ŽARIŠTA KOJA MOGU PLANUTI Prijetnja kaosa nadvila se nad zemlje bivše SFRJ, u regiji cvjetaju nestabilnost i uzajamna napetost, a sve koristi Putin

Na jugoistoku Europe opet vrije. Balkan ponovno opravdavaBismarckovu izjavu da je bačva baruta. Strasti u nekadašnjim jugoslavenskim republikama opet su uzavrele, a neki zloguki analitičari govore da proces raspada Jugoslavije još nije okončan. Mnogo se toga otad promijenilo, ali je, nažalost, dio tadašnjih problema ostao isti.

Dvije nekadašnje jugoslavenske republike, Slovenija i Hrvatska, ušle su u NATO i EU pa su, pogotovo ova prva, izmakle novoj balkanskoj etapi nespokoja. No, ostale koje su još uvijek izvan okvira euroatlantskih procesa – Srbija, Kosovo, BiH, Crna Gora i Makedonija – odišu nestabilnošću i uzajamnim napetostima u koje je i Hrvatska upletena.

Praktički nema niti jedne bivše jugoslavenske republike koja bi bila u dobrim odnosima sa svim ostalima nasljednicama nekadašnje SFRJ, a uz to mnoge od njih razdiru i unutarnji problemi koji zazivaju mogući raspad ili nose u sebi klicu permanentne nestabilnosti, pa i mnogo gore (“srećom”, ekonomska, socijalna, pa i društvena moć tih država je preslaba za neki krvavi rasplet, ali…). Pogotovo se to odnosi na BiH i Makedoniju, pa i Crnu Goru.

Na tom uzavrelom prostoru ponovno se, kao i uvijek, ciklički, prelamaju interesi svjetskih moćnika. Naime, jedino na tlu bivše Jugoslavije trenutačno ima “slobodnog prostora” koji nije povezan u neke integrativne forme pa Rusija, praktički potisnuta iz Europe, može još nešto ušićariti i uletjeti na taj nepopunjeni prostor.

Ruski interes na Balkanu pokazao se otvorenom političkom te, čini se, financijskom pomoći antieuropskoj oporbi na prošlonedjeljnim izborima u Crnoj Gori, na Dodikovu protuustavnom referendumu te u utjecaju na srpsku i makedonsku političku scenu.

Ideja hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o federalizaciji BiH još je uvijek u povojima, a mnogo više će se o toj inicijativi govoriti kada bude formirana nova Vlada. “To je u svakom slučaju pravi put, ali je pitanje kako će to prihvatiti Srbi i Bošnjaci. Prije svega, najvažnije je pitanje žele li uopće federalizaciju zemlje”, kaže naš izvor iz hrvatske diplomacije.

“Federalizacija BiH uključivala bi nužnu promjenu sadašnjeg Ustava BiH, a za to je potreban konsenzus sva tri naroda. Riječ je o teškom zahvatu, no posve je jasno da Srbi žele sačuvati Republiku Srpsku, a Bošnjaci dominaciju u Federaciji. Hoće li se i jedni i drugi toga odreći, teško je predviđati”, objašnjava naš sugovornik.

Vidi još:  ‘RAT NA BALKANU’? JUNCKER UPOZORAVA: ‘Zbog OVOGA bi im se mogle ponoviti 90-te’

Hrvatski diplomati očekuju da će se inicijativa predsjednice Grabar-Kitarović vrlo brzo uskladiti s novom Vladom i tek tada će mnogo toga biti jasnije.

“Uključujući i to odnose li se predložene promjene samo na Federaciju BiH ili na cijelu BiH. A onda će sigurno mnogo jasnije uslijediti odgovori Srba i Bošnjaka na tu inicijativu. Sve daljnje poteze Pantovčak će bez sumnje dogovarati i sa Zrinjevcem.”

 

SRBIJA

Nikolić bi Moskvu, a Vučić ipak Uniju

Nekadašnja najveća jugoslavenska republika naizgled je sigurna i stabilna. Premijer Aleksandar Vučić neupitni je i neosporni vladar Srbije, kao nekada Tuđman u Hrvatskoj. Njegov je strateški cilj priključenje bruxelleskom klubu, ali trenutačno ide kao u onom starom vicu – daje žmigavac prema EU, a skreće prema Moskvi. Pregovarački proces s EU se kreće, ali ne spektakularno. Datum ulaska nije poznat, a iznad Vučićeve glave lebdi najstrašnija avet iz Bruxellesa – priznanje Kosova. Uz to, iz Moskve ih pritišću da ne smiju niti pomisliti na članstvo u NATO-u – SAD ne požuruje, ali nekako to podrazumijeva, a Vučić odugovlači. Rusi mu zauzvrat laskaju da Srbija predstavlja “ruska vrata u Europu”.

Politolog Dušan Janjić kaže da u Srbiji jača antieuropsko raspoloženje, a u EU antisrpsko razmišljanje. I dok Vučić igra na Europu, predsjednik Tomislav Nikolić najjača mu je i jedina oporba. On u vlasti predvodi antieuropsku struju. Vučić ne želi da se Nikolić kandidira za izbore 2017. godine, ali iz Kremlja ga na to potiču. Vučić stalno izigrava da je njegova Srbija “jamac mira i stabilnosti na Balkanu”, ali odnosi Srbije s tim državama ne daju mu za pravo. S Hrvatskom ima konkurentske i loše odnose u borbi za tu poziciju, s BiH je u napetim odnosima, u Crnoj Gori mu nije pošlo za rukom srušiti Mila Đukanovića, a s Kosovom nema odnose. S tom zemljom ima “imovinsko-pravne probleme” oko vlasništva nad praktički jedinim tamošnjim “nacionalnim srebrom” – rudnikom Trepča.

Vidi još:  Dodik se sastao s Putinom, donio mu poseban poklon

KOSOVO

Trepča i srpske općine na sjeveru

Najmlađa europska država ima velike probleme. Pokret Samoopredjeljenje (Vetëvendosje!) Albina Kurtija svojim radikalnim, pa i nasilnim akcijama, poput bacanja suzavca u Skupštini i bombe na Ustavni sud, ometa predsjednika Hashima Thaçija u ispunjenju bruxelleskih uvjeta. Granični sporazum s Crnom Gorom nije ratificiran. Oteže se s osnivanjem Zajednice srpskih općina na sjeveru Kosova jer se boje da je to nova “Republika Srpska”. Što nije daleko od istine jer se ondje koče brojne slike Vladimira Putina. Ni EU nije načisto, ali i Vučić mora nešto dobiti. Trenutačno je prvo pitanje rudnik Trepča. Beograd tvrdi da je to imovina Srbije i da je srpska država vlasnik 55 posto Trepče koja za Albance ima i veliko simbolično značenje zbog štrajka rudara u veljači 1989. godine. Kosovska vlada smatra Trepču svojom imovinom – 80 posto u vlasništvu države i 20 posto dionica za zaposlenike. Vučić ne želi to pustiti te se na tom pitanju lomi i njegova liderska taština, a čini se da izjavama poput “Europa nas ne razumije” i “Bruxelles podržava Prištinu” priprema svoju javnost za još jedno povlačenje s kosovske bojišnice.

CRNA GORA

Đukanović je snažno podijelio zemlju

Ta mala država hoda po rubu provalije. Dosadašnji vladar Milo Đukanović je doslovce za dlaku i na račun manjinskih zastupnika uspio ostati na vlasti. Većina mu je vrlo rovita, ali ulazak u NATO mu je pred vratima. S obzirom na rusku podršku prosrpskim i antieuropskim snagama, možda će mu Bruxelles, kao i procrnogorski dio birača, progledati kroz prste te ubrzati pregovarački proces. Prosrpsko-ruska oporba, nakon što su uočili da nemaju šansu ostvariti većinu, odlučila se za nepriznavanje izbora. Navode niz nepravilnosti, krađe i slični uobičajeni izborni folklor u koji ulazi i (navodni) pokušaj državnog udara, ali to im je zasmetalo tek kad su “shvatili” da ne mogu formirati većinu.

Vidi još:  PROCURILI DETALJI SASTANKA DODIKA I PUTINA U SOČIJU Dodika je pritisnuo da riješi ekološki problem s Hrvatskom i poželio sreću na izborima

Izbori s najvećom europskom izlaznošću, većom od 70 posto, pokazali su da je crnogorsko društvo opasno podijeljeno, a oporba nije nesklona nasilnim sredstvima (ni na drugoj strani nisu anđeli po tom pitanju), što su već pokazali kad su pokušali osvojiti Skupštinu nakon poziva u NATO. Ostvarenjem svoje euroatlantske politike mogli bi otupiti nasrtaj Rusije preko oporbe.

BiH

Republika Srpska i njezina destrukcija

U toj podijeljenoj i nestabilnoj državi srpski entitet Republika Srpska osnažen je nedavnim referendumom pa Milorad Dodik može prema potrebi “čačkati” izdvajanjem iz BiH što je, ne treba ni sekunde dvojiti, njegov konačni cilj kako bi se upisao u “povijest kao Srbin koji je državu prebacio preko Drine”. Nespokoj izaziva i ideja stvaranja hrvatskog entiteta, koji brine i Hrvate izvan Hercegovine jer smatraju da bi oni tu najlošije prošli, a dovodi u pitanje i daytonske principe. Bošnjaci pak i dalje igraju na unitarističku kartu. Lokalni izbori pokazali su da su nacionalne stranke još uvijek jedino mjerilo u BiH. Euroatlantske integracije su više-manje deklarativnog karaktera i na dugom štapu, uz stalno destruktivnu Dodikovu igru.

MAKEDONIJA

Raskol Makedonaca i Albanaca

Ova zemlja koja je i dalje bez jedinstvenog imena zbog spora s Grčkom praktički već mjesecima ne funkcionira. Prijevremeni izbori održat će se 11. prosinca, ali pitanje je hoće li ponuditi rješenje. Zemlju je zapljusnuo val prosvjeda suparničkih makedonskih opcija dok albanska strana “misli svoje”. I ovdje bi se Rusija mogla naći u glavnoj ulozi jer je poznato da otvoreno podržava “tehničkog premijera” Nikolu Gruevskog i predsjednika Gjorga Ivanova koji je odlukom o amnestiji osumnjičenih za aferu prisluškivanja 20 tisuća oporbenjaka i izazvao krizu u Makedoniji. Bruxelles stoji iza oporbenog vođe Zorana Zaeva.  (surađivao J. Körbler)

Izvor :

Jutarnji

Komentari

comments