Svinjokolja nekoć bila događaj godine: ‘Gadi im se, a jeli bi…’

Dan Republike, 29. studenog, u bivšoj Jugoslaviji bio je armagedon za svinje. Taj praznik služio je da ljudi obave svinjokolju. Iz svakog dvorišta nešto je cviljelo i tekla je krv.

Priča tako majka svojoj kćeri dok pripremaju vandline, velike plastične posude, koje će kći odvesti kumu Đuri kad zakolju svinju u dvorištu u Buzadovcu kraj Vrbovca. Kad ste imali deset godina i živjeli na selu, vaša obitelj bi sama hranila svinje i kolinje je bilo senzacija. I mladi i stari bi se jednog hladnog dana okupili i svatko je imao svoj zadatak. Više su se viđali na kolinjima nego na rođendanima. Djeci bi dali da pomognu nositi kante i dodavati stvari ako je “mesarima” nešto trebalo.


A “mesari”, jer skoro nitko od susjeda i rodbine koji su klali svinju nisu bili obučeni mesari, s generacije na generaciju učili su ono što bi svaki muškarac na selu trebao znati – ubiti i rastrančirati (izrezati na dijelove kao u mesnici) svinju.

  • Samo mi srednji sin sad pomaže jer su ostala dvojica više za videoigre. Florijan voli raditi i pomagati, ovo nam je četvrta svinja koju ćemo prodati ove godine – rekao je kum Đuro, koji se već mnogo godina bavi uzgojem svinja i njihovom prodajom. Danas to tako ide, platite za svinju po dogovorenoj cijeni i on je za vas zakolje, očisti i raskomada.

Dok su čekali “mesara” Marijana, odvezli su svinju na vaganje. Kad su se dogovarali o cijeni, kum je rekao da svinja ima od 120 do 150 kilograma. Na dan kolinja, tjedan dana nakon što je pao dogovor, svinja je nekako “nabila” 100 kilograma.

U je..ate, pa ona ima 210 kila… Malo sam fulal, ali dugačka je pa se ne skuži da ima toliko. Ne bu vam viška mesa kaj ne?, upitao je kum šokiranu djevojku koja je sama obavljala posao jer je tata bio na poslu.

Kad ga je nazvala i rekla mu da svinja ima više od 200 kilograma, nije joj vjerovao.

Ipak, kolinje se nastavilo i čulo se cviljenje svinje koju su kum i mesar za njušku i uho vukli iz prikolice. Dva muškarca od kakvih 90 kilograma protiv svinje od 210 kilograma. Inače je oko svinje bilo najmanje troje muških, koji bi je držali i jedan koji bi odradio najteži dio – oduzeo svinji život.

Mačke zamijenile kokoši

  • Imam pušku koja je napravljena tako da svinjica što manje pati i da sve bude brzo gotovo. Ima jedan klin unutra, stavim metak i prislonim joj točno na glavu. Prije su to radili nožem i onaj koji je to radio morao je biti jako, jako precizan i majstor da je pogodi točno di treba – pričao mi je mesar Marijan nekoliko sekundi prije nego što je došetao do svinje, prislonio joj metalnu pušku na čelo i – dum. Sve je bilo gotovo za manje od minute.

Iako su se mnogi uplašili ulaska u Europsku uniju i moguće zabrane kolinja, samo su se postavila pravila kako cijeli proces mora biti human prema životinji. A i da se zabrani, kao što je zabranjeno peći rakiju, svejedno bi to radili jer je to u njihovoj krvi.

  • Žao mi je životinje i uvijek nastojim da ne pate kad to radimo. Ali to mi je posao i od toga živim, ali manje je toga nego prije – objašnjava mi kum Đuro dok svinja leži na zemlji i trza se od živaca koji još rade.

Kumov sin Florijan pripremio je vrelu vodu kako bi svinju ofurili i “obrijali”. Zatim je donio brener kojim su spalili ostatak dlaka koje nisu uspjeli ukloniti.

  • Prije brenera su stavili svinju na zemlju, pokrili je slamom i zapalili. Kako je slama gorjela tako je kurila dlake. Opet je to trebao biti majstor koji je znao koliko točno slame treba da baš ne spale cijelo svinjče – objasnio je Marijan dok je snijegom trljao ruke kako bi ih oprao od krvi. Nakon skidanja dlaka podigli su svinju na dizalicu koja je bila spojena na traktor i seciranje je moglo početi.

‘Psoval je jer je fulal glavu’

Sve dijelove koji se nisu iskoristili bacali su kokošima, koje je svatko imao na dvorištu, a sada su mačke preuzele tu ulogu.

Mesar je od vrućine vrele vode i rada skinuo kaput, dok su se svi ostali smrzavali na mjestu i čekali da odrade svoj dio. Usput bi pričali anegdote.

  • Jednom je jedan mesar fulal svinju puškom, umjesto u glavu pogodil ju je u njušku, a samo je jedan metak zel sa sobom. Tak je bil ljut i psoval, a mi smo krepali od smijeha – priča Marijan dok s cigaretom u ustima vadi svinji crijeva.

Kad su svinju prerezali na polovice, vrijeme je za gablec. Kumova mama Barica pripremila je pohane šnicle i izvadila ukiseljene krastavce i papriku.

Jetrica i češnjak za kraj

  • Ajde, buš si jednoga gembača popil z menom, za mirne ruke, ne, vi’š kak je vani zima, da se ne treseš – rekao je kum Đuro mesaru dok je točio bijelo vino i mineralnu vodu. Popili su i mogli su završiti s poslom. Meso su odvezli kupcu, ali prije degustacije mora se odnijeti uzorak na analizu u veterinarsku stanicu kako ne bi bilo trihinele.

Kad je sve u redu, slijedi konačni cilj koji je počeo od klanja – kobasice, špek, čvarci, a jetrica su prva stvar koja se peče.

  • Džigerica se lako kvari i to se nekad peklo čim su ih izvadili kako bi se počastilo taj dan dok se klalo – rekla je majka kćeri dok su spremale meso u škrinju. Za večeru su imali čvarke i, naravno, jetricu s češnjakom.

Izvor :

24sata

Komentari

comments

Vidi još:  Tradicija noćnih stražara ponegdje još živi