U stečaj nakon dogovorenog posla vrijednog 1,1 milijardu eura!

Prije četiri godine Pučišća na Braču, malo misto, okupirala je interventna policija koju su na radnike Jadrankamena iz Zagreba poslali Zoran Milanović i Ranko Ostojić. Time je konačno slomljen otpor radnika koji su hranili šestotinjak obitelji

U noći na 3. svibnja 2012. godine u Pučišća na otoku Braču stigla je jaka policijska formacija od 103 interventna policajca sa 17 terenaca i ostalih vozila da bi spriječila radnički i građanski neposluh i pobunu koju su potaknulo zaposlenici bračkog Jadrankamena kako bi pokušali spasiti tvrtku od stečaja i likvidacije. Naime, radnici Jadrankamena fizički su onemogućili ulazak stečajnom upravitelja Ivi Bučanu, za kojeg se otkrilo da stečaj provodi s nakanom likvidacije tvrtke, a ne kako bi ju se spasilo i očuvalo. To je ujedno bio jedinstveni slučaj u povijesti hrvatske socijaldemokracije da tadašnja stranka na vlasti, na čelu sa esdepeovcem Zoranom Milanovićem, uz pomoć policije guši radnički neposluh, koji je bio organiziran samo da bi se sačuvala tvrtka. Pripadnici interventne policije, naoružani dugim cijevima, tri su dana pod okupacijom držali Pučišća, a za to vrijeme privedeni su radnici Jadrankamena koji su pružali otpor i izražavali negodovanje i neposluh, i stečajnom upravitelju tom intervencijom omogućen je ulazak na radno mjesto u Jadrankamen. Nedugo nakon toga on je smijenjen s mjesta stečajnog upravitelja, a na njegovu poziciju postavljena je, prema mišljenju sindikata Jadrankamena, jednako štetna stečajna upraviteljica Anči Bašić.

Još jedna žrtva pretvorbe

Početak uništavanja Jadrankamena, kao i većine ostalih tvrtki, datira iz razdoblja pretvorbe i privatizacije. U postupku pretvorbe tvrtka je procijenjena na 21 milijun njemačkih maraka, a osnovna djelatnost bila joj je prerada i obrada kamena, mramora i granita, ugradba kamena, mramora i granita na domaćem tržištu, izvođenje građevinskih radova, montaža građevinske i tehničke opreme uz druge srodne djelatnosti. U trenutku pretvorbe na računu tvrtke bilo je više od dva milijuna DEM.

Kamenolom iz Pučišća postao je svjetski poznat po tome što se njegov kamen koristio za izgradnju Bijele kuće u Washingtonu. Od bijelog bračkog mramora kroz povijest građena su prestižna djela svjetske arhitekture: Dioklecijanova palača u Splitu, Parlament i Novi dvor u Beču, Parlament u Budimpešti, Namjesnička palača u Trstu i mnoga druga zdanja. Vješta marketinška agencija ili PR stručnjak mogli su samo na brendu Jadrankamena, a temeljem ovih spomenika kulture koji su sagrađeni kamenom s Brača, postići cijenu od 50-ak milijuna dolara. Umjesto toga, sada stečajni lešinari čekaju kada će u kamenolomu odjeknuti posljednji udarac čekića, da bi mogli razgrabiti tvrtku i sve ono što je ostalo od nje.

Vidi još:  (FOTO) Evo zašto nema sezonaca: Smješteni u šator bez WC-a, spavaju na zemlji i travi

Nakon pretvorbe uslijedila je privatizacija, u kojoj se pojavljuje ozloglašeni bivši sportaš i partner u tenisu pokojnog predsjednika FranjeTuđmana – Bruno Orešar. Orešar, na temelju kredita s političkim preporukama i jamstvima uzima kredit od milijun maraka od nekadašnje Hrvatske gospodarske banke. Naravno, bez hipoteka i osiguranja, te ulazi u otkup upisanih ali i neotplaćenih dionica od malih dioničara Jadrankamena. Pakete od 13.000 DEM upisanih dionica Orešar je plaćao po 3.000 DEM i tako je stekao oko 29% tvrtke. Većinsko vlasništvo Tuđmanov partner stekao je zahvaljujući pomoći Mirovinskog fonda koji mu „iznajmljuje“ 60.000 dionica Jadrankamena. Kao većinski vlasnih formira svoj Nadzorni odbor u Jadrankamenu u koji ulaze njego otac, sestra i rođak, te nakon toga Orešar počinje s financijskim uništavanjem tvrtke. Uskoro počinje kreditno opterećivati tvrtku koja je jamstvo za kredite, a Orešar s odobrenim kreditima počinje graditi apartmansko naselje u Novom Vinodolskom. Financijski ga prati Hypo Alpa Adria banka, dok ju nije pogodila financijska afera, a tada kredite od HAAB-a kupuje Erste banka.

Nenadmašni Orešar

Osim kredita koje je Orešar koristio za sebe, koristeći Jadrankamen kao kolateralu, odlučio je da i cijela tvrtka radi za njega. Koristio je kompletnu infrastrukturu kamenoloma kako bi se za njega proizvodio i pripremao kamen kao građevinski materijal za njegove vile, pri čemu mu je isporučeno robe u iznosu većem od 70 milijuna kuna, koju nije platio. Točnije, fakturirano je svega 13 milijuna, a plaćeno je ne više od 9 milijuna kuna.

Ovakvo iscrpljivanje Jadrankamena nije moglo proći bez posljedica po samu tvrtku, ali se poslovanje u otežanim financijskim uvjetima nastavlja. Kao moguće rješenje uskoro se u Jadrankamenu pojavljuje menadžer Vedran Vilović na preporuku Zvonimira Radića iz Dalmacijacementa, osobe koja je stvorila Nadana Vidoševića i lansirala ga u političko-kriminalne vode. Vilović pod izgovorom restrukturiranja planira konačno „pokopati“ Jadrankamen. Započinje s otpuštanjem radnika i daljnjim financijskim opterećenjima tvrtke. Od preostalih 200-tinjak radnika, cilj je zadržati svega 40-tak, poslije čega bi se ugasila tvrtka, a kao potencijalni kupci spremo čekaju ruski investitori koji planiraju tu sagraditi hotele, apartmane, odmarališta…

Vidi još:  UGOSTITELJI NA JADRANU OČAJAVAJU, NJIHOVI KOLEGE U UNUTRAŠNJOSTI NA JOŠ VEĆIM MUKAMA 'Svi naši potencijalni radnici zapravo ljeti bježe na more'

Konačnu riječ ima stečajna mafija

Kako bi se definitivno uništio Jadrankamen, posegnulo se za najučinkovitijom metodom – pokretanjem programiranog stečajnog postupka. Prema riječima predsjednika Nezavisnog sindikata radnika Jadrankamena Tončija Drpića, Vedran Vilović u dogovoru s vlasnikom Splitsko-dalmatinske banke Juroslavom Buljubašićem inicira stečaj, tako što je Banka više od šest mjeseci držala račun Jadrankamena u blokadi. Na temelju te blokade ispunili su se uvjeti za stečaj, bez obzira na apsurd za koji je teško povjerovati da postoji u poslovnom svijetu. Naime, samo pet mjeseci prije pokretanja stečaja Jadrankamen je, u studenome 2011. godine, potpisao petogodišnji ekskluzivni ugovor za isporuku milijun kubičnih metara kamena u vrijednosti od milijardu i sto milijuna eura! Potpisnici ugovora bili su Jadrankamen i jedna egipatska tvrtka koja je planirala graditi manji turistički gradić u blizini Tivta u Crnoj Gori.

Stečaj Jadrankamena pokrenut je 29. ožujka 2012. godine, a za stečajnog upravitelja Trgovački sud u Splitu postavlja spomenutog Ivu Bučana, koji provodi plan gašenja Jadrankamena. Nakon incidenta s radnicima, sindikatom i policijom, Bučan odlazi iz Jadrankamena, a na mjesto stečajne upraviteljice dolazi Anči Bašić, osoba koje prema mišljenju sindikata Jadrankamena, nikako to ne bi smjela biti, zbog sukoba interesa. Anči Bašić je postala stečajnom upraviteljicom iako je u bliskom srodstvu s vjerovnikom stečajnog dužnika.

Što se tiče Odbora vjerovnika, može se reći da tu ništa nije prepušteno slučaju, za što se pobrinuo stečajni sudac Paško Bačić koji je u Odbor imenovao predstavnika radnika bez dogovora i konzultacija s radnicima. Taj predstavnik radnika bivši je smijenjeni član Nadzornog odbora tvrtke zbog malverzacija kojima je oštetio Jadrankamen za milijunske iznose. Zbog toga su ga radnici čak dva puta kazneno prijavljivali. U Odboru vjerovnika je i predstavnik malih dobavljača koji je u stvarnosti desna ruka Bruna Orešara i provodi njegove interese.

Posebno zanimljiva osoba, kao dio stečajne mafije, je odvjetnica koja je navodno zastupala interese radnika Jadrankamena na Trgovačkom sudu. Bila je to Katja Jajaš iz Rijeke. Kasnije su radnici otkrili da je ona prijateljica Gordana Širole, koji pak je blizak prijatelj s „ocem hrvatskih stečajeva“ Slavkom Linićem. Da nešto nije u redu s tom odvjetnicom radnici su počeli sumnjati nakon što je Katja u Split doletjela iz Rijeke privatnim zrakoplovom. U vođenju stečajnog postupka nagovarala je radnike da potpišu otkaze i napuste tvrtku, tvrdeći da je to najbolje za njih. Nakon toga radnicima i sindikatu bilo je više nego jasno da njihova odvjetnica radi za drugu stranu.

Vidi još:  (FOTO) Evo zašto nema sezonaca: Smješteni u šator bez WC-a, spavaju na zemlji i travi

Iz svega ovoga više je nego očito da se stečaj Jadrankamena provodi programirano s ciljem njegovog uništenja kako bi se Orešar riješio obveza, a Rusi bi dobili atraktivan prostor, uz pomoć načelnika Općine Pučišća – Kaštelana, koji isto tako nije sklon da Jadrankamen opstane i nastavi s radom.

Nalaz Državne revizije

Državna revizija utvrdila je brojne nepravilnosti u postupku privatizacije i nije dala pozitivno mišljenja vezano uz cijelu aferu oko Jadrankamena. Najveći propusti učinjeni su u dijelu kada je Orešar raspolagao i upravljao tvrtkom na temelju upisanih a neplaćenih dionica, a isto tako kreditno je opterećivao tvrtku, a nijedna kuna nije završila u Jadrankamenu od tih kredita.

Tom analogijom, Jadrankamen je zapravo stvarni vlasnik objekata i nekretnina koje je Orešar sagradio Jadrankamenovim novcem, a prema tome tvrtka ne može biti prezadužena jer ima pokriće za svoje obveze.

U ovom slučaju očita je umreženost stečajne mafije koja povezuje stečajne upravitelje, nominalnog vlasnika Jadrankamena – Orešara – i Trgovački sud u Splitu koji im maksimalno pogoduje. I u ovom slučaju Trgovački sud ne zanima kako je tvrtka došla u stečaj, tko je za to odgovoran i tko bi zbog toga trebao kazneno odgovarati. Trgovački sud ne zanima, jer ne želi znati, nalaz Državne revizije jer bi se tada otkrilo da se vodi pogrešan postupak. Umjesto stečaja trebalo bi pokrenuti kazneni postupak, a Jadrankamenu bi trebalo omogućiti nesmetan rad.

Zbog svega ovoga, Nezavisni sindikat Jadrankamena pokrenuo je brojne sudske postupke protiv onih koji žele uništiti tvrtku, najavljene su odlučne akcije i pritisak na Trgovački sud u Splitu kako bi se prekinuo nepotrebni stečaj nad tvrtkom, izbacilo nevlasnike i nastavilo s proizvodnjom koja ima perspektivno tržište i budućnost. Sindikat i radnici odlučili su ići do kraja, bez obzira na korumpirano sudstvo i lokalnu vlast.

Izvor :

Dnevno.hr

Komentari

comments