jednu tanju knjigu, stoga je još uvijek povremeno aktivni DJ izdvojio nekoliko kratkih crtica iz svoje bogate riznice priča o ‘ludosti’ kolekcionarstva. U zadnje dvije crtice glavnu ulogu vodi njegova bolja polovica Snješka, gdje dominantna tema nije vinil već univerzalnost glazbe i njegovog značaja upisanog u brazde plastike o kojoj govorimo.

  • David [Morales] dolazi na Stojedinicu, dočekamo ga Anđelko Preradović i ja. Na stolu je cca 100 njegovih remikseva. David ulazi bezvoljno. Anđelko raširi ruke u smislu “welcome”, pokaže kolekciju i kaže: That’s all yours. Davidu se raskolače oči, izvadi fotić i fotka. Rekao je da ga nikada nitko nije dočekao s takvom zbirkom njegovih diskova i ploča. Navodno da ima 500 remikseva i obrada. Svjetski rekord među DJ-ima.
  • Jimmy Page i Robert Plant stižu na 101 u veljači 1998. U Zagrebu započinju turnejom. Sjede ispred režije. Plant ima reumu, bole ga leđa. Jimmy traži cure. Dajemo na potpise materijal, uzimaju single “Heartbreaker” i “Black Dog” i gledaju. Kažu, to su bootleg izdanja, mi nismo odobrili štampanje. Ja se branim, pa kupio sam u Italiji, nisam krivotvorio. Gunđaju da nisu dali dozvolu, no ipak daju autogram na njih. Sada je vrijednost basnoslovna jer su se potpisali na bootleg izdanja.
Iz arhive Slavina Balena
  • Santana: prije koncerta u Zagrebu 1998. kao organizator pratim band i Carlosa. Nosim ploče i CD-ove na potpis. U hotelu na pressici ulovim Carlosa, probijam se prema njemu. Njegov zaštitar skoči i hoće me oboriti no Carlos je primijetio akreditaciju, objasnim da čekam 30-ak godina na autograme. Potpisao se na američko izdanje hita “Jingo” i “Black Magic Woman”
Iz arhive Slavina Balena
  • Blondie u Varaždinu, Špancirfest. Snješka je išla jer ja sam radio u programu. Snješka dobije 5 minuta s Blondie. Prisutni Debbie i Chris. Snješka inače ima sreću i sposobnost da na livadama i travnjacima nađe djeteline s 4 lista. Plastificira ih i da na poklon onima koje intervjuira. I tako se Blondie potpiše, da izjavu, jingle. A Snješka joj da djetelinu. Debbie ustane, zagrli je i kaže: nitko mi nije dao ovakav poklon 40 godina.
Iz arhive Slavina Balena
  • Snješka na InMusic intervjuira Wolfmother. Pričaju a ona ih pita: da ste u mogućnosti birati, koga biste voljeli slušati u smislu uzora. Oni odgovore Led Zeppelin. A Snješka im odgovori da je ona gledala Led Zeppelin u punom sastavu, svu četvoricu, sa živim Johnom Bonhamom u Münchenu 1980, tri mjeseca prije nego je ovaj umro. Wolfmother se otkače i tjeraju Snješku da opiše sve čega se sjeća. Dođe vrijeme da izađu na pozornicu, no njima se ne da. Radije pričaju sa Snješkom o Led Zeppelinu. Intervju je trajao umjesto 10 minuta više od 30 minuta.
Iz arhive Slavina Balena

Za sam kraj, u cijelu priču skromno ulazim i ja. Prostorija u kojoj pišem ovaj tekst ponosno čuva preko šesto glazbenih izdanja na vinilu. Ono što je prije osam godina počelo kao usputni hobi, sada je postalo dio moga identiteta. Gledajući oko sebe, vidim kako nisam jedini. Iako je svrha vinila skladištenje valova koji ‘život znače’, upravo je njegova šarmantnost i nesavršenost perfektno odrazila sam karakter glazbe kakvu volimo. Ako izuzmemo čitavu analizu pozadine naše oaze, ploča je idealizirani suputnik u slušanju. Pliva uzvodno, zauzima previše mjesta, skuplji je od CD-a i digitalije čime po svim karakteristika spada u muzeje, a ne prodavaonice glazbe. Neke stvari jednostavno ne trebaju opravdanje, a vinil svakako spada u tu kategoriju.

Autor: Mislav Miličević




Iz Epic Sound Studia ( Studio Akord ) stiže nam novi glazbeni No. 1

Epic Sound Studio ( Studio Akord ) je postao magnet za nove hitove.

Glazbeni Producent Borna Kekic ne miruje tako da su nas ovaj tjedan počastili novim potencijalnim hitom Vilima Cvokmena – Akvarij.






TWERKERICA SARAH POKAZALA VIŠE NEGO IKAD PRIJE: Nije stala samo na plesu, otišla i korak dalje – nije za mlađe od 18!

Twerkerica koja je podigla prašinu svojim nastupima u Supertalentu pa nastavila provocirati i poslije, sada je otišla još korak dalje. Je li pretjerala?

Sarah Seifert (18), twerkerica iz Vukovara koja je u showu Supertalent užasno živcirala članicu žirija Martinu Tomčić svojim mrdanjem guze, odlučila je da neće tek tako pasti u zaborav. Njezine su provokativne snimke s treninga i nastupa već postale normalna stvar, ali posljednja u nizu zaista nije za svakoga, osobito ne za maloljetnike i ljude sa slabijim srcem.

Sarah je, naime, snimila vrući spot u teretani, a u njemu twerka, dira se po kosi, čak i po grudima… Kao i mnogo puta ranije, komentari su na njezin podvig opet podijeljeni. Dok je nekima ova Vukovarka preseksi i nazivaju je božicom, drugi se zgražaju. Bilo kako bilo, video je dosad prikupio više od 47.000 pregleda.

“Neznam kome se ovo može svidjat….mlati tom salastom guzicetinom gore dole, nema pojma o tverkanju. A ovi kadrovi koji joj snimaju facu ko fol neka fatalna zavodnica…tragikomedija. Sačuvaj nas bože od ovakvih plesačica i njihovih istomišljenika”, “Ma samo curo po svom, pleši, nikoga ples nije ubio”, “Ti si zavist zenama mogu biti ljubomorne na tebe, a pocast muskarcima hahah samo tako nastavi 🙂 ❤️”, neki su od komentara na YouTubeu.

I don't bother with these hoes,don't let these hoes bother me. #sarahseifert #twerking #twerk #croatia

A post shared by ↪Sarah Seifert↩ (@gg_queen1) on






Ekskluzivna premijera spota. BigMistake feat. Živi zid – Moć

Ekskluzivna premijera spota.
BigMistake feat. Živi zid – Moć

Da Hrvatska bude naša, da ne odlaze Hrvati!






A sada profesionalci

U želji da i ja postanem glazbena zvijezda, na tajnom mjestu prije dolaska Nove 2018. sastao sam se s jednim od najboljih glazbenih producenata današnjice u hrvatskoj, Bornom Kekićem i amaterski poput starog DJ-a napravio sam intervju. Pitanja koja sam postavio Borni nisu bila lagana osobito ako uzmete u obzir da je rođen tek 1994. Čast mi je taj intervju sada s Vama podijeliti:

1.       Koliko dugo radite kao glazbeni producent?

Radim skoro 8 godina, ali večinom s početnicima i ponekad sa zvijezdama

2.       Što je glazbeni producent?

Osoba koja stvara i radi s novim imenima u studiju na produkciji mastera-beata i kod snimanja vokala, a pogotovo kod miksanja i ispravljanja ako dođe do ritmčkih pogrešaka kod završnog miksa. Također se brine za plasman audio i video snimke na razne medije tipa televizije radio novine itd….

3.       Kakav vam je status u CR-u?

U Croatia Records-u poznam skoro sve kolege i vanjski suradnik sam, jer sam imao mogućnost upoznati ih zahvaljujući mojem radu trudu i svemu što sam bio dao sve od sebe itd…

i naravno mom ocu koji je tamo radio preko 20 godina…

4.       Koji stil glazbe preferirate?

Za sada najviše volim rep , hip hop turbo folk i još par vrsti glazbe sve koje me smiruju zbog mojih godina jer sada sam u 24 god.

5.       Kojeg glazbenika vidite na vrhu top-ljestvice uskoro?

Ovisno o kojoj top ljestvici govorite – naime i dalje kod nas prevladava pop repertoar tako da će sigurno još nekoliko godina na vrhu biti solisti ili grupe iz produkcije Huljić , Pecotić, a od grupa Vatra i možda jednog dana i Dječaci.

6.       Kakav je odnos s kolegama?

One koje poznajem vrlo dobar i općenito vrlo vrlo dobar i pristojan radni i poslovni odnos.

7.       Isplati li se baviti poslom kojim se bavite?

Za sada privremeno ne, jer u današnje vrijeme jako je teško nekoga napraviti zvijezdom u prvoj godini karijere a one hit song uspjeha ima nažalost sve manje.

8.       Imate li uhodan recept kako umjetnika napraviti zvijezdom?

Nemam za sada, jer svako novo ime traži novi način bilo produkcije bilo promocije i drugih različitih stvari i medija.

9.       Nabrojite neka imena kojima ste bili producent?

Breakdown ili Ivan Ećimović snimao je kod mene pjesmu pod nazivom Mrš i ta audio i video snimka se dugo puštala na CMC-u i HRT2 u emisiji Noćni Glazbeni Program kao i na nekim drugim poznatim radio postajama, zatim Mc Mravke čije su snimke puštane na Radio Studentu, lokalnim radio postajama a audio i video spot za njegovu pjesmu Kvartovska Brija dugo se puštala na televiziji Z1 i to u emisiji Noćna mora. Kod mene su svoje prve demo snimke radili mnogo brojni drugi izvođači , manje ili više poznati kao i posve nepoznati izvođači.

10.   Zadovoljava li hrv. tržište financijske potrebe naših glazbenika?

Danas ali baš sigurno ne, jer većina poznatih grupa ili izvođača koji žive malo pristojnije moraju biti popularni u cijeloj regiji, jer se živi od živih nastupa, prihodi od diskografije su samo simbolični i taj medij danas služi zapravo samo za promociju.

11.   Gdje se vidite u narednih 10 god?

Nadam se kao urednik na nekom hrvatskom mediju.

     

 Autor: Damir Livnjak