Željko Mihoković: 1300 braniteljskih udruga ne služe braniteljima…

Željko Mihoković umirovljeni je hrvatski ratni vojni invalid. Rođen je 1961. godine u Bjelovaru, a kao dragovoljac 23. srpnja 1991. godine pristupio je postrojbama HOS-a u 19. Bojnu Vitez Jure Francetić u Gospiću...

Hrvatski branitelj Željko Mihoković koji je na društvenim mrežama prozvao Branimira Bunjca da nije bio pripadnik HOS-a , svojedobno je dao intervju za portal direktno.hr kojeg u cijelosti možete pročitati u nastavku…

Oko 1300 tzv. braniteljskih udruga ne služi braniteljima, zbog pojedinaca nas smatraju nepismenima, krezubim i primitivnim čobanima…

Željko Mihoković umirovljeni je hrvatski ratni vojni invalid. Rođen je 1961. godine u Bjelovaru, a kao dragovoljac 23. srpnja 1991. godine pristupio je postrojbama HOS-a u 19. Bojnu Vitez Jure Francetić u Gospiću.

-Željko Mihoković: Branimir Bunjac je lažni Hosovac koji nikada nije ratovao u postrojbama HOS-a i kojega nitko od nas Hosovaca ne poznaje…

U papirima mu piše da je RVI, 80 posto trajno, a živi od invalidske mirovine kojoj je uzrok 100 postotno ranjavanje. Odlikovan je Redom Hrvatskog križa za teško ranjavanje.

Školska sprema VSS, živio je u Zagrebu do prije pet godina, kada je iz privatnih razloga odselio u malo mjesto u dalmatinskom zaleđu.

Predsjednik je Udruge M&K Klub, osnovane za poboljšanje uvjeta života i prava na dostojan život svih ljudi, a za sebe, bez pretencioznosti voli reći da je ”borac protiv korupcije i kriminala”. Dokazuje to godinama, žestoko polemizirajući na društvenim mrežama i portalima, a dokumentacija koju ima o mnogim nezakonitim poslovima svakako je vrijedna DORH-ova istraživanja, ali, do toga i dalje nije došlo.

Osobni mu je profil na Facebooku često blokiran, upravo zbog žestine kojom se obračunava, ne s neistomišljenicima, već, kako sam kaže, ”s lopovima, lažljivcima i svima koji su pokrali ovaj narod”. Često i pretjera u tim okršajima, verbalno je neugodan, a u osobnom razgovoru posve pribran i jasan, no, kako s ponosom uvijek ističe, ”ipak je on HOS-ovac”, a to znači ”na ljutu ranu ljuta trava”.

Kada smo ga pitali da nam opiše svoj trenutni status, Mihoković je bez uvijanja jasno odgovorio: ”Blokiran mi je račun više od četiri godine u FINA-i, imam nemogućnost produljenja vozačke dozvole jer nisam imao pravo na pravni lijek za prometne prekršaje koje nisam počinio. Nemam pravo korištenja svojeg vozila kao ortopedskog pomagala, ne mogu biti oslobođen plaćanja cestarina kod registracije vozila, ne mogu koristiti zdravstvene usluge, ne mogu koristiti bilo koje pravo kojega imam po Ustavu RH sukladno čl. 63 prava na dostojan život i sukladno čl. 58 prava zaštite branitelja, umirovljenika i invalida”.

Jeste li Vi borac ”protiv vjetrenjača”? Činite se ogorčeni. Kao da Vam ova mirnodopska borba ne uspijeva…

Ne bih rekao da sam borac ”protiv vjetrenjača”, treba poznavati princip rada vjetrenjače i znati da joj pogon za rad daje isključivo vjetar. Sigurno nećete gurnuti prst u ventilator koji se vrti, a da bi ga zaustavili, vrlo ćete vjerojatno pritisnuti neku tipku ili ga jednostavno isključiti iz mreže. U ovom slučaju vjetrenjača je sustav, a vjetar kao pogon je narod. Bez naroda koji šutke, interesno, apatično, ili zločesto, ne dodaje vjetar u taj sustav, stanje u državi bilo bi suprotno od činjeničnog. Osim vjetra, pogonsko gorivo sustava je i novac. Ogorčen? Svakako. Mišljenja sam da bi svaki čovjek koji nije podložan sublimaciji, manipulaciji te nije labilan, trebao biti ogorčen, razočaran, čak dopuštam sebi i izraze da bih trebao biti bijesan na ovo stanje koje općenito vlada više od dva desetljeća.

Kada ste odlazili u HOS, što Vas je zapravo vodilo? Željeli ste samostalnu Hrvatsku ili neki inat jer smo brutalno i krvavo napadnuti?

Moram odgovoriti protupitanjem. Što čovjeka vodi kada vidi nemoćnu osobu, nepravdu ili neko nasilje? Po meni je to ljudska odlika; pa i životinje pomažu jedna drugoj. To je osnovna reakcija na podražaj, bez podražaja bili bismo bolesni. Ne možete dobiti niti liječničko uvjerenje ako nemate podražaj, reagirao sam nagonski, to imaš ili nemaš u sebi. Što se tiče samostalne Hrvatske, slobodno mogu izraziti mišljenje nas HOS-ovaca, nadam se da mi neće zamjeriti, jer ne predstavljam nikoga, nego iz naših priča stvaram zaključke. Mi nismo mislili o tome, željeli smo samo spriječiti agresiju na narod, krvavu zločinačku agresiju. To se inače često zove patriotizam u pravom smislu, a okarakterizirali su nas kao ustaše, ne poznajući značenje tih riječi.  Mi smo ustali, jer smo bili za dom spremni, ne naš dom, svačiji dom koji je agresivno napadnut i to bez razlike na dob, spol, rasu, naciju ili vjeru.

-Željko Mihoković: Branimir Bunjac je lažni Hosovac koji nikada nije ratovao u postrojbama HOS-a i kojega nitko od nas Hosovaca ne poznaje…

Gdje ste i kako ranjeni? I kako danas živite sa svim tim ranama i ožiljcima?

Ranjen sam sveukupno tri puta obavljajući borbenu zadaću po naređenju nadređenog zapovjedništva. Žao mi je što ne mogu objaviti detalje svog ranjavanja, jer ti su podaci isključivo vojna tajna, no, kao pripadnika diverzantskog voda, vjerujem da će me čitatelji shvatiti pa prilažem dio dokumenta koji dokazuje da je to vojna tajna, jer ne volim kada bi me neki kao i mnoge moje suborce, nazvali lašcem, agentom, anti-domoljubom i sličnim pogrdnim epitetima. Kao što ću dodati i dio povijesti bolesti, koji nedvojbeno dokazuje moje ozljede, a ne kao nažalost, mnogi koji se danas vode kao branitelji, kao invalidi, a ozljede im ne odgovaraju povijestima bolesti, zapovjednik im nije potpisao ranjenički karton, no vrlo se rado ističu u medijima kao narodni heroji koji su oslobodili svijet, a radi istih tih, nas ostale smatraju povlaštenima. Dovoljno je upotrijebiti tražilicu “Google” i lako se saznaju detalji o kojim osobama se radi, jer njih ne mogu nazvati ljudima, a najmanje braniteljima. Kako živim s tim ranama i ožiljcima? Bez minimalnog prava zagarantiranog Ustavom, živim iz inata. Rane ne bole više, navikao sam na bol, koliko boli duša, jer jedino nas branitelje narod proziva kao krivce za svoju pasivnost.

 

 

Ije li ovo Hrvatska za koju ste, poput tisuće mladih momaka, dali svoje zdravlje, vjeru i ideale?

Nikako. Ovo nema veze s državom, jer zemlja ne čini državu, niti političari čine državu. Država je kao i neko ukusno jelo u restoranu, a čini je narod. Narodom se trebaju smatrati samo stanovnici koji imaju prebivalište u Hrvatskoj. Dakle, istovjetno kao sastojci nekog ukusnog jela, a ne kao oni sastojci u prolazu, koji su prošli pored lonca u kuhinji, a glavno jelo čine gorkim i nejestivim. Mislim pritom na dijasporu i Hercegovinu koja ima utjecaje na sva zbivanja u RH, a ne žive u Hrvatskoj i ne dijele sudbinu ovog napaćenog naroda, a ipak se vode kao glavni sastojci ove smijurije od države.

Nemojmo biti revolucionari, jer revolucija uvijek pojede svoju djecu. Što bismo kao društvo trebali učiniti da se situacija pokrene na bolje?

Možda ću reći nešto razočaravajuće za ljude koji misle drugačije. Nažalost, milovanjem zmije otrovnice, ne možemo izbjeći da nas ona ne ugrize. Za skakavce, glodavce, otrovnice, nametnike, nema lijeka osim kompletnog odstranjivanja, jer ne možete očekivati da ćete imati usjeve, ili proizvodnju, ako njih ne odstranite. Ne mislim pri tom na riječi koje često imam prilike čuti ili pročitati, a imaju nasilni karakter. Cjelokupnu politiku, rodbinu i sve na dužnostima treba izmijeniti i dati im trajnu zabranu obavljanja bilo kakvih dužnosti. A imovinu stečenu na nezakonitoj dobiti, cjelokupno oduzeti. Izborima se ne događaju promjene. Mislim da bismo prvo trebali kao društvo početi od samog sebe. Ne mogu kukati, moliti, klanjati se, prozivati neke druge, ako sam šutim na mog susjeda, na nekog rođaka, na nekog službenika, ponašam se kao da ne vidim, ne čujem i ne govorim, to nije ljudski, jer sam tada isključivo sam sukrivac ovog stanja.

Mislite li da su političke elite krive baš za sve ili su nas ipak usporavali i mnogi drugi čimbenici? Pa nismo baš bili miljenici Europe i svijeta, oni su željeli ostanak Jugoslavije.

Kao što sam izjavio u prethodnom pitanju, mislite li da je lopov kriv što krade, ili je ipak kriv onaj koji šuti i gleda kako lopov krade? Ne mislim da su političari krivi, kriv je narod koji im daje vjetar u leđa, baš kao vjetrenjačama. Netko aktivno, netko pasivno, a netko interesno. Kako će nas netko poštivati, ako ne poštujemo sami sebe? Ne shvaćam to.

Zašto mislite da ste baš Vi borac protiv korupcije i nepravde?

Teško da mogu sebe izdvojiti, kao da mislim da sam baš ja neki borac protiv korupcije i nepravde; pa ima jako puno ljudi koji su samozatajni, bore se svakodnevno i imaju rezultate. Trudim se, još sam mlad, tek mi je 58 godina. Što ne znam, naučit ću na tuđim, ili na teži način, a to je na svojim pogreškama. Nije bitno koliko sam puta pokleknuo, puno je bitnije da poslije svakog pada ustanem i nastavim dalje.

Hipotetsko pitanje: biste li i danas postupili kao 1991., ali znajući kakva će biti država za koju ste se borili?

Postavljate mi pitanja kao da me mrzite, no taj odgovor ću dati Vama i čitateljima da sami na njega odgovorite. Što su kao narod u cjelini učinili da zaštite svoje veterane, kao, primjerice, u Americi? Bi li oni danas učinili ono, što smo mi onda učinili za njih?

Zašto su danas braniteljske udruge toliko podijeljene?

Jeste li Vi sigurni da niste, primjerice, podvojena ličnost pa da nemate neke osobine gospodina Šprajca ili gospodina Stankovića? Želite da me te sistemske vođe za depopulizaciju branitelja razapnu? Šalim se. Puno je gorčine pa često valjam gluposti, to me pomlađuje. Mislim da ima nekih oko 1300 tih takozvanih braniteljskih udruga, međutim, one ne služe nama braniteljima, nego interesnim skupinama i politici. Preko njih se kroji javno mijenje i odbojnost naroda naspram nas. Dovoljno je vidjeti pismenost ili način obraćanja pojedinih predvodnika, odnosno predstavnika pa da se upitamo je li im svjedodžba iz osnovne škole poklonjena iz samilosti. Osobno sumnjam da su sposobni othraniti deset pilića i dobiti krajnji proizvod jaje, a da od tih deset pilića ne izgube 15 i kupe još 20 na naš račun, ali othrane pijevca. Zbog takvih se svi mi, usuđujem se reći, smatramo nepismenima, krezubim i primitivnim čobanima, koji smo u rat išli za privilegije. To je strašno. Pogledajte njihovo imovinsko stanje prije rata, a pogledajte danas. A usporedite to s nekim braniteljem koji je, eto, imao sreću zadržati robovlasnički posao pa preživljava uz ostali narod. Mnogi su branitelji digli ruku na sebe, je li itko odgovarao za to? A da ne pričamo o ljudima koji su digli ruku na sebe jer su deložirani. Ovo je najcrnji horor.

Ne mislite li da bi prikladniji naziv, danas, 23 godine od završetka rata, bio možda – veterani?



Nisam tu da mislim, mišljenje je kao i analni otvor, svatko ga ima. Postoje dragovoljci i postoje vojni obveznici, kao što postoji i radna obveza. Te sve tri kategorije svrstane su pod branitelje i to s isključivim ciljem da se narod ogradi od branitelja, sve nas stavljajući pod iste. Tako isti status kao i moji suborci, ima, primjerice i neka čistačica. Moj suborac je stradao, svrstan je u socijalnu kategoriju, a čistačica ima više od pet godina rata; za to su krivi predstavnici tih menadžerskih braniteljskih udruga. Isti status ima i ročni vojnik, stoga nije niti čudno da se barata brojkama od više od pola milijuna branitelja. To je ciljano da se narod usmjeri na branitelje kao povlaštene korisnike i glavne krivce za velike poreze, male plaće, loše bolnice i drugo, a u pozadini se odvija i dalje rasprodaja društvene imovine, naše imovine.

Što Vas tjera u stalne sukobe s državnim institucijama?

Ne sukobljavam se s institucijama jer bih izgubio u sukobu, već isključivo s pojedincima koji u ime sustava provode nezakonitosti. Tjera me inat, poštenje i moj obraz. Ne mogu se dovesti u situaciju da prodam svoju dušu i okrenem drugu stranu obraza, pljunuo bih time na sve naše suborce koji su život dali za ovaj narod. Ja to ne mogu i neću.

Puno ste puno javno ”oderali” i po nama iz medija. Ne volite nas?

Ne vidim razlog da volim nekoga tko širi dezinformacije ili taji informacije od naroda. Pa za ovaj narod smo se borili, kako mogu onda voljeti nekoga tko manipulira narodom preko medija? Kako mogu voljeti medije koji su cenzurirani, ne postoji medij ili TV kuća kojoj nisam poslao stotine dokaza o kriminalu. Nitko nije odgovorio, nitko! U medijima su uglavnom osobe režima ili osobe koje jedva znaju tko im glavu nosi. Ne volim vas, barem sam iskren. Imate li što protiv ili ćete mi narediti da moram voljeti nešto protiv svoje volje?

Hoće li i Vaša djeca iseliti?

To nisu djeca koja će bez borbe kukavički podviti rep. Hrvatska je najljepša zemlja s najviše prirodnih bogatstava, ali, nažalost raseljena, zapuštena i opljačkana. Vjerujem da će se boriti za svoje mjesto ovdje u svojoj državi, za koju im je otac dao dio svoje mladosti i zdravlje, a po svemu sudeći i ostatak života. Barem se nadam da je tako.

I kao običan čovjek, imate li kakvu konstruktivnu poruku vlasti, ali bez uvreda, samo civilizirano?

Kao vrsna ratna reporterka, podvalili ste mi pitanje na koje bi većina odgovorila na moje razočaranje, pogrešno. Vlast proizlazi iz naroda i za mene političari ne predstavljaju apsolutno nikakvu vlast, ovaj narod je vlast, stoga za naš narod imam nedvosmislenu poruku: borite se, narod koji bez borbe napušta bitku, osuđen je na propast… A ako ste mislili na političare, za koje netko misli da su vlast, a da je narod sluga političarima, tako je de facto svih ovih 27 godina. Podsjećam da je definicija političara biti sluga narodu te treba biti čast zastupati nekoga i jačati stabilnost obitelji i naroda u cjelini. Pa i za njih imam jednu poruku, a to je da vrč ide na vodu, sve dok se ne razbije i što će vam najskuplji vozni parkovi, tjelesna zaštita, blindirana vozila, vile, bazeni, jahte i brodovi, a tamo neko dijete umire jer nema za lijek? Imate li vi dušu? Mogu li ja sada Vama nešto reći što me niste pitali?

Izvolite, recite.

Želio bih samo naglasiti da su bojovnici HOS-a bili časni momci, koji su bili žrtveno meso, to slobodno upitajte njihove suborce iz MUP-a i ZNG-a. Ni jedno ukaljano ime, ni jedan zločin, ni jedna optužnica, ni jedna presuda, a najmanja, ili nikakva prava i sustavno nas se proziva, gazi i marginalizira i to od vlastitog naroda. A danas se mnogi kite majicama HOS-a, uzvikuju raznorazne uzvike, svojim nastupima nas sramote, neki iz neznanja, neki ciljano. Međutim, to nismo mi, ne možemo pljuvati po narodu koji smo branili, barem ja ne mogu. Stoga bih osobno molio, nemojte na nekakvim skupovima, ili koncertima urlikati i koristiti izraze poput “BOG I HRVATI” ili “ZA DOM SPREMNI”, jer time pljujete po našim suborcima i omalovažavate ih, a aboliranom agresoru dajete sve argumente da nas se marginalizira i dalje. U našim redovima nisu bili samo Hrvati i vjernici, nismo branili samo Hrvate i vjernike pa ne možemo pljuvati po svojim suborcima, mnogi od njih odavno nisu više sa nama. U našim redovima bili su hrabri momci i djevojke iz raznih krajeva i raznih zemalja, a među njima bilo je i katolika i pravoslavaca i muslimana i stranaca iz drugih država pa i onih koji se nisu vjerski opredijelili. Stoga ne možete tražiti ljubav ako širite mržnju, jer vi niste za dom spremni, kao što smo mi bili. Ne radite drugima ono što ne biste voljeli da drugi čine vama. I hvala što ste mi dopustili iznijeti maleni djelić tereta na duši.

Komentari

comments