Tko je pomagao Todoriću oko otoka? Zna se

HDZ je Ivici Todoriću omogućio da cijelo desetljeće besplatno i bespravno koristi otok pored Rogoznice, najkraći je zaključak priče oko “ovrhe stoljeća” koju je HDZ-ov ministar pokrenuo kada je već svima bilo jasno da je vlasnik Agrokora pred propašću.
 
Priča o Smokvici Veloj priča je o pogodovanju HDZ-a odabranim poduzetnicima, koja počinje 1995. godine. Tada je MORH na čelu s Gojkom Šuškom dodijelio tridesetogodišnju besplatnu koncesiju na otok s “neperspektivnim nekretninama” Općini Rogoznica. Načelnik općine, HDZ-ov Josip Perkov, odmah je otok prepustio poduzeću Grafoplast Ante Lušića, a ovaj 2006. i tvrtku i otok Ivici Todoriću.  

MORH je u međuvremenu tek 2000. godine, nakon Tuđmanove i Šuškove smrti, u vrijeme Račanove vlade, zatražio raskidanje ugovora s Rogoznicom. Razlog je bio taj da je općina mimo njihove odluke dala otok u podzakup, pokazuju dokumenti koje je objavio Jutarnji list.

Još 2009. donesena je pravomoćna presuda

Koliko je Todorić bio nedodirljiv pokazuje i činjenica da se u akciju iseljavanja krenulo tek sada, iako je još 2009. godine donesena pravomoćna presuda da se Smokvica vrati u posjed MORH-a. Sud u Šibeniku je tada presudio da je ugovor prestao važiti još 1998., i to stoga što je donesen bez javnog natječaja.

Temeljem ovršnog naloga Agencija za upravljanje državnom imovinom, na čijem je čelu bio Vedran Duvnjak, mogla je dakle deložirati Todorića već 2010. godine. No umjesto da ga prisilno izbace, Ministarstvo obrane, Ministarstvo pomorstva i mora i AUDI sastančili su i izračunavali koliko je Todorić uložio. U pokušajima mirnog rješenja spora Grafoplasta i države prolazile su godine i mijenjale se vlade: nakon Sanaderove i Kosoričina, i Milanovićeva, pa i Oreškovićeva.

Za deložaciju Todorića država se ozbiljno zainteresirala tek 2017. kada je poduzetnik već bio na koljenima, neposredno prije nego što je razvlašten u Agrokoru. U DORH-u navode da su na zahtjev Ministarstva državne imovine u veljači podnijeli “prijedlog za mirno rješenje spora, radi naknade stečenog bez osnove u visini izgubljene zakupnine za posljednjih 5 godina”.

Kako je Marić došao do izgubljenih 200 milijuna kuna?

Kako su u Grafoplastu to odbili, u srpnju ove godine DORH je konačno tužio Grafoplast. I tako smo dočekali da, dok država za svaki korak treba mjesece i godine, Todorić tvrtku Grafoplast vrati Anti Lušiću, kojega će se zbog tužbe Ministarstva državne imovine formalno deložirati 27. rujna. Bez obzira na to je li Lušić služio samo kao paravan za Todorića, jasno je da je najmoćniji hrvatski poduzetnik izigrao državu, koja će tek sada pokušati naplatiti 36 milijuna kuna.

Ministar državne imovine Marić plasira tezu da će oko 200 milijuna kuna otići u zastaru, no nije jasno kako je to izračunao. Naime, u priopćenju DORH-a stoji da su se ulaganja prebijala sa zakupninom u razdoblju važenja ugovora. U Marićevom ministarstvu kazali su Jutarnjem da je Grafoplast godišnje bio dužan plaćati 5,2 milijuna kuna. DORH ne navodi kad je točno raskinut ugovor, no uzmemo li 1998. kao odluku Šibenskog suda, Grafoplast bi bio dužan oko sto milijuna kuna. U želji da si pripiše zasluge za izbacivanje Todorića koji je već iselio s otoka, izgleda da se ministar Marić malo preračunao.

Vidi još:  Nakon Todorićeva povratka u Hrvatsku, njegova ‘Crna bilježnica’ počela sijati paniku!

Izvor :

index

Komentari

comments