Vremeplov: ‘Prvo ću preuzeti SDP. Onda ću postati gradonačelnik Zagreba. Zatim ću maknuti s vlasti HDZ i Most. Na kraju, ako treba, bit ću premijer’

Predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a, Davor Bernardić, jedan je od devet kandidata za predsjednika stranke. Od svih, jedino se njemu prognozira siguran ulazak u drugi krug. Otkrio nam je koje promjene namjerava uvesti u SDP, u kome vidi najopasnijeg rivala, zašto su “nestale” žene u stranci, koju bi ulogu namijenio Zoranu Milanoviću u SDP-u i je li ova kandidatura igra na sve ili ništa.

Započinjemo intervju u trenutku kada HDZ i Most objavljuju da su postigli dogovor o formiranju Vlade.

Kako se osjećate?

– Godinu dana traje trakavica oko HDZ-ove i Mostove Vlade. Govorimo o najneuspješnijoj Vladi u Hrvatskoj koja nije povukla ni jedan pravi reformski potez. Jedino po čemu ćemo ih pamtiti su smjene na čelu SOA-e, smjene na čelu MUP-a i na čelu HRT-a. Tek ćemo vidjeti kakva će biti upravo dogovorena Vlada. Most je postavio sedam uvjeta i kazao da traži 30 dana da se njihovi prijedlozi upute u proceduru. Upalit ćemo štopericu i vidjeti hoće li se ponašati onako kako su najavili.

Dvoji li još netko u SDP-u oko toga je li trebalo odmah priznati izborni poraz?

– Gorak je okus. Za relativno malo glasova izgubili smo nekoliko mandata. No, da smo ih i dobili, ne bismo mogli formirati Vladu. Nismo probudili emociju kod birača, a u kampanji nismo upozoravali na izgubljeno vrijeme s prošlom neuspješnom Vladom radi koje smo morali ići na prijevremene izbore. Naše birače nismo motivirali da izađu. Iz toga treba izvući pouke. SDP je u unutarstranačkom izbornom procesu. On je demokratski, drugi put u godinu dana biramo predsjednika između više kandidata. Nemamo jednog kandidata kao neke druge stranke. Do Nove godine izabrat ćemo novo vodstvo i idemo u pripreme za lokalne izbore. Spremamo se za pobjedu na svim izborima koji slijede, od lokalnih, europskih, predsjedničkih do parlamentarnih. Moj cilj je jaki SDP, a glavni preduvjet za to je dobra organizacija.

Kako iščitavate zadnji Cro Demoskop prema kojemu SDP uživa podršku 27 posto građana, a Milanović samo 8,2 posto, što je upola manje nego prije mjesec dana?

– Govori da smo stabilna stranka sa stabilnim rejtingom. On će rasti kada se konsolidiramo i provedemo izborne procese za koje se već vidi da su demokratski. Imamo više kandidata, a svi nude programe i viziju. To je dobro, i to jača stranku. Kada me članovi stranke izaberu za predsjednika SDP-a, a vjerujem da hoće jer žele promjene, posvetit ću se dodatnom ujedinjavanju stranke. Potrebna nam je kohezija iznutra, svi ljudi, a posebno oni koji do sada nisu dobili šansu pokazati što mogu. Takvih je u SDP-u mnogo. Velika smo stranka s više od 37.000 članova i mnogi ljudi za koje šira javnost ne zna imaju veliki potencijal. Njima ću dati šansu.

Što znači ujediniti SDP? U čemu je najveći problem?

– To je organizacija. Osamnaest godina sam u SDP-u. On je moja proširena obitelj, moj život. Punih 18 godina učim od ljudi na terenu. Dok neki moji kolege tek sada ulaze u taj proces, ja jako dobro znam što treba napraviti. Tri su ključne komponente: organizacija, socijaldemokracija i motivacija. To su okosnice mog programa. Moramo ojačati u malim sredinama, osobito u Slavoniji i Dalmaciji gdje smo slabi. Općine i gradovi u kojima SDP ima odgovornost upravljanja su razvijenije i tu perspektivu trebamo ponuditi i u sredinama gdje slabo kotiramo. U kampanju krećem u nedjelju, i to iz Vukovara s porukom da moramo vratiti povjerenje birača tamo gdje velika većina njih živi, a to su mala mjesta i male sredine u Hrvatskoj. Socijaldemokracija je prvenstveno briga za ljude koji žive od svoga rada. Ali smo se u nekim stvarima udaljili od nje i moramo jasno definirati socijaldemokratske politike.

Milanka Opačić je sazvala konferenciju za tisak radi poteza aktivistica “40 dana za život” koje su pred bolnicom u Vukovaru s krunicama i molitvom čekale ženu koja je došla na pobačaj. SDP jako dugo nije reagirao na ovakve pojave. Što se sada dogodilo?

– Reagirao sam i ja na svome Facebook profilu. Ustavom je zajamčena sloboda pojedinca i nitko je ne smije ugrožavati. Stoga sam pozvao DORH na reakciju jer se moraju zaštititi Ustavom i zakonom zajamčena prava. Nasilje prema pojedincu ne smije se tolerirati bez obzira na to kakva mu je svrha.

SDP je dugo bio gluh i nijem na ovakve pojave. Što vas je probudilo?

Vidi još:  BIVŠI I SADAŠNJI SDP-OVCI OTKRIVAJU Kako je propala stranka koja je drmala državom: 'Kad se gnjila vrata udaraju ona padaju'

– SDP na takve stvari mora reagirati. Milanka Opačić je dobila punomoć od predsjednika SDP-a Zorana Milanovića da vodi stranku u ovom tranzicijskom periodu i logično je da je ona sazvala konferenciju za tisak.

Kažete da vam je cilj organizacijski unaprijediti i ujediniti stranku. Kako ćete ujediniti zagrebačku organizaciju koja je najveća i najdublje podijeljena?

– Zagrebačka organizacija je u zadnjih nekoliko godina jedinstvenija od svih i već je u pripremi za lokalne izbore. Rezultati unutarstranačkih izbora će vas uskoro uvjeriti u to.

Kada se proljetos biralo predsjednika SDP-a između Zorana Milanovića i Zlatka Komadine, zagrebački SDP je doslovno bio raskoljen.

– Ne bih rekao da riječ o raskolu. Ljudi su imali preferenciju glasati za jednog od dvojice ponuđenih kandidata. Ja sam iznio osobni stav koji sam zastupao. Ni ostale organizacije, uz iznimku njih nekoliko, nisu davale podršku jednome od kandidata, nego je to bio odabir svakog pojedinca.

Želite reći da žestoki obračun između Milanovićevih pristaša i onih protiv njega koji je počeo još s izbacivanjem Slavka Linića, a nastavio se proljetos na unutarstranačkim izborima nije ostavio traga na međuljudskim odnosima?

– Velika većina koji su u prošloj kampanji podržavali Milanovića sada meni daje podršku. To se odnosi na cijelu Hrvatsku i svakim danom dobivam sve više podrške jer su ljudi svjesni da stranci trebaju organizacijske promjene, promjene politika i da stranku može motivirati samo netko tko je tu dugo, dobro poznaje SDP i neke stvari naprosto zna, a ne mora ih tek učiti. U meni vide osobu koja je mlada, ali ima dovoljno političkog iskustva da mogu voditi SDP u desetljeće socijaldemokracije, a to je spajanje dva mandata SDP-ove Vlade.

Biraju li SDP-ovci predsjednika s mišlju da izabiru osobu koju će na idućim parlamentarnim izborima istaknuti kao kandidata za premijera?

– Sigurno je prisutan taj element. Meni je važno konsolidirati stranku i vratiti povjerenje birača u SDP. Stranku moramo približiti članovima, da bi je članovi mogli zastupati i braniti pred građanima. Moramo funkcionirati kao velika obitelj u kojoj je suradnja horizontalna, pa se u drugom koraku može doći do vodstva, u kojoj informacije dolaze na vrijeme, a stranka funkcionira kao kompaktni i prokrvljeni organizam.

Vidite li se za četiri godine u ulozi mandatara?

– Danas to nije tema.

Zar nemate viziju koja ide nekoliko godina unaprijed?

– Naravno. Vizija je da će SDP pobjeđivati na izborima u Hrvatskoj, ne radi pobjede same, već radi toga da bismo zakonima utemeljenim na vrijednostima socijaldemokracije mogli doista mijenjati Hrvatsku na bolje i da bi ta promjena bila kvalitetna. Spreman sam kao predsjednik SDP-a prihvatiti tu, najodgovorniju dužnost u državi, ali ne moram. Sada o tome ne razmišljam niti je vrijeme za te razgovore. Prvo moramo razgovarati o konsolidaciji stranke i vraćanju povjerenja birača i, naravno, moramo biti spremni za pobjedu na idućim redovnim, ali i izvanrednim izborima, ako do njih dođe.

SDP ima čak devet kandidata za predsjednika, no kampanja vam izgleda mlako, čak dosadno.

– Svi smo stranački kolege i imamo cilj da SDP iz ovog procesa izađe jači. Otvorit ću razgovore o izmjeni Statuta, o promjenama koje se moraju dogoditi, a ključna je da ljudi koji dolaze na funkcije budu produkt i izbor baze. Statut se mora mijenjati u tome pravcu, a on znači i otvaranje razgovora o kriterijima za stranački rad i napredovanje. Moramo ih utvrditi i organizacije na terenu oko njih moraju postići konsenzus. U ovom trenutku takvih kriterija nema i vjerojatno je to razlog što ima tako puno kandidata za predsjednika. Svi se mogu kandidirati. Može i onaj tko je jučer došao u stranku.

Zašto i kako je SDP postao mačistička stranka? Na izbornim listama opet niste ispunili tzv. žensku kvotu, a SDP je došao u situaciju da ima manje jakih i prepoznatljivih žena nego HDZ.

– Zalažem se za socijaldemokraciju na djelima, a ne riječima. Ako imamo ženske kvote, onda se one moraju poštovati po takozvanom zip principu. Na primjeru lista to bi značilo da u prvih pet moraju biti po dvije osobe iz svakog spola, znači tri žene i dva muškarca, ili tri muškarca i dvije žene. Žene će u skorije vrijeme sigurno postati dominantne u politici kao što je to u nordijskim zemljama. U nekoliko izbornih ciklusa sigurno će doći i kod nas do te tranzicije. To se vidi, naše su kolegice sve aktivnije i prepoznatljive.

U zagrebačkom SDP-u teško nalazim jake i u široj javnosti prepoznatljive SDP-ovke.

Vidi još:  ANKETA: Vjerujete li Davoru Bernardiću i SDP-u?

– Kako ne?! Zagreb možda nema žene koje bi imale nacionalnu pozornicu – parlament.

Zagrebačka organizacija vam je najveća i najutjecajnija u stranci, a ni jedna žena iz nje ne može dobiti nacionalnu pozornicu. Kakva je to politika?

– To je posljedica načina na koji su formirane izborne liste. One bi morale proizaći iz baze. O njima i kandidatima morali bi odlučivati ljudi s terena. Kandidiraju li se ljudi za koje oni vjeruju da im mogu donijeti pobjedu, onda će zdušno i predano za njih raditi i pomagati im. To je problem u Zagrebu, a nema problema žena. Od 17 mjesnih organizacija, čak 6 vode žene. Toga nema nigdje drugdje. Od 21 županijske organizacije u Hrvatskoj, tek jednu vodi žena. Mi u Zagrebu preokrećemo trendove. Mnoge su kolegice dobile priliku u Gradskoj skupštini, mjesnim organizacijama, rukovodećim pozicijama.

Većina kandidata za predsjednika SDP-a zagovara predizbore. Je li realno da za iduće izbore stranačke organizacije izaberu kandidate koji će biti na listama za Sabor, da se na izborima u stranci biraju kandidati za premijera, za predsjednika države?

– Apsolutno je realno i potrebno. Ali o tome će odluku donijeti članice i članovi kroz izmjene Statuta. Planiram odmah nakon 3. studenoga, kada će biti Izborna konvencija, osnovati izborni stožer za lokalne izbore i početi pripremu za njih. Izborni stožer će s lokalnim organizacijama izraditi plan i u dogovoru s lokalnim organizacijama odrediti kandidate za izbore. Odmah nakon Nove godine startamo s edukacijom i pripremama za izbore. Nakon lokalnih izbora imamo unutarstranački proces biranja rukovodstva na lokalnim razinama. Paralelno s tim će široka radna skupina sastavljena od ljudi iz svih koji najbolje poznaju stranku pripremiti draft prijedloga Statuta. On će se poslati lokalnim organizacijama koje će šest mjeseca raspravljati o izmjenama Statuta. Imat ćemo konzultativnu fazu, a promjene ćemo donijeti u prosincu 2017. godine.

Uz neka odstupanja, svi kandidati suštinski zastupaju iste promjene. Zašto ranije nije došlo do njih?

– Mi smo ih predlagali i prije šest mjeseci. Bilo je dovoljno vremena zadnjih godina da se naprave, ali nije bilo političke volje. Mnogi koji sada nude promjene u tome ne mogu biti do kraja vjerodostojni jer su bili dio tima koji nije želio uvesti nikakve promjene.

Svi prognozeri u SDP-u vide vas u drugom krugu. Kojeg protukandidata tamo očekujete?

– Ne opterećujem se protukandidatima. Svima želim sreću.

Nekom ipak dajete veće šanse?

– Vjerujem da ću dobiti potporu većine, a svejedno je u kojem krugu. Teško je procjenjivati tko će ući u drugi krug. Ranko Ostojić je kao i ja dugogodišnji član SDP-a i to mu je vjerojatno određena prednost pred Orsatom Miljenićem koji slabo poznaje stranku.

Tonino Picula je naznačio mogućnost kandidature za predsjednika države. Vidite li u njemu dobrog kandidata SDP-a?

– Stranka je tu već postavila demokratski standard. Birali smo između više kandidata u predizborima. Tako će biti i ubuduće. S tim da ćemo se dogovoriti o jasnim pravilima i izmjenama Statuta.

Gdje i s kakvom ulogom u stranci, osobito ako postanete predsjednik SDP-a, vidite Zorana Milanovića?

– Zoran Milanović je dio naše stranačke povijesti. Drugi je predsjednik SDP-a, obilježio je jedno desetljeće SDP-a, otvorio je određene procese i napravio iskorake. Sasvim sigurno će kao bivši predsjednik imati mjesto u SDP-u.

A ulogu?

– Citirat ću mog prijatelja Zdravka Komadinu: Savjetodavno-borbenu!

Spekulira se da bi se i Milanović mogao kandidirati za predsjednika države. Je li to realno?

– Rano je za takve spekulacije. No, o namjerama treba pitati Milanovića.

Teze da bi se Milanović mogao natjecati za Pantovčak intrigantne su jer je on za ukidanje neposrednog izbora predsjednika države. Smatra da šefa države s ovako ograničenim ovlastima može birati Sabor. Što vi o tome mislite?

– Nisam za ukidanje neposrednog izbora predsjednika države jer je to izravna volja svih građana. Predsjednik je kao faktor stabilnosti korektiv izvršne vlasti. Devedesetih smo imali polupredsjednički sustav kada je predsjednik birao Vladu i ona je bila slaba. Sada je Vlada jaka i predsjednik joj treba biti korektiv. Jedini uvjet je da zastupa interese zemlje, a ne stranke.

Vidi još:  ANKETA: Vjerujete li Davoru Bernardiću i SDP-u?

Imali ste četiri godine vlasti i već pripremljene i razrađene prijedloge izmjene izbornog zakonodavstva, od širenja preferencijskog glasanja, donošenja izbornog zakonika, korekcije izbornih jedinica… ali niste ni prstom pomaknuli.

– U tome i jest problem. Ljudi koji su bili članovi naše Vlade imali su prilike napraviti te promjene. Zato i govorim da mi u SDP-u trebamo pravu, a ne lažnu promjenu. Lako je imati naknadnu pamet, ali je teško cijelo vrijeme biti vjerodostojan i dosljedan u obrani svojih stavova i onda kada to nije bilo oportuno. Za sebe mogu reći da sam se tako ponašao i uvijek sam otvoreno iznosio svoje stavove, kako Zoranu Milanoviću, tako i ljudima oko njega. Time sam žrtvovao sebe i zagrebački SDP višim interesima i zaštiti SDP-a i Vlade. Kada je Predsjedništvo donijelo odluku višeg reda da se treba promijeniti kandidat za gradonačelnika Zagreba, zagrebačka organizacija je poštovala tu odluku. Ona je bila gorka, ali smo u tom trenutku štitili SDP, hrvatskog premijera i osobu koja predstavlja SDP. Nakon toga u utrku za predsjednika zagrebačkog SDP-a ulaze dva ministra koji bivaju poraženi na tim izborima što je cijelu Vladu i SDP izložilo nečem što nije bilo dobro. Za sebe mogu reći da sam cijelo vrijeme štitio SDP, instituciju predsjednika te interes stranke pred građanima i u javnosti. Čak i na svoju štetu.

I danas smatrate da je nametanje kandidata iz Predsjedništva razlog za izborni poraz u Zagrebu?

– To je bitno pridonijelo. Zoran je imao suflere koji su govorili kako sam problem, da mu predstavljam opasnost. A ja sam uvijek gledao da najbolje napravim za stranku i da je zaštitim. Mislim da je ljudima to sada konačno postalo jasno.

Natječete se za predsjednika SDP-a i planirate desetljeće socijaldemokratske vlasti, a niste se ni jednom dokazali na svom terenu. Kao predsjednik najveće, zagrebačke organizacije, ne bilježite uspjeh ni na jednim izborima u Zagrebu.

– Nisam bio kandidat i nemam iskustvo poraza. Nosio sam listu za gradsku skupštinu i ta je lista bila prva. Dakle, pobijedili smo na izborima. Ali sistem je takav da je realni pobjednik gradonačelnik relativnom većinom građana i on formira većinu. Da je SDP imao svog gradonačelnika, onda bi formirao većinu. Kao što znate, ja nisam bio kandidat za gradonačelnika. Za promjenu kandidata odgovornost je snosilo Predsjedništvo stranke.

Nešto slično je SDP napravio na parlamentarnim izborima 2007. kada ste odustali od Ljube Jurčića kao kandidata za premijera. To vas je i tad koštalo gubitka izbora.

– Ljubo Jurčić je bio kandidat za premijera i dobio je placet tada svih kandidata za predsjednika SDP-a. Kao takva, odluka je bila donesena na svim stranačkim tijelima SDP-a. Ako mene pitate, bilo bi bolje da je Milanović kao predsjednik stranke tada bio kandidat za premijera. Ali on je prvi izjavio da će podržati Ljubu Jurčića za predsjednika Vlade i samim tim smo ušli u proces dualnog izbora gdje smo imali predsjednika SDP-a i kandidata za premijera. Kada su izbori u stranci završili, Milanović je promijenio mišljenje. I tu je glavna razlika između njega i Ivice Račana i Milanovića. Račan je više razgovarao, do odluka je dolazio sporije, ali kada bi ih donio, u pravilu ih nije mijenjao. Zoran je brže donosio odluke, ali ih je još brže mijenjao.

Vratimo se izborima u SDP-u. Iz razgovora koji vodimo proizlazi da ste si zacrtali pobjednički niz: predsjednik SDP-a, gradonačelnik Zagreba, pobjeda SDP-a na idućim parlamentarnim izborima, premijer. Padnete li na prvom cilju, možete izgubiti sve. Igrate li svjesno na sve ili ništa?

– Ne kalkuliram i ne trgujem. Nikada i nisam. Glasao sam, recimo, protiv raspuštanja splitskog ogranka kada nitko nije bio protiv. Bio sam protiv izbacivanja mnogih članova i članica. Glasao protiv vlastite smjene na Predsjedništvu. Čovjek sam koji ima svoju kičmu, svoj stav i ne kalkuliram. Cilj mi je bolji SDP – stranka za koju imam odgovornost jer ju dobro poznajem 18 godina. Ovo nije igra. SDP je cijeli moj život! U ovu utrku idem svjestan velikog posla koji moram i koji znam napraviti.

Izvor :

Spectator

Komentari

comments